KATEGORIJA: Novosti | 05.10.2017

AMIR MUHAREMOVIĆ: “Dijete s više mogućnosti odrasta u porodičnom okruženju koje mu više znači nego institucionalni smještaj”

IMG_6130

Direktor JU “Dom za djecu bez roditeljskog staranja” Tuzla Amir Muharemović bio je među učesnicima Konferencije “Svako dijete treba porodicu” koja je održana u Sarajevu u organizaciji Zajedničke komisije za ljudska prava Parlamentarne skupštine BiH uz podršku UNICEF-a BiH i Evropske unije.

U intervjuu za blog ZaSvakoDijete.ba Muharemović govori o procesu transformacije Doma u niz novih usluga koje podržavaju odrastanje djece u porodicama i preveniraju razdvajanje porodice. Muharemović pojašnjava zbog čega je ovaj Dom prvi u BiH krenuo u proces transformacije, te da transformacija ne znači i ukidanje Doma već da ustanova kao ustanova opstaje, ali djelimično mijenja svoju djelatnost. Ističe važnost hraniteljstva i porodičnog okruženja u odrastanju djeteta te objašnjava kako doći do konačnog cilja – da Dom bude zgrada servisa i podrške.

UNICEF u Bosni i Hercegovini u saradnji sa nadležnim ministarstvima i relevantnim nevladinim organizacijama provodi projekat kojeg finansira Evropska unija “Podrška transformaciji institucija za zbrinjavanje djece i prevenciji razdvajanja porodica” (od 2016. do 2018.) kako bi se ostvarilo pravo svakog djeteta da odrasta u porodičnom okruženju.

Kako se i zbog čega Dom odlučio za ulazak u transformaciju i koja je njena najveća prednost?

Mi smo se za transformaciju opredijelili iz razloga što je naša osnovna djelatnost briga o djeci, a odrastanje djece u hraniteljskoj porodici je jedan od humanijih vidova zbrinjavanja djece, mi smo svjesni toga i radimo na tome da djeci bude što bolje. U proces smo krenuli nakon inicijalne procjene s Ministarstvom za rad, socijalnu politiku i povratak TK i uz podršku organizacije Hope and Homes for Children (HHC). Na samom početku je bilo otpora, prije svega zbog nerazumijevanja samog postupka. U ranijim godinama je bilo nekih pokušaja uvođenja hraniteljstva koji su propadali. Sada je pristup mnogo ozbiljniji, u suštini smo prvi dom na području BiH koji je krenuo u potpunu transformaciju i deinstitucionalizaciju kako bismo pomogli djeci bez roditeljskog staranja da odrastu u za njih što prirodnijoj sredini. Ono što je prednost za ustanovu u tom procesu jeste da se razvijaju alternativni servisi koji će doprinijeti preventivi. Ustanova kao ustanova opstaje, ali djelimično mijenja svoju djelatnost, tako da ne vidimo nikakvu prepreku tome da radimo projekat transformacije.

U kom pravcu Dom unapređuje svoje servise i koji su to novi servisi koje će u skorijoj budućnosti ponuditi?

Na samom početku kompletne priče o transformaciji imali smo sastanke i razmijenili mišljenja sa centrima za socijalni rad u lokalnim zajednicama da vidimo koji su to servisi koji su prije svega njima neophodni i gdje najviše možemo pomoći. Tako je predviđeno prihvatilište za djecu koja su zatečena u skitnji ili prosjačenju, a sa radomp rihvatilišta se proširio i spektar korisnika, djelatnost prihvatilišta je šira nego je u početku zamišljeno. Prihvatilište funkcioniše već dvije godine, zbrinjava djecu u trenutnom stanju potrebe, da li su zlostavljana, zanemarena ili su iz prosjačenja ili nekog vida zloupotrebe djece. Smještaj u prihvatilištu ograničen je na tri mjeseca, za razliku od domskog smještaja gdje djeca ostaju duži vremenski period. Rok je ograničen na period u kojem se mogu ispoljiti svi faktori koji mogu uticati da se iznađe neko povoljnije rješenje za dijete i da se mogu ostvariti sve pretpostavke da bi se dijete ili vratilo u biološku porodicu, ili otišlo na usvojenje ili hraniteljstvo.

Od planiranih servisa imamo i mobilni tim koji također funkcioniše, i prihvatilište i mobilni tim imaju dobre rezultate u prethodnom periodu. Cilj mobilnog tima je da prati djecu koja izađu iz ustanove, bilo da izlaze iz kompletnog sistema, ili da odlaze na usvajanje ili hraniteljstvo, i da pruži podršku kako njimatako i usvojiteljima ili hraniteljima radi kvalitete uspostavljanja odnosa među njima. Veliki broj hranitelja tu podršku i traži nakon što preuzmu dijete kako bi dobili potrebnu stručnu pomoć.

Materinski dom smiješta trudnice i majke sa bebama koje nisu u stanju svoje potrebe zadovoljiti u biološkoj odnosno supružničkoj porodici kako ne bi došlo do razdvajanja majke i djeteta. Kod nas u ustanovi im se pruža dom na godinu dana.

 

Ko su korisnice materinskog doma i kakvu vrstu podrške mame i bebe tu dobijaju?

Na primjer, ako imate majku koja je začela dijete vanbračno, suprug s kojim je začela dijete je ne prihvata, ne prihvata je njena porodica, suočava se smnoštvom predrasuda, i da ne bi ostavila dijete u porodilištu kaošto imaslučajeva, ona dobija priliku da ostvari vezu sa djetetom, rjeđe dolazi do razdvajanja i radi se na stvaranju prilika da majka završi određene kurseve, ojača svoju konkurentnost, da joj se stvore uslovi za povratak u porodicu ili samostalan život.

"Niko u transformaciji neće ostati bez posla, a proširenjem servisa čak dolazi do potrebe za dodatnim kadrovima. Vrijednostprocesa za djecu je nemjerljiva. "

“Niko u transformaciji neće ostati bez posla, a proširenjem servisa čak dolazi do potrebe za dodatnim kadrovima. Vrijednostprocesa za djecu je nemjerljiva. “

Koliko dugo već imate tu uslugu i kakvi su rezultati?

Projekat traje već dvije godine, i u tom periodu smo imali manji broj korisnica od realnog, iz razloga što usluga još nije prepoznata u lokalnoj zajednici. Korisnice suza sada uglavnom iz urbanih sredina, ali iz ruralnih sredina slabije jer se nažalost zbog stigmatizacije uvijek nalaze neki kompromisi da li na uštrb majke ili na uštrb djeteta, pa se u tim slučajevima i ne obrate Centru za socijalni rad. Usluga je relativno nova, i očekujemo da će uskoro biti i prepoznata i da će potencijalne korisnice poćeti da shvataju njene moguće benefite. Imali smo u tom periodu od dvije godine pozitivnih slučajeva i lijepih priča, neke od majki su ovdje kod nas završile određene kurseve, uspjele naći posao, zadržati dijete i u saradnji sa centrom za socijalni rad stvoreni su uslovi da im se obezbijedi smještaj, povratak u biološku ili srodničku porodicu. Ukoliko su majke prije dolaska započele školovanje, tokom te godine boravka ovdje imaju priliku da nastave sa školovanjem. Imamo i saradnju i sa srednjom školom u Živinicama koja ima i obrazovanje odraslih.

Koje još usluge Dom nudi kada je riječ o prevenciji razdvajanja?

Osim materinskog doma koji jednim dijelom jeste preventivna mjera, imamo i dnevni centar za djecu iz porodica pod rizikom od razdvajanja gdje se uporedo radi i s djecom i sa porodicom kako bi se kreirali normalniji odnosi u porodici za koju centar za socijalni rad procijeni da je pod rizikom, i kako ne bi došlo do zapuštenosti nakon čega bi se dijete moralo izuzeti i smjestiti u dom. Dnevni centar još nije zvanično zaživio i funkcioniše kao pilot projekat. Jedna od usluga koje smo planirali otvoriti do kraja ove godine jeste i Centar za savjetovanje i edukaciju koji će biti i savjetovalište za porodicu koja uzme dijete na usvajanje ili hraniteljstvo jer smo ranije imali slučajeva da iz bizarnih razloga propadne hraniteljstvo jer je na primjer porodica navikla da neka stvar stoji na jednom mjestu, nisu do tada imali nikog u kući a onda dijete to pomjeri i dolazi do nerazumijevanja… Taj Centar će biti u korist usvojitelja i hranitelja te djece kako bi napravili što bolju harmoniju unutar te porodice. Naš mobilni tim će kasnije biti oslonjen na tu uslugu i kontinuirano će pratiti usvojenje i hraniteljstvo kad dijete bude smješteno u porodicu.

Postoje li neke aktivnosti s kojima tek planirate krenuti?

Jedna od aktivnosti je i Porodični dom koji za cilj ima da djeca odrastaju u zgradama, kućama, da se kupe stanovi u lokalnoj zajednici gdje bi djeca bila smještena. Princip je sličan dječijim selima, samo što ti smještaji ne bi bili grupisani na jednom mjestu ili u jednom naselju, već je cilj da djeca budu izmještena iz okruženja doma iintegrisani u zajednicu i da nema više od jedne porodične kuće u jednom mjestu.

Po propisanim standardima bila bi angažovana dva odgajatelja – muški i ženski kao imitacija porodice koji bitu živjeli, i stručni saradnici koji ne bi živjeli tu sa djecom nego bi koristili prostorije institucije. Tu bi boravilo maksimalno 10 djece po jedinici. Na ovaj način djeca do odlaska u hraniteljsku ili usvojiteljsku porodicu mogu boraviti u kućnoj atmosferi, drugačiji je princip rada, radi se na njihovoj samostalnosti i na destigmatizaciji jer su djeca u takvom obliku smještaja u potpunosti integrisana u zajednicu.

Šta će Dom raditi u budućnosti?

Razvojem svih ovih servisa mi smo u suštini djelimično zaokružili brigu o djeci, od djece koja na neki način ostaju u sistemu, do djece koja iz sistema izlaze. Transformisani dom u suštini uz povećan broj usluga ima povećan broj korisnika. Ranije je briga o djeci koja izlaze iz doma prestajala. Sada mi kroz mobilni tim djecu pratimo naredne dvije godine od izlaska iz sistema. Oni se jesu i ranije vraćali nama, tražili pomoć i savjet, pomagali smo koliko smo bili u mogućnosti, ali će sada imati ljude koji će im dolaziti redovno, usmjeravati ih, pomagati oko traženja posla i slično, tako da oni i dalje ostaju naši korisnici. Ranije izađe sa 18 godina iz sistema, i ne zna gdje će, završioje kod nas srednju školu, ali nema nekoga da ga dalje prati, dođe kod našeg odgajatelja i pita ‘šta ću sad?’. Sada će imati priliku da mi dolazimo kada treba i po dogovoru, tako da ne ostaju bez podrške. Konačni cilj je da Dom bude zgrada servisa i podrške.

U kolikoj mjeri za sve nabrojano imate podršku osnivača?

Kada se radio sam projekat, Vlada TK i Skupština TK dali su saglasnost, i učestvuju onoliko koliko treba. Bitno je da ne oskudjevamo kad su u pitanju nove usluge nastale transformacijom, i kroz naše izvještaje i kroz sastanke upoznati su šta je to što nama treba i gdje idemo. Kako je krenula priča da i ostali domovi kreću u transformaciju još više su svjesni činjenice da je to nešto što se mora proći pa da li sad ili za pet godina, mi smo odlučili da to bude sad.

"Razvojem novih servisa mi smo u suštini djelimično zaokružili brigu o djeci, od djece koja na neki način ostaju u sistemu, do djece koja iz sistema izlaze"

“Razvojem novih servisa mi smo u suštini djelimično zaokružili brigu o djeci, od djece koja na neki način ostaju u sistemu, do djece koja iz sistema izlaze”

Da li je i koliko porasla svijest o pozitivnim efektima transformacije, koliko je sada sam proces jasniji samim njenim aktertima, uposlenicima…?

U suštini nisu potrebna dodatna sredstva. U prvih godinu dana kada se krenulo u priču normalno da je bilo bojazni, ljudiće se plašiti da će ostati bez posla, a suštinski problem je bio što nisu odmah imali dovoljno informacija. Potom se krenulo u redovno izvještavanje o tome kako proces teče, dobijalisu više detalja, upoznavali se, i danas sarađuju na samom procesu i daju svoj doprinos. Shvatili su da niko neće ostati bez posla, a proširenjem servisa čak dolazi do potrebe za dodatnim kadrovima. U svim novim servisima mi smo rasporedili postojeći kadar u zavisnosti od vrste usluge i stručne spreme, niko nije ostao bez posla čak imamo potrebu za dodatno zapošljavanje.

Kolika je u svemu ovome dobit za one zbog kojih se sve i radi – za djecu?

Nemjerljiva. Imamo mnogo pozitivnih primjera kad su u pitanju hraniteljstva djece koja su izašla iz naše ustanove, vidjeli smo da dijete tako odrasta s više mogućnosti i u porodičnom okruženju koje mu više znači nego institucionalni smještaj.

***

UNICEF u Bosni i Hercegovini u saradnji sa nadležnim ministarstvima i relevantnim nevladinim organizacijama provodi projekat kojeg finansira Evropska unija “Podrška transformaciji institucija za zbrinjavanje djece i prevenciji razdvajanja porodica” (od 2016. do 2018.) kako bi se ostvarilo pravo svakog djeteta da odrasta u porodičnom okruženju.

Opšti cilj programa je osigurati da djeca bez roditeljskog staranja, djeca koja su pod rizikom od razdvajanja od porodice i djeca sa poteškoćama u razvoju uživaju jednaka prva i položaj kao i sva druga djeca u BiH. Specifični cilj je napraviti institucionalna unapređenja vezana za socijalnu inkluziju djece bez roditeljskog staranja i djece sa poteškoćama u razvoju u BiH.

Fokus je usmjeren na jačanje modela i kapaciteta da bi se spriječilo razdvajanje porodice i da bi se obezbijedilo alternativno zbrinjavanje djece u porodičnom okruženju i okruženju zajednice. Takođe cilj je podržati proces transformacije institucija za zbrinjavanje djece u sistem novih usluga koje će pružati podršku i pomoć ranjivim kategorijama djece i porodicama.