KATEGORIJA: Novosti | 23.09.2014

AMER KAPETANOVIĆ: Fotografije pravljene srcem, a ne aparatom

Amer Kapetanović, informatičar po struci, profesionalni fotograf i veliki zaljubljenik u fotografiju, ispričao je za portal Ukljuci.in svoje iskustvo rada sa djecom sa i bez poteškoća u okviru inkluzivnih radionica o fotografiji, koje je provelo udruženje Urban uz podršku UNICEF-a.

Kako kaže, fotografijom istražuje mjesta, život, ljude ali i samog sebe, pa je fotografija ovaj put bila odličan medij za rad sa djecom.

U svijetu u kojem tradicionalno postoji podjela na svijet osoba sa invaliditetom i svijet ostalih, Amer ističe jedan drugačiji pristup.

„Smatram da postoji samo jedan svijet i da pripada svima podjednako. Naša je odgovornost omogućiti osobama sa poteškoćama nesmetan pristup svemu onome čemu pristup ima ostatak populacije“, kaže Amer za Ukljuci.in.

Iza Udruženja koje je nosilac projekta stoji niz uspješnih projekata koji promovišu vizuelnu umjetnost, poput festivala Fotografija godine u BiH.amer5

Petodnevne radionice, koje su uz Amera provodili i njegove kolege Željko Budimir Keko i Haris Čalkić, organizovane su u gradovima BiH koji su u majskim poplavama pretrpjeli katastrofalne štete. Ova tri profesionalca svoje su umijeće stavili pred prijatelje i prijateljice sa različitom poteškoćama, učeći ih o važnosti fotografije kao sredstva izražavanja  i komunikacije, ne zaboravljajući ni istorijski aspekt fotografije.

„Manjim dijelom smo se bavili samim tehnikama fotografisanja i rigidnim pravilima i težište smo stavljali upravo na intuitivno i slobodno fotografisanje. Tako smo i dobili fotografije koje su napravljene srcem a ne aparatom“, naglašava Amer.

Posljednja od  četiri planirane radionice provedena je prije koji dan, ali interes ne jenjava. Tako, UNICEF BiH već ima mnogo zahtjeva za održavanje sličnih radionica širom BiH, čemu bi se i ovi umjetnici rado odazvali.

U društvu u kojem vladaju stereotipi i predrasude, u okviru kojih mnoge osobe sa invaliditetom nemaju pravo na slobodu kretanja, gdje se djeca školuju u specijalnim ustanovama i bivaju dodatno stigmatizirana, stvari se jako sporo mijenjaju, navodi Kapetanović.

Ustaljeno opravdanje je opšta besparica, ali ona ne može biti ni dovoljno ni prihvatljivo objašnjenje, reći će fotograf.

amer3„Problem je “kolektivni invaliditet“ društva kada je riječ o razumijevanju potreba drugih, posebno potreba osoba sa invaliditetom“, objašnjava.
Rezultati radionica su sve, samo ne mali i zanemarivi. Prvenstveno, djeci se otvaraju potpuno drugačiji pogled na sopstvene mogućnosti i svijet oko njih.

„Svaka fotografija koju naprave je svojevrstan pogled u njihov svijet i moje kolege i ja smo naprosto oduševljeni onim što oni postižu. Sa mnogima od njih smo u kontaktu i pratimo njihov rad“, ističe Amer.

Zadovoljstvo nisu krili ni roditelji djece koja su učestvovala na radionicama, pa je tako majka jedne od polaznica sa fotografima podijelila i da je njena djevojčica savladala stidljivost, te da je puno otvorenija prema okolini.

A male složne ruke su napravile i velike stvari.

„U Doboju i Bijeljini priredili smo izložbe u parku u centru grada, petog dana radionica, gdje su stotine prolaznika zastale da vide o čemu se radi i jako im se svidjelo. U Doboju smo sasvim spontano rekli posjetiocima da fotografije mogu kupiti a prihod od njih će ići za Centar Djeca Doboj čiji su korisnici bili polaznici radionice. To je bila rekordno najkraća izložba u istoriji. Trajala je čitavih 5 minuta koliko je trebalo da se fotografije prodaju. Novac skupljen prodajom je iskorišten za kupovinu trenažnog bicikla za jednog dječaka, korisnika centra, kome će to pomoći u razvoju motoričkih sposobnosti“, ističe sagovornik.amer4

Ono što je on naučio na radionicama jeste da djeca u sebi nose snagu koju često mnogi ne vide.

„Na nama je da svaki dan doprinesemo da se uklone prepreke koje se mogu ukloniti. Jednake moućnosti za sve!“, zaključuje Kapetanović.

(Ana Kotur/Ukljuci.in)