KATEGORIJE NOVOSTI: Ostalo | 17.09.2018

Ana Dokler: „Roditelji imaju ključnu ulogu u najranijem medijskom opismenjavanju djece i izboru primjerenih sadržaja“

Među učesnicama nedavno održane dvodnevne Regionalne konferencije „Djeca u medijskom okruženju“ u organizaciji UNICEF-a BiH i Regulatorne agencije za komunikacije BiH (RAK) bila je i Ana Dokler, urednica portala Medijskapismenost.hr. Na panelu „Medijska pismenost i djeca“ govorila je o samom portalu i efektima kampanje „Birajmo šta gledamo“ koju su sproveli UNICEF Hrvatske i Agencija za elektroničke medije RH čiji je cilj bio podići nivo svijesti o važnosti medijskog opismenjavanja roditelja, skrbnika i djece.   U razgovoru za blog ZaSvakoDijete.ba Ana Dokler govori o značaju medijske pismenosti u 21. stoljeću i opasnostima do kojih može dovesti medijska nepismenost, kada je najbolje vrijeme da se djeca poču medijski opismenjavati za snalaženje u on-line prostoru i koje je to optimalno vrijeme koje bi mogli i smjeli provoditi pred ekranima, kako djecu najbolje zaštititi na internetu i kako reagirati kada se djeca nađu u kontaktu sa potencijalno štetnim sadržajem koji bi ih mogao ugroziti ili uznemiriti. Govori o samoj kampanji Birajmo šta gledamo“ i njenim efektima te važnosti služenja programskim oznakama kojima su obilježeni sadržaji TV programa...   Krilatica Vašeg portala je „Medijska pismenost – Abeceda 21. stoljeća“. Šta znači biti medijski nepismen u 21. stoljeću? Evropska komisija prepoznaje taj problem kao nešto što, među ostalim, može ugroziti  i demokratske procese. Vidjeli smo na konferenciji kako nekritičko konzumiranje medija može utjecati i na zdravlje djece. S obzirom da mediji u tolikoj mjeri oblikuju našu sliku stvarnoti, medijska pismenost je svakako jedna od ključnih kompetencija za život u 21. stoljeću. Medijska nepismenost dakle može ugroziti demokratske procese, može dovesti do krivih odluka, ono što vidimo iz naših spotova jeste kako medijski sadržaji mogu negativno utjecati na sliku djece o sebi, ali i nas kao odraslih.   Djeca sve ranije dolaze u kontakt sa pametnim telefonima, tabletima, kompjuterima..., kad treba početi medijski opismenjavati djecu? Stručnjaci se slažu da djecu treba početi medijski opismenjavati od trenutka kada počnu koristiti medije, a to je danas već negdje u vrtićkoj dobi. Naravno, to treba biti prilagođeno dobi djece, primjerice naša „Slikovnica o medijima“ koju smo napravili i koja je namijenjena djeci predškolske dobi već ih na taj jedan djeci primjeren način uči lekciju o razlikovanju medijski posredovane stvarnosti i našeg stvarnog iskustva. U tom najranijem periodu ključna je uloga roditelja u smislu biranja sadržaja za djecu i objašnjavanju zašto nešto gledamo, a zašto ne, te polako poučavanje djece kako kritički analizirati te sadržaje.   Medijska pismenost kao školski predmet?  Preporuke Evropske komisije, Vijeća Evrope pa i Agencije za elektroničke medije RH idu u smjeru da medijska pismenost svakako treba imati svoje mjesto u obrazovnom sustavu, bilo kao zaseban predmet ili kao sastavni dio drugih predmeta. Uvijek se naglašava interdisciplinarni i međupredmetni pristup.   Kazali ste da su roditelji odgovorni za najraniju, a samim tim i najbitniju i najodgovorniju fazu upoznavanja djece sa medijskim sadržajima. Šta ako oni nisu dovoljno medijski pismeni? Za taj problem nema brzog rješenja. Sve ovo što svi ovdje zajedno radimo je jedan dugoročan projekt. Kampanje osvještavanja, uopće mogućnost da ljudi prepoznaju to kao problem, a onda i da se negdje dodatno sami educiraju i da to bude prisutno u obrazovanju današnje djece i mladih – budućih roditelja, način je kako bi se taj problem mogao dugoročno umanjiti, kao i nuđenjem dovoljno informacija i davanja prilike ljudima da saznaju što više o uticaju medija na djecu i njih same, te unapređivanjem alata i vještina medijske pismenosti. [caption id="attachment_12376" align="aligncenter" width="810"] "Ono što se generalno preporučuje roditeljima je da paze da vrijeme koje djeca koriste uz različite medije bude uravnoteženo s njihovim drugim aktivnostima i da ne utiče negativno po ostale životne navike poput spavanja, igre, učenja i komunikacije licem u lice"[/caption] Djeca veliki broj sati dnevno provode pred televizorom ili na internetu. Postoji li neko idealno vrijeme koliko bi trebali odnosno smjeli provoditi pred TV-om ili na internetu? Medije treba u život djece uvoditi postepeno. Za najmlađu djecu općenito se ne preporuča ni gledanje televizije ni interneta zbog mogućeg negativnog utjecaja na njihov razvoj u prvim godinama života. No, sve više stručnjaka u zadnje vrijeme se odmiču od striktnih preporuka o tome koliko bi vremena djeca trebala provoditi pred ekranima budući da tu treba uzeti u obzir obiteljske navike i okolnosti. Ono što se generalno preporučuje roditeljima je da paze da vrijeme koje djeca koriste uz različite medije bude uravnoteženo s njihovim drugim aktivnostima i da ne utiče negativno po ostale životne navike poput spavanja, igre, učenja i komunikacije licem u lice. Treba uzeti u obzir i to da nije svako medijsko iskustvo isto, i da nije svejedno da li dijete gleda neke neprimjerene ili sadržaje s potencijalno negativnim uticajima, ili pak koristi medije za učenje, istraživanje nečega što ga zanima, stvaranje vlastitih sadržaja ili za komuniciranje sa članovima obitelji i prijateljima. Sve to treba uzeti u obzir i paziti na ovu ravnotežu.   Kako reagirati kad djeca pronađu štetan sadržaj – razgovorom ili zabranom? I restriktivni pristup ima svoje mjesto, važno je da roditelji paze šta djeca gledaju, da ograničavaju koje sadržaje mogu gledati i vrijeme koje provode uz medije uvažavajući ono u čemu sam govorila u prethodnom odgovoru. Isto tako trebaju iskoristiti svaku od takvih prilika za učenje. Umjesto da se bojimo toga, i te potencijalno negativne sadržaje mogu iskoristiti za obrazovanje djece, razgovor s njima i poticanje bazičnih vještina medijske pismenosti.   Kad je u pitanju sigurnost na internetu, kako djecu skloniti od potencijalno opasnih sadržaja i pojava, a ne izazvati kontraefekat? Internet dosta rano djeca počinju samostalno koristiti, no za to ih trebamo pripremiti. Sviđa mi se kako je psihologinja Jasenka Pregrad, jedna od autorica UNICEF-ovog priručnika programa prevencije elektroničkog zlostavljanja Prekini Lanac, to usporedila sa snalaženjem u prometu: Mi nećemo svoju djecu dok još ne razumiju sva pravila pustiti da se sami kreću po ulici već ćemo ih u početku voditi za ruku, polako im objašnjavati pravila i tek kad smo sigurni da su spremni, onda ćemo ih pustiti da se sami snalaze u prometu. Isto tako djecu ne treba same pustiti u svijet medija, odnosno interneta, bez ikakvog nadzora dok nemamo povjerenje da će se oni tu znati snaći. Početi s djecom raditi i razgovarati i o sigurnosti na internetu od samoga početka. Djeci predškolske dobi se mogu objasniti neki ključni koncepti koji će dalje ostati s njima, ali moramo biti svjesni da određeni rizici i dalje ostaju i onda je važno da djeca osjećaju da se s bilo kakvim problemom mogu obratiti roditeljima pa da zajedno dalje te probleme rješavaju.   Učestvovali ste u kampanji „Birajmo šta gledamo“ koja je provedena u Hrvatskoj, koji je bio njen osnovni cilj i koliko je uspjela? Osnovni cilj kampanje je bio podići svijest javnosti o važnosti medijske pismenosti, pozvati roditelje da pažljivije biraju medijske sadržaje koje njihova djeca koriste i da se služe programskim oznakama na tim sadržajima. Pokazalo se da je kampanja bila učinkovita jer je istraživanje koje je napravljeno nakon kampanje i čiji su rezultati uspoređeni s rezultatima istraživanja od dvije godine ranije, pokazalo da je 11 posto djece nakon kampanje samo gledalo TV bez prisutnosti drugih članova obitelji, dok je dvije godine ranije taj postotak iznosio 35 posto. Isto tako se smanjio postotak djece koja sama biraju sadržaje koje gledaju sa 21 na 13 posto. Općenito je 57 posto ispitanih roditelja reklo da su primijetili kampanju i većina ju je smatralo korisnom. Istraživanje koje smo proveli ove godine i u kojem su građani sami ocjenjivali svoju medijsku pismenost govori da već jedna razina svijesti o tome postoji, da građani već prepoznaju taj pojam i da su svjesni da je to nešto što im nedostaje.   Kako roditelj konkretno da reagira na sadržaj sa programskim oznakama kao što su 'roditeljska pažnja' ili s ograničenja vezana za dob? Može reći 'Ova oznaka znači da slijedi sadržaj koji nije primjeren za djecu tvoje dobi'. Možda već ima i primjera iz života pa im možete reći 'Sjećaš se kad si gledao onaj crtić ili film pa si imao noćne more ili si se osjećao neugodno...?'.   Sama kapanja je bila prilično oštro i direktno intonirana što je očito polučilo rezultat. Da li je bilo bojazni kako će kampanja biti prihvaćena u javnosti? Prije kampanje se o tome puno promišljalo, a budući da se pokazalo da su kampanje koje na neki način potiču gledatelje na razmišljanje i akciju, a onda i ukazuju na rješenje problema, istovremeno i efektnije, to je bio jedan od razloga da se odabrao jedan izravniji pristup u ovom osvještavanju.   Postoji li neka 'pilula', lagano rješenje za to kako naučiti djecu da se nose sa lažnim vijestima s kojima se i starija publika sve teže snalazi i koje ih mogu uplašiti ili uznemiriti? Baš na portalu imamo članak koji govori o tome šta učiniti kada se djeca uznemire zbog lažne vijesti i tu je preporuka da roditelji mogu reagirati tako da ga pitaju otkud mu ta informacija, da pitaju jesu li primijetili gdje je to objavljeno, što to tamo piše i da istaknu da ako je nešto jako bombastično i izaziva snažne reakcije, često nije sasvim istinito i da onda to zajedno provjere i analiziraju tu vijest. Podučavati ih da provjere tko je autor članka, gdje je članak objavljen i da li je stranica vjerodostojna i ima li impresum sa spiskom ljudi koji iza njega stoje. Treba provjeriti i datum vijesti, budući da se često stare vijesti u nekom trenutku ponovno plasiraju, a zapravo se radi o nečemu od prije dvije-tri godine ili više. Prepoznavanje dezinformacija i lažnih vijesti bila je tema nastavnih materijala za srednjoškolce, koje su UNICEF i Agencija za elektroničke medije RH objavili povodom Dana medijske pismenosti, i u njima se mogu pronaći savjeti i konkretni zadatci koji će djeci i mladima pomoći u provjeri vijesti i prepoznavanju dezinformacija.   (Razgovarao i foto: Almir Panjeta/ZaSvakoDijete.ba)        
KATEGORIJE NOVOSTI: Novosti | 13.09.2018

DJECA U MEDIJSKOM OKRUŽENJU: UNICEF BiH i Regulatorna agencija za komunikacije (RAK) potpisali Memorandum o zaštiti i promociji prava djeteta u BiH

Potpisivanjem “Memoranduma o razumijevanju na zaštiti i promociji prava djeteta u BiH”između UNICEF-a BiH i Regulatorne agencije za komunikacije BiH (RAK) u Sarajevu je počela dvodnevna Regionalna konferencija: Djeca u medijskom okruženju. Memorandum su potpisali predstavnica UNICEF-a za BIH Geeta Narayan i direktor Regulatorne agencije za komunikacije Predrag Kovač. “U Bosni i Hercegovini danas smo usred predizborne trke gdje u kampanji učestvuju 62 političke partije, medijski prostor postaje zakrčen, optužujući pa čak i zlonamjeran. Teško je čak i za odrasle glasače u svemu tome naći smisao, a posebno adolescentima i mladim ljudima koje treba toga poštedjeti”, kazala je Geeta Narayan izražavajući zadovoljstvo zbog potpisivanja Memoranduma s RAK-om koji će poboljšati saradnju u bh. medijskom prostoru. “U isto vrijeme imamo medijski sadržaj koji je kreiran za djecu i mlade i s njima, koji im se obraća i uključuje ih. Izazov nije kako zaustaviti uticaj medija – jer bi to bila unaprijed izgubljena stvar, već radije intervenirati u oba smjera :Prvo sa medijskim profesionalcima i kreatorima medijskog sadržaja kako bi se podigla svijest kako o pravima djeteta izvještavati na odgovoran i etički način, i drugo, raditi sa djecom i mladima i pomoći im da sami nauče kako da budu kritički ‘konzumenti medija’ i također kreatori medijskog sadržaja”, dodala je Geeta Narayan. Direktor Regulatorne agencije za komunikacije (RAK) Predrag Kovač istaknuo je kako je kreiranje medijskih sadržaja u najboljem interesu svakog djeteta važna i delikatna tema. “Želim da ukažem na trend koji se pojavljuje za vrijeme predizborne kampanje – djeca se zloupotrebljavaju u političke svrhe, i na tu pojavu treba najoštrije reagovati. Mediji neosporno imaju sve veći značaj u životu djece, ali odgovornost za zaštitu djece u medijima dijele roditelji, mediji i regulatori”, kazao je Predrag Kovač potcrtavajući kako zaštita djece predstavlja jedan od najznačajnijih zadataka medijske regulacije. “Dužnost regulatora je da osigura prisustvo obrazovnih, instruktivnih i zabavnih sadržaja, za djecu u programima stanica što je propisano odgovarajućim pravilima. Agencija će u narednom period posebnu pažnju posvetiti ovom pitanju, kao i pitanju zastupljenosti programa za osobe sa invaliditetom, a posebno za djecu koja su evidentno na marginama bh. društva”, dodao je direktor RAK-a Predrag Kovač. Medijski profesionalci, stručnjaci i praktičari, predstavnici UNICEF-ovih komunikacijskih timova iz BiH, Crne Gore, Hrvatske  i Srbije će tokom dva dana dati svoj doprinos kroz razmjenu znanja i iskustava o stvaranju medijskih sadržaja „u najboljem interesu djeteta“. [gallery columns="5" ids="12352,12353,12354,12355,12356,12357,12358,12359,12360,12361,12362,12363,12364,12365,12366,12367,12368,12369,12370,12371" orderby="rand"] Ciljevi Konferencije su jačanje regionalne platforme za medijske profesionalce, stručnjake,  praktičare i aktiviste, te organizacije i institucije iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske  i Srbije angažovane u definiranju i zaštiti najboljeg interesa djeteta u medijima; nadovezati se na prethodne, slične međunarodne inicijative i profesionalne platforme; razmijeniti dobre prakse i iskustva relevantna za zaštitu i promicanje prava djeteta u medijima među učesnicima koji rade na istom ili sličnom jeziku i u zajedničkom medijskom prostoru; diskutirati i definisati zajedničke preporuke i predanost akcijskim tačkama za poboljšanje medijske situacije u zaštiti i promicanju prava djeteta te prikupiti doprinose za novo prošireno izdanje publikacije Mediji u najboljem interesu djeteta: pregled znanja i iskustava za kreatore medijskih sadržaja.
KATEGORIJE NOVOSTI: Novosti | 07.09.2018

UNICEF I EU POZIVAJU: Pridružite se kampanji i na web platformi potpišite obećanje za sretno djetinjstvo za svako dijete u BiH

Na Jahorini je održana dvodnevna interaktivna radionica “Mediji za sretno djetinjstvo” namijenjena predstavnicima medija - novinarima, urednicima, voditeljima, blogerima, freelancerima, kao i stručnjacima iz sistema zaštite dječijih prava sa fokusom na oblasti zaštite djece od nasilja i promocije socijalne inkluzije djece sa poteškoćama u razvoju. Prezentirani su kampanja “Čuvari djetinjstva” upućena na zaustavljanje fizičkog kažnjavanja djece te poziv za nominacije “Šampioni inkluzije” i web platforma www.sretnodjetinjstvo.ba uz potpisano “Obećanje za sretno djetinjstvo”. Upućen je poziv svim građanima koji žele da djeca u ovoj zemlji imaju sretno djetinjstvo da posjete spomenutu platformu i nominuju osobe koje smatraju “Šampionima inkluzije” te potpišu obećanje za sretno djetinjstvo. “U vrijeme kakvo jeste i u situaciji kakva jeste teško je biti novinar, kako u svijetu tako i u BiH. Vijesti pune međusobnih optužbi i tenzija koje posljednjih dana čitamo mogu nas deprimirati, ali zato je naša kampanja “Sretno djetinjstvo” nešto što u takvom okruženju može dati svjetlo nade, da govori o pozitivnim pričama i dobrim primjerima, te pokaže šta je potrebno da bi se ostvarilo sretno djetinjstvo za svako dijete kroz “Čuvare sretnog djetinjstva” i “Šampione inkluzije”. Imamo ovdje odlične ideje, odličnu energiju i ljude spremne da se uključe i daju svoj doprinos u zaustavljanju nasilja nad djecom socijalnu inkluziju za svako dijete”, kazala je predstavnica UNICEF-a za BiH Geeta Narayan. Primarni fokus radionice bio je davanje okvira kreiranju snažne medijske zajednice okupljene oko kampanje “Sretno djetinjstvo” koju implementira UNICEF BiH u okviru projekta “Zaštita djece od nasilja i promocija socijalne inkluzije djece sa poteškoćama u razvoju u zemljama Zapadnog Balkana i Turskoj” uz podršku Evropske unije. Učesnice i učesnici radionice dali su zajednički doprinos razumijevanju ciljeva kojima kampanja teži i imali priliku diskutovati na temu etike medijskog izvještavanja o pitanjima dječije zaštite. Učesnici radionice diskutovali su i o institucionalnom okviru i sistemima podrške, novinarskom pristupu ovim temama čuti iskustva iz dječijeg ugla, kao i saznati o aktivnostima kampanje. [gallery columns="5" link="file" ids="12326,12346,12345,12344,12343,12342,12341,12335,12336,12337,12338,12339,12340,12334,12333,12332,12331,12330,12329,12328,12327" orderby="rand"] Prvog dana radionice bilo je govora o tome kako izgraditi sistemski okvir i osigurati institucionalnu podršku za sretna djetinjstva u BiH, o izvještavanju o nasilju iz medijskog ugla te tretiranju teme iz dječijeg ugla kroz kratke filmove, te je predstavljena kampanja “Čuvari sretnog djetinjstva”. Fokus drugog dana radionice bio je na potrazi za “Šampionima inkluzije”, govorilo se o stavovima prema djeci sa poteškoćama i ulozi medija i novinara te o tome kako izgraditi sistemski okvir i osigurati institucionalnu podršku za sretna djetinjstva i za djecu sa poteškoćama u BiH. UNICEF u Bosni i Hercegovini je jedan od recipijenata EU sredstava za implementaciju projekta “Zaštita djece od nasilja i promocija socijalne inkluzije djece sa poteškoćama u razvoju u zemljama Zapadnog Balkana i Turskoj“. Cilj regionalog djelovanja je promocija poštivanja ljudskih prava i stvaranje  učinkovitijih i inkluzivnijih javnih službi u vezi sa ranjivim skupinama (djeca žrtve nasilja i djeca sa poteškoćama u razvoju), putem osniživanja civilnog društva i promocijom saradnje u regiji    
KATEGORIJE NOVOSTI: Novosti , Svako dijete treba porodicu | 16.08.2018

SVE BOLJI SISTEM HRANITELJSTVA U FEDERACIJI BIH: Porodica je pravo, a ne privilegija djeteta

Federalno ministarstvo rada i socijalne politike predstavilo je rezultate projekta Razvoj hraniteljstva u FBIH za period od 2017. do 2018. godine na konferenciji održanoj sredinom augusta u Sarajevu. U sklopu ovog projekta proveden je niz aktivnosti s ciljem razvoja i jačanja hraniteljstva, te stvaranje kvalitetnih uvjeta za primjenu Zakona o hraniteljstvu, koji je na snagu stupio u martu ove godine. Za razliku od drugih oblasti socijalne zaštite, koje su različite od kantona do kantona, ovaj zakon garantuje ista prava hraniteljskim porodicama i djeci bez roditeljskog staranja smještenoj u ovaj vid alternativne zaštite u svim kantonima. Hraniteljstvo je važan segment socijalne politike u cijelom svijetu, a veliki pomaci u njegovom razvoju učinjeni su i u Bosni i Hercegovini. Stoljećima unazad djecu bez roditeljskog staranja odgajale su zamjenske, hraniteljske porodice. Nekad su to bile bake, djedovi, komšije, a u novije vrijeme i ljudi koji su svoj život shvatili kao misiju za pomoć djeci onda kada im to najviše treba - da bi oko 2000 djece u BiH, koja su zbog različitih razloga ostala bez roditeljskog staranja, djetinjstvo pamtili po lijepom. -Prije svega, uvedena je znatno veća razina stručnog rada, čime se postiže puno veći napredak u zaštiti djece i odraslih osoba koje trebaju ovaj vid zbrinjavanja, te udomiteljskih obitelji, istakao je Miroslav Jurešić, pomoćnik federalnog ministra rada i socijalne politike za oblast socijalne i dječije zaštite. Prema riječima Siniše Balje, predstavnika SOS Dječijih sela u BiH, donošenje zakona nije kraj priče o hraniteljstvu. -Potrebno je uraditi još mnogo toga u smislu razvijanja servisa za prevenciju napuštanja djece, odnosno njihovog razdvajanja od porodica porijekla, unaprijediti sistem podrške hraniteljima i uspostaviti monitoring cijelog ovog procesa. U tome će i dalje učestvovati svi partneri projekta, svako u skladu sa svojim ovlastima, kaže Baljo. U okviru aktivnosti na projektu, Federalno ministarstvo rada i socijalne politike postalo je vlasnik licence međunarodno priznatog modela obuke PRIDE (Parent Resources for Information, Development, and Education) američke agencije CWLA (Child Welfare League of America), zahvaljujući kojem je FBiH dobila 91 certificiranog hranitelja i 23 profesionalca - certificirana edukatora u oblasti hraniteljstva [gallery ids="12311,12312,12313,12314,12316,12318,12319,12320"] . Izrađen je promotivni materijal o hraniteljstvu i posteri (poziv za hranitelje) distribuirani kantonalnim ministarstvima socijalne politike, centrima za socijalni rad i općinama u FBiH. Realizirana je javna promocija hraniteljstva/udomiteljstva i postavljeni “billboard” plakati u pet gradova (Sarajevo, Tuzla, Zenica, Mostar i Bihać). Formirano je Radno tijelo za praćenje implementacije Zakona o hraniteljstvu. Pružena je podrška formiranju dva udruženja hranitelja  (Tuzla i Kiseljak). Na konferenciji je prezentiran i Priručnik za hranitelje u FBiH, koji nudi sažete odgovore na brojna pitanja koja postavljaju sadašnji i potencijalni hranitelji, pomažući im na taj način da bolje razumiju i obavljaju svoju ulogu. Autori priručnika, koji će uskoro biti dostupan svim zainteresiranim u centrima za socijalni rad, su predstavnici akademske zajednice, uz podršku partnera Programa i stručnjaka iz oblasti socijalne zaštite. U njegovom uvodu stoji: „Svi sistemi koji se bave zaštitom dječijih prava, a posebno sistem socijalne zaštite, dužni su uložiti sve napore da se djeca zadrže ili vrate na zaštitu u vlastitu porodicu. Ukoliko, pak, to nije moguće, dužni su razvijati modele alternativne zaštite, koji su humaniji, usmjereni na dijete i individualizirani, uvažavajući pritom prije svega prava, dobrobit i najbolji interes djeteta, te pravo djeteta da učestvuje u procesima donošenja odluka koje ga se tiču“. A najbolji interes djeteta je i odrastanje u porodici. -Podržavamo pravo djeteta da odrasta u porodici, jer je to najbolje okruženje za njegov razvoj. Porodica, dakle, nije privilegija, već pravo svakog djeteta, kazala je Sandra Kukić, iz UNICEF-a u BiH. Ona je istakla da se program “Transformacija institucija za zbrinjavanje i prevencija razdvajanja porodica”, koji finansira Evropska unija, provodi u cijeloj Bosni i Hercegovini. Dio ovog programa je i projekt „Razvoj hraniteljstva u Federaciji Bosne i Hercegovine“, koji s partnerima UNICEF BiH, Hope and Homes for Children i SOS Dječija sela implementira Federalno ministarstvo rada i socijalne politike.    
KATEGORIJE NOVOSTI: Novosti | 12.08.2018

Međunarodni dan mladih 2018: Fokus na sigurne prostore za mlade

Zajednički UNICEF-UNFPA blog povodom Međunarodnog dana mladih 2018. godine

Međunarodni dan mladih (12. august) ove godine fokusira se na „sigurne prostore za mlade“ – fizički i virtuelni prostori u kojima se mladi mogu bezbijedno udružiti i baviti aktivnostima vezanim za njihove potrebe i interese, te učestvovati u donošenju odluka i izražavanju sebe. UNICEF i UNFPA sarađuju na ovom Međunarodnom danu mladih, jer vjeruju da ulaganje u dobrobit, zdravlje i obrazovanje mladih nije samo pitanje pridržavanja njihovih prava, već i put ka zdravom razvoju koji je definisan od strane UN ciljeva održivog razvoja. Ciljeve su usvojile sve zemlje 2015. godine. [gallery ids="12301,12302,12303"]     Međutim, da bi mladi u potpunosti razvili svoj potencijal, mladima treba pristup kvalitetnom obrazovanju, da imaju mogućnost podjeliti svoja mišljenja i zaraditi. To je moguće samo ako se mladi osjećaju bezbjedno, u okruženju bez nasilja. U obzir treba uzeti sljedeće podatke:
  • Globalno, gotovo jedna od tri adolescentkinje u dobi od 15 do 19 godina (84 miliona) bila je žrtva emocionalnog, fizičkog i/ili seksualnog nasilja koje su počinili njeni muž ili partner. Domovi nisu uvijek siguran prostor za mlade.
  • Širom svijeta, blizu 130 miliona (nešto više od 1 od 3) učenika starosti od 13 do 15 godina doživljava nasilje u školi. 732 miliona (1 od 2) djece školskog uzrasta od 6 do 17 godina živi u zemljama gdje tjelesno kažnjavanje u školama nije u potpunosti zabranjeno. Škole nisu uvijek siguran prostor za mlade.
  • U globalnoj anketi, u kojoj je je učestvovalo 10.000 18-godišnjaka iz 25 zemalja u 2016. godini, skoro 80% ispitanika složilo se da djeca i adolescenti žive u opasnosti da budu seksualno zlostvljani online. Internet nije uvijek siguran prostor za mlade.
Dostupne statistike o mladima u Bosni i Hercegovini su takođe zapanjujuće:
  • 56% mladih žena (od 18 do 24 godina) podvrgnuto je nekom obliku nasilja. U 72% slučajeva, intimni partneri su počinioci nasilja nad ženama. Samo 17% žena koje su iskusile nasilje su pokušale da se razdvoje, razvedu, napuste domaćinstvo, a samo 4% njih je pokušalo savjetovanje. Ostale žene koje su doživjele nasilje i dalje žive sa počiniocima.
  • 9% djevojaka od 15 do 19 godina već je udato, dok se je 23% njih je već zadesila uloga majke. 67% djevojaka od 15-19 godina koje su se udale i postale majke završilo je samo osnovno ili niže školsko obrazovanje. Nizak stepen obrazovanja čini ove mlade žene neaktivnim na tržištu rada te su radi toga podložne siromaštvu i rodno zasnovanom nasilju.
Dakle, šta treba učiniti da se stvore sigurniji prostori za mlade?
  • Vlade na svim nivoima i CSO-i treba da podrže sveobuhvatne, koordinisane, multisektorske inicijative za stvaranje sigurnih prostora.
  • Vlade treba da usvoje i primjenjuju zakonodavstvo kako bi zaštitile djecu i mlade od svih oblika nasilja, uključujući i tjelesno kažnjavanje u svim okruženjima, čak i u kući, i od strane svih izvršilaca, uključujući nastavnike i drugo školsko osoblje.
  • Svi akteri u Bosni i Hercegovini trebaju preispitati i promijeniti sistemska društvena uvjerenja i stavove koji održavaju nasilje nad mladima, uključujući i rodno zasnovano nasilje, u bilo kojem okruženju, uključujući dom, školu, zajednicu i internet.
  • Škole bi trebale pokrenuti programe za sprječavanje i reagovanje na incidente nasilja, kako bi se podstakla sigurnija sredina učenja za djevojčice i dječake.
  • Sistem socijalne zaštite mora imati više obučenih radnika koji mogu pružiti preporuke, savjetovanje i terapeutske usluge za mlade žene i muškarce koji su iskusili nasilje.
  • Zdravstveni sistem mora da ima obučene profesionalce, koji nude pristupe koji su prilagođeni mladima, tako da su pristupačni, prihvatljivi, pravedni, odgovarajući i efikasni za različite mlade podgrupe – obezbjeđujući zdrav razvoj mladih.
  • Lokalne vlasti moraju osigurati ugroženoj omladini pristup sigurnim mjestima kada nisu kod kuće ili u školi, uz mogućnost učestvovanja u rekreaciji i sportskim aktivnostima.
  • Lokalne vlasti treba da osnaže mlade ljude pružajući im informacije i alate koji im trebaju da bezbjedno prijavljuju nasilje – lično i online.
Sljedećeg mjeseca, u septembru, UN će na Generalnoj skupštini UN-a u New Yorku pokrenuti ”Youth Strategy” i ”Generation Now” strategiju, inovativno javno-privatno globalno partnerstvo fokusirano na dizajniranje i širenje novih načina da se za svaku mladu osobu osigura pristup obrazovanju, učenju, obuci ili zapošljavanju do 2030. godine. UN ”Youth Strategy” i ”Generation Now” strategija prepoznaje važnost podrške mladih da ostvare svoj puni potencijal. Ona zahtjeva da mladi imaju pristup uslugama i mogućnostima koje su od ključne važnosti za njihov razvoj i učešće u društvu. Pozivamo sve aktere u BiH da osiguraju da se ove mogućnosti pružaju svim mladim ženama i muškarcima u BiH u sigurnim i zaštićenim okruženjima, tj. u sigurnim prostorima koji omogućavaju svim mladim ljudima da uče, rastu i u potpunost doprinesu ka napretku BiH, prema ciljevima održivog razvoja.
KATEGORIJE NOVOSTI: Novosti , Pravda za svako dijete | 06.08.2018

PRAVDA ZA SVAKO DIJETE: Vlada Švajcarske i UNICEF potpisali novo partnerstvo za osnaživanje pravde za djecu u Bosni i Hercegovini

Kao nastavak izuzetnoj saradnji, Švajcarska i UNICEF su najavili kontinuirano partnerstvo s ciljem unaprijeđenja pravde za djecu u Bosni i Hercegovini, uz finansijsku podršku od 2,5 miliona dolara od Vlade Švajcarske za period maj 2018. - april 2021. Program Pravda za svako dijete predstavlja partnerstvo između relevantnih ministarstava pravde, socijalne zaštite, unutrašnjih poslova i obrazovanja na svim nivoima (državnom, entitetskim, kantonalnim), opština, univerziteta i nevladinih organizacija uz podršku UNICEF-a i vlada Švicajcarske i Švedska. U narednim godinama fokus Pravde za svako dijete - faze III, će biti na dodatnim naporima za zaštitu i pružanje najkvalitetnijih usluga za svu djecu u BiH koja su, na bilo koji način, u kontaktu s pravosudnim sistemom kao počinioci, žrtve ili svjedoci. Svi partneri uključeni u program nastavljaju da rade na boljem pravosuđu za djecu u BiH koji je sistematski, dostupan svakom djetetu, prilagođen osjetljivim dobima i interesima djeteta, brz i efikasan. Programom se takođe ulažu svi napori u prevenciju da bilo koje dijete postane počinilac ili žrtva. Predstavnica UNICEF-a u Bosni i Hercegovini, Geeta Narayan, zahvalila je Vladi Švajcarske na kontinuiranoj podršci UNICEF-u. "Veoma smo zahvalni Vladi Švajcarske na povjerenju koje su nam ukazali u okviru ovog novog partnerstva. Program Pravda za svako dijete 2018. - 2021. je nastavak programa UNICEF-a koji podržavaju Vlada Švajcarske i Švedska agencija za međunarodnu saradnju. On se zasniva na svemu onome što je stvoreno do sada da bi se poboljšala pravda za djecu u Bosni i Hercegovini, da bi se konsolidovale trenutne inicijative i inkorporirale naučene lekcije za povećanje održivosti. Sve u svemu, "Pravda za svako dijete" ima za cilj da poboljša primjenu međunarodnih standarda za djecu u BiH, kako bi im bolje služili i štitili ih sistemi pravosuđa, sigurnosti i socijalne zaštite ", rekla je gospođa Narayan. Direktorica Odjela za saradnju i zamjenica šefa misije, Barbara Dätwyler Scheuer rekla je: "Drago nam je što nastavljamo saradnju s UNICEF-om na ovoj važnoj oblasti. Do sada su rezultati vrlo dobri i vidimo stvarne promjene. Danas djecu u kontaktu sa zakonom sistem pravosuđa u BiH bolje služi i štiti. Ipak, važno je da se nastavi raditi na smanjenju faktora rizika povezanih s prekršajima djece i daljnjem jačanju saradnje među uključenim organizacijama. Stoga bih pozvala vlasti BiH, na svim nivoima, da održe postignuto i da preuzmu vlasništvo nad projektom, uz našu podršku."
KATEGORIJE NOVOSTI: Novosti , Svako dijete treba porodicu | 21.07.2018

ZAVRŠEN MINI PRIDE TRENING: Dodatnih 100 stručnjaka iz centara za socijalni rad FBiH kao podrška hraniteljima

Zakon o hraniteljstvu u FBiH propisao je obaveznu edukaciju hranitelja i stručnjaka koji se bave hraniteljstvom. Edukaciju sprovode certificirani edukatori iz FBiH, prema certificiranom, međunarodnom PRIDE modelu.Ovaj program je dizajniran prvenstveno da ojača kvalitet usluga hraniteljstva i usvojenja osiguravanjem standardiziranog, dosljednog i strukturiranog okvira za regrutiranje, pripremu i odabir, odnosno procjenu hranitelja i usvojitelja. Također, PRIDE osigurava stalnu edukaciju tokom pružanja usluge hraniteljstva i kontinuirani profesionalni razvoj. U skladu s tim, Federalno ministarstvo rada i socijalne politike, u saradnji s partnerima programa Transformacija institucija za zbrinjavanje djece i prevencija razdvajanja porodica, UNICEF-om BiH i SOS Dječijim selima BiH, organiziralo je nedavno Mini PRIDE edukaciju profesionalaca iz centara za socijalni rad. -Riječ je o dvodnevnim treninzima za profesionalce iz oblasti socijalne zaštite iz Sarajeva, Tuzle, Bihaća, Zenice i Mostara. U njih je bilo uključeno 100 stručnjaka, po 20 iz svakog kantona kojima pripadaju navedeni gradovi. Cilj nam je bio upoznati ih o čemu smo to prethodno educirali hranitelje, te šta mogu očekivati i kako postupati kada se ukaže potreba za smještaj djece u hraniteljsku porodicu, kazala je Alma Softić, savjetnica za alternativne oblike brige u SOS Dječijim selima BiH, te PRIDE trener na Mini Pride treningu. Edukacija profesionalcima daje transparentne alate i instrumente za procjenu hraniteljskih porodica, razvija nove vještine i znanja, nudi kompetentnu podršku porodicama i djeci tokom trajanja zaštite i tokom razvojnih faza djeteta, te primjenu stečenog znanja za hraniteljske porodice. - Edukatori-profesionalci se nakon treninga osjećaju spremnijim za svoju ulogu u hraniteljstvu, jer ovaj program je model znanja, vještina i tehnika od profesionalaca ka hranitelju do djeteta. S druge strane, potencijalni hranitelji također razvijaju brojna znanja i vještine, dobijaju informacije kako osigurati adekvatnu zaštitu djece bez roditeljskog staranja. Razvija se i svijest o važnosti podrške, saradnje i timskog rada kako stručnih lica iz centara za socijalni rad i hraniteljskih porodica, tako i bioloških porodica djece, bliže i šire rodbine, te obrazovnog i zdravstvenog sistema. Svi mi trebamo imati na umu da imamo zajednički cilj, a to je najbolji interes djeteta, kazao je Nedžad Alić, referent za hraniteljstvo u Centru za socijalni rad Zenica i certificirani edukator u oblasti hraniteljstva. [gallery ids="12274,12283,12278,12282,12277,12281,12280,12279,12275"] Kroz devet sesija u trajanju po tri sata hranitelji uče da su djeca koja dolaze u hraniteljestvo suočena sa različitim životnim situacijama i traumama, te da je potrebno mnogo pažnje, ljubavi i razumijevanja da to prevaziđu. Kroz brojne vježbe i interaktivni rad učesnici edukacije imaju priliku učvrstiti svoju odluku da se bave hraniteljstvom ili odustati od nje. I to je u redu, jer hranitelj ne može biti svako. -Kad prođemo cijeli proces i mi kao stručnjaci trebamo donijeti informisanu odluku i reći može li neko biti hranitelj. U Centru za socijalni rad Zenica imali smo sreće da je svih 20 učesnika iz prve grupe uspješno prošlo obuku. Zanimljivo je da je među njima bilo i osoba koje su u početku htjele postati isključivo usvojitelji. Ovaj program namijenjen je i usvojiteljima, također. Na kraju edukacije kazali su da su posve promijenili percepciju i da žele biti i hranitelji. To možemo zahvaliti PRIDE-u. Fasciniralo me, također, da niko od učesnika nije pitao za hraniteljske naknade, a svi znamo da su one definisane Zakonom o hraniteljstvu FBiH. To dovoljno govori o njihovim motivima za brigu o djeci bez roditeljskog staranja. Kad smo kod pomenutog zakona, moram naglasiti da je to jedan od najpravednijih zakona donesenih na ovim prostorima i prvi zakon u FBiH koji izjednačava svu djecu. Ranije su naknade za hraniteljstvo bile različite u različitim kantonima. Negdje su bile veoma male. Zahvaljujući ovom zakonu sada su naknade svuda iste, što znači da ista prava ima svako dijete u Sarajevu, Mostaru, Zenici, Bihaću, Tuzli i bilo gdje u FBiH, ističe Alić. Jedan od najvažnijih segmenata PRIDE-a jeste rad s biološkim porodicama djece koja su izmještena u hraniteljstvo. -Često zanemarujemo činjenicu da je dijete vezano za biološke roditelje, bez obzira u kakvim je okolnostima došlo do razdvajanja od njih. Kolika je važna stručna pomoć biološkoj porodici, naučio nas je primjer 12-godišnje djevojčice koja je smještena u srodničku hraniteljsku porodicu. Svaki put kad su njeni roditelji nakratko dolazili po nju, bila je presretna. Više od svega željela je biti s njima, ali istovremeno se plašila šta je čeka kod kuće, hoće li se njih dvoje ponovo svađati, imati krizu... Kad god bi čula svađu roditelja, mislila je da je ona uzrok. Možete li zamisliti kako je tom djetetu? Dakle, jednom kada izmjestimo djecu u alternativni način brige, ne smijemo zanemariti njihove biološke porodice. Cijela zajednica treba usmjeriti sve svoje kapacitete na njeno jačanje, jer tu bi djeca trebala biti najsretnija. Tim roditeljima moramo pomoći. Niko nije postao ovisnik i zlostavljač tek tako. Ako na vrijeme reagujemo, imamo šansu da pomognemo toj porodici. Mnogo je lakše ulagati u preventivu, nego ispravljati propuste kasnije. A često to i ne možemo uraditi, jer bude kasno, naglašava Alić. Na području FBiH obuku po PRIDE modelu do sada je prošlo 90 potencijalnih hranitelja, koji su spremni odgovoriti na probleme probleme iz oblasti hraniteljstva prije nego što dijete uđe u njihovu porodicu. Interes za novi krug edukacije za hranitelje već postoji. -Ministarstvo za rad, socijalnu politiku i izbjeglice ZDK-a, u saradnji sa centrima za socijalni rad, priprema novu edukativnu grupu. Očekujem da ćemo početi s radom u što skorije vrijeme. U septembru bi trebao početi i Mini PRIDE za srodničke porodice i hranitelje koji imaju djecu na smještaju najmanje dvije godine. Inače, da bi se povećao interes za hraniteljstvo potrebno je da se uključi cijela zajednica, kako bismo promocijom pravih vrijednosti došli do novih potencijalnih hraniteljskih porodica, kojih zasigurno u svim općinama ima. Centri za socijalni rad svima stoje na raspolaganju za potrebne informacije, kaže Alić.
KATEGORIJE NOVOSTI: Novosti | 12.07.2018

POSJETA UNICEF-A I SIDA-E KUTKU ZA DJECU U IZBJEGLIČKOM CENTRU U SALAKOVCU

Tokom juna, uz podršku UNICEF-a u Bosni i Hercegovini i Švedske agencije za međunarodni razvoj i saradnju – Sida, World Vision BiH je u Izbjegličkom centru Salakovac uspostavio Kutak za djecu. Predstavnice UNICEF-a u Bosni i Hercegovini i Švedske ambasade posjetile su Salakovac, kako bi se na licu mjesta upoznale sa prilikama u kojima se nalaze djeca i porodice koje su tu smještene, te da vide kako funkcioniše Kutak za djecu.
KATEGORIJE NOVOSTI: Dan očeva , Novosti , Ostalo | 19.06.2018

#SUPERTATE O RODITELJSTVU: Otac se možda na početku plaši uzeti to malo, krhko i nejako stvorenje, ali je njegova uloga bitna i ne smije biti zanemarena

Svoje strahove, lijepe trenutke, brige, sjećanja na prve dane u djetinjstvu njihove djece, iskustva s djecom, okolinom i porodicom i sve ono što čini roditeljstvo podijelili su u utorak u prostorijama Networksa učesnici i gosti kampanje #SuperTate kojom je UNICEF u BiH ove godine prvi put obilježio 17.06 – Dan očeva, kako bi se naglasila važnost  uloge očeva u odrastanju, posebno u prvih 1000 dana djeteta. Uz razgovor je postavljena i izložba “BhTate” autora Almira Panjete koju je ranije radio sa Švedskom ambasadom u BiH povodom inicijative koja je promovirala značaj roditeljskog odsustva za očeve, a koja se prirodno uklopila i u kampanju obilježavanja Dana očeva. Prvi je na događaju o iskustvima roditeljstva u svom stilu govorio sociolog i analitičar Srđan Puhalo: “Kada se kod nas rodi beba, otac postaje najvažnija sporedna stvar na svijetu, a mama sve preuzima, dolazi punica, dolazi vasa mama i tvoj jedini posao je da ih slušaš”, kazao je prepričavajući neka od iskustava Puhalo, dodajući kako je i pored određenih uvriježenih stavova u našem društvu uloga oca ipak veoma bitna te da ne smije biti zanemarena: “Iskreno, kada se rodilo nešto malo, krhko i nejako i došlo u našu kuću, plašio sam se da ga uzmem. Kako dijete počinje da raste, raste i razvija se naš odnos, sve više se druimo, igramo, provodimo vrijeme zajedno, a kada prestaje da doji mama nas prvi put ostavlja same na pet dana i taj strah hoću li se sa svim snaći bio je nepopisiv, ali sam ga prevazišao i sve je prošlo odlično”, ispričao je Puhalo poručivši mladim tatama da provode što više vremena za djecom, igraju se i budu im podrška u odrastanju. Novinar BHT-a Muhamed Mizić kazao je kako je uz svoju kćerku Dalidu od samog početka koji je, prema njegovom mišljenju, prije samog rođenja djeteta. “Postajemo očevi onog momenta kad supruga kaže da je trudna, od onoga ‘jede mi se krofna… ne, ne, ipak ću hamburger…’ pa do rođenja i odrastanja. Prisustvovao sam i porođaju, I tu sam doživio nešto što nema metafore da se opiše, rađa se novi život, udiše zrak i živi…”, ispričao je Mizić. Fikret Kubat iz Udruženja “Srce za djecu koja boluju od raka” kazao je kako ga ohrabruju inicijative poput ove i kako je bitno boriti se protiv stereotipa. “Stereotipi i dalje postoje, ali vidim da se stvari pomjeraju. Lijepo je vidjeti ove fotografije očeva s djecom postavljene u ovom prostoru, i dobro je pričati o ovome. Iz našeg iskustva u Udruženju nije rijedak slučaj da se očevi više aktiviraju oko roditeljstva tek onda kada saznaju da je dijete oboljelo, iako bi to trebao biti slučaj od početka. Stvari se ipak pomjeraju, na počecima Roditeljske kuće tu sum ogle s djecom prisustvovati samo majke, ali kako su tu i očevi mislim da je mnogo bolje”, ispričao je Fikret Kubat dijeleći i svoju priču: “Otac sam kćerke i sina, sada imaju 14 i 16 godina, kada je supruga bila sa sinom na liječenju u Beču ostao sam šest mjeseci s kćerkom i provodili smo kvalitetno vrijeme zajedno”, kazao je. “Otac sam jedne kćerkice, i moj odnos s njom dijeli se na dva dijela – prvi do godine i pol, drugi od momenta kada smo saznali da ima poteškoće I da je u autističnom spektru. Bio sam uz nju u oba dijela, drugi jeste teži, svaki dan do zadnjeg momenta treba da bude isplaniran i po redoslijedu, i sretan sam što sam našao mjesto u njenom svijetu i što me je pustila da budem dio njenog života u kojem majka ipak zauzima prvo mjesto. Stalno smo zajedno i zajedno prevazilazimo sve poteškoće”, ispričao je svoju priču Zlatan Delić. Reper Adnan Hamidović Frenkie ispričao je kako je odjednom postao “dvostruki otac” kada je supruga rodila blizanke. “I sam sam prošao sve od ovoga, od punice, preko mame, do nekih strahova kako ću se snaći u ulozi oca, da li je to najbolje što mogu, trudio se da ne ponovim neke greške koje su naši roditelji s nama pravili. Na početku je to bilo mijenjaj pelene-dodaji flašicu, ali kako su počele da rastu i razvijaju se njihovi karakteri, kako sam osim fizičke sličnosti sa mnom kod njih video i neke sličnosti u karakterima, odnos je postajao dublji, pojavile su se neke druge brige i strahovi, ali I mnogo lijepih momenata kroz koje zajedno prolazimo”, ispričao je Frenkie. O ulozi očeva govorio je i Emil Johansson iz Švedske ambasade: “Sutra će biti puna tri mjeseca kako sam tata, i to je zaista jedan sjajan osjećaj i sa suprugom učestvujem i razgovaram o odrastanju našeg djeteta. Švedska vlada je feministička vlada, promoviramo prava, predstavljenost, zastupljenost i resurse žena, a kroz osnaživanje žena osnažuje se i društvo u cjelini. Ni u Švedskoj još nije uspostavljena potpuna ravnopravnost, ali je urađeno mnogo, prije 30-40 godina pokrenuta je javna debata u društvu na tu temu, i sve je počelo sa očevima I majkama koji su bili pioniri tog procesa i danas očevi u Švedskoj u velikoj mjeri ravnopravno koriste porodiljsko odsustvo i vrijeme provide sa svojom djecom”, kazao je Emil Johansson. [gallery columns="5" ids="12173,12174,12175,12176,12177,12178,12179,12180,12181,12182,12183,12184,12185,12171,12170,12169,12168,12167,12166,12165,12187,12188,12189" orderby="rand"] Diskusiji se priključila i Lamija Silajdžić asistentica na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, koja je ispričala iskustvo njenog muža koji je koristio porodiljsko odsustvo. “Ja sam krenula na posao, i moram priznati da se super tata super snašao. Čak smo u tom period generalno svi skupa provodili jako mnogo vremena zajedno kad bih došla s posla, dok sam na poslu nije bilo stalnih poziva šta I kako, i sve je prošlo odlično. Naravno da je bilo predrasuda iz okoline tipa ‘Gdje će muško na porodiljsko?’ I nekada čudnih pogleda kad dođe po naknadu i kad shvate da nije došao u ime supruge već za sebe, ali na to se nismo puno obazirali I imamo iza sebe jedno sjajno iskustvo”, ispričala je Lamija Silajdžić, a učešće je uzela i Anida Dudić, asistentica na FPN-u Odsjek za Socijalni rad u Sarajevu kazavši kako joj je drago prisustvovati jednom “ovako neobičnom događaju”. “ Posebno ističem ‘neobičan događaj’ jer je u bosanskohercegovačkom društvu još uvijek čudno pričati o brižnom tati, tati koji je privržen djeci jer tate češće predstavljamo inferiorne, nezainteresovane, pa čak ponekad i manje kompetentne za odgoj . Priče tata koje sam danas ovdje čula i fotografije koje vidimo mi govore suprotno – ni na jednoj slici nisam vidjela krutog i rigidnog tatu, već tatu punog ljubavi. Tate na fotografijama su dokaz da tata može biti super tata i da može podjednako voljeti kao i mama”, kazala je Anida Dudić. Predstavnica UNICEF-a za BiH Geeta Narayan također je ispričala neke priče o odnosu djece I tate tokom odrastanja, i značaju ‘malih momenata’: “Nekada je dovoljno nasmijati dijete kad je uplašeno, poigrati se s njim, i za to vam ne trebaju neke preskupe igračke. UNICEF koristi ovu priliku da privuče pažnju na ono što je suštinski važno i često potcijenjeno, a to je uloga koju očevi igraju u životima svoje djece, s naglaskom na prvih 1000 dana života djeteta”, kazala je Geeta Narayan. “U zadnjih nekoliko sedmica, očevi u BiH su nam rekli koliko duboko brinu o svojoj djeci i podijelili nade, težnje i snove koje imaju za svoju djecu. Predložene intervencije će ići daleko u pravcu podrške očevima i porodicama uopšte, kako bi se obezbijedilo sigurno, stimulativno i njegujuće okruženje za svako dijete u BiH. Naša djeca ne zaslužuju ništa manje od toga”, potcrtava Geeta Narayan.  
KATEGORIJE NOVOSTI: Dan očeva , Novosti | 18.06.2018

#Prvih1000Dana/#SuperTate: Očevima u Bosni i Hercegovini!

Piše: Geeta Narayan, predstavnica UNICEF-a u Bosni i Hercegovini
Sedamnaestog juna se obilježava Dan očeva u više od 80 zemalja svijeta. UNICEF koristi ovu priliku da privuče pažnju na ono što je suštinski važno i često potcijenjeno, a to je uloga koju očevi igraju u životima svoje djece, s naglaskom na prvih 1000 dana života djeteta.