KATEGORIJE NOVOSTI: Novosti , Svako dijete treba porodicu | 21.07.2018

ZAVRŠEN MINI PRIDE TRENING: Dodatnih 100 stručnjaka iz centara za socijalni rad FBiH kao podrška hraniteljima

Zakon o hraniteljstvu u FBiH propisao je obaveznu edukaciju hranitelja i stručnjaka koji se bave hraniteljstvom. Edukaciju sprovode certificirani edukatori iz FBiH, prema certificiranom, međunarodnom PRIDE modelu.Ovaj program je dizajniran prvenstveno da ojača kvalitet usluga hraniteljstva i usvojenja osiguravanjem standardiziranog, dosljednog i strukturiranog okvira za regrutiranje, pripremu i odabir, odnosno procjenu hranitelja i usvojitelja. Također, PRIDE osigurava stalnu edukaciju tokom pružanja usluge hraniteljstva i kontinuirani profesionalni razvoj. U skladu s tim, Federalno ministarstvo rada i socijalne politike, u saradnji s partnerima programa Transformacija institucija za zbrinjavanje djece i prevencija razdvajanja porodica, UNICEF-om BiH i SOS Dječijim selima BiH, organiziralo je nedavno Mini PRIDE edukaciju profesionalaca iz centara za socijalni rad. -Riječ je o dvodnevnim treninzima za profesionalce iz oblasti socijalne zaštite iz Sarajeva, Tuzle, Bihaća, Zenice i Mostara. U njih je bilo uključeno 100 stručnjaka, po 20 iz svakog kantona kojima pripadaju navedeni gradovi. Cilj nam je bio upoznati ih o čemu smo to prethodno educirali hranitelje, te šta mogu očekivati i kako postupati kada se ukaže potreba za smještaj djece u hraniteljsku porodicu, kazala je Alma Softić, savjetnica za alternativne oblike brige u SOS Dječijim selima BiH, te PRIDE trener na Mini Pride treningu. Edukacija profesionalcima daje transparentne alate i instrumente za procjenu hraniteljskih porodica, razvija nove vještine i znanja, nudi kompetentnu podršku porodicama i djeci tokom trajanja zaštite i tokom razvojnih faza djeteta, te primjenu stečenog znanja za hraniteljske porodice. - Edukatori-profesionalci se nakon treninga osjećaju spremnijim za svoju ulogu u hraniteljstvu, jer ovaj program je model znanja, vještina i tehnika od profesionalaca ka hranitelju do djeteta. S druge strane, potencijalni hranitelji također razvijaju brojna znanja i vještine, dobijaju informacije kako osigurati adekvatnu zaštitu djece bez roditeljskog staranja. Razvija se i svijest o važnosti podrške, saradnje i timskog rada kako stručnih lica iz centara za socijalni rad i hraniteljskih porodica, tako i bioloških porodica djece, bliže i šire rodbine, te obrazovnog i zdravstvenog sistema. Svi mi trebamo imati na umu da imamo zajednički cilj, a to je najbolji interes djeteta, kazao je Nedžad Alić, referent za hraniteljstvo u Centru za socijalni rad Zenica i certificirani edukator u oblasti hraniteljstva. [gallery ids="12274,12283,12278,12282,12277,12281,12280,12279,12275"] Kroz devet sesija u trajanju po tri sata hranitelji uče da su djeca koja dolaze u hraniteljestvo suočena sa različitim životnim situacijama i traumama, te da je potrebno mnogo pažnje, ljubavi i razumijevanja da to prevaziđu. Kroz brojne vježbe i interaktivni rad učesnici edukacije imaju priliku učvrstiti svoju odluku da se bave hraniteljstvom ili odustati od nje. I to je u redu, jer hranitelj ne može biti svako. -Kad prođemo cijeli proces i mi kao stručnjaci trebamo donijeti informisanu odluku i reći može li neko biti hranitelj. U Centru za socijalni rad Zenica imali smo sreće da je svih 20 učesnika iz prve grupe uspješno prošlo obuku. Zanimljivo je da je među njima bilo i osoba koje su u početku htjele postati isključivo usvojitelji. Ovaj program namijenjen je i usvojiteljima, također. Na kraju edukacije kazali su da su posve promijenili percepciju i da žele biti i hranitelji. To možemo zahvaliti PRIDE-u. Fasciniralo me, također, da niko od učesnika nije pitao za hraniteljske naknade, a svi znamo da su one definisane Zakonom o hraniteljstvu FBiH. To dovoljno govori o njihovim motivima za brigu o djeci bez roditeljskog staranja. Kad smo kod pomenutog zakona, moram naglasiti da je to jedan od najpravednijih zakona donesenih na ovim prostorima i prvi zakon u FBiH koji izjednačava svu djecu. Ranije su naknade za hraniteljstvo bile različite u različitim kantonima. Negdje su bile veoma male. Zahvaljujući ovom zakonu sada su naknade svuda iste, što znači da ista prava ima svako dijete u Sarajevu, Mostaru, Zenici, Bihaću, Tuzli i bilo gdje u FBiH, ističe Alić. Jedan od najvažnijih segmenata PRIDE-a jeste rad s biološkim porodicama djece koja su izmještena u hraniteljstvo. -Često zanemarujemo činjenicu da je dijete vezano za biološke roditelje, bez obzira u kakvim je okolnostima došlo do razdvajanja od njih. Kolika je važna stručna pomoć biološkoj porodici, naučio nas je primjer 12-godišnje djevojčice koja je smještena u srodničku hraniteljsku porodicu. Svaki put kad su njeni roditelji nakratko dolazili po nju, bila je presretna. Više od svega željela je biti s njima, ali istovremeno se plašila šta je čeka kod kuće, hoće li se njih dvoje ponovo svađati, imati krizu... Kad god bi čula svađu roditelja, mislila je da je ona uzrok. Možete li zamisliti kako je tom djetetu? Dakle, jednom kada izmjestimo djecu u alternativni način brige, ne smijemo zanemariti njihove biološke porodice. Cijela zajednica treba usmjeriti sve svoje kapacitete na njeno jačanje, jer tu bi djeca trebala biti najsretnija. Tim roditeljima moramo pomoći. Niko nije postao ovisnik i zlostavljač tek tako. Ako na vrijeme reagujemo, imamo šansu da pomognemo toj porodici. Mnogo je lakše ulagati u preventivu, nego ispravljati propuste kasnije. A često to i ne možemo uraditi, jer bude kasno, naglašava Alić. Na području FBiH obuku po PRIDE modelu do sada je prošlo 90 potencijalnih hranitelja, koji su spremni odgovoriti na probleme probleme iz oblasti hraniteljstva prije nego što dijete uđe u njihovu porodicu. Interes za novi krug edukacije za hranitelje već postoji. -Ministarstvo za rad, socijalnu politiku i izbjeglice ZDK-a, u saradnji sa centrima za socijalni rad, priprema novu edukativnu grupu. Očekujem da ćemo početi s radom u što skorije vrijeme. U septembru bi trebao početi i Mini PRIDE za srodničke porodice i hranitelje koji imaju djecu na smještaju najmanje dvije godine. Inače, da bi se povećao interes za hraniteljstvo potrebno je da se uključi cijela zajednica, kako bismo promocijom pravih vrijednosti došli do novih potencijalnih hraniteljskih porodica, kojih zasigurno u svim općinama ima. Centri za socijalni rad svima stoje na raspolaganju za potrebne informacije, kaže Alić.
KATEGORIJE NOVOSTI: Novosti | 12.07.2018

POSJETA UNICEF-A I SIDA-E KUTKU ZA DJECU U IZBJEGLIČKOM CENTRU U SALAKOVCU

Tokom juna, uz podršku UNICEF-a u Bosni i Hercegovini i Švedske agencije za međunarodni razvoj i saradnju – Sida, World Vision BiH je u Izbjegličkom centru Salakovac uspostavio Kutak za djecu. Predstavnice UNICEF-a u Bosni i Hercegovini i Švedske ambasade posjetile su Salakovac, kako bi se na licu mjesta upoznale sa prilikama u kojima se nalaze djeca i porodice koje su tu smještene, te da vide kako funkcioniše Kutak za djecu.
KATEGORIJE NOVOSTI: Dan očeva , Novosti , Ostalo | 19.06.2018

#SUPERTATE O RODITELJSTVU: Otac se možda na početku plaši uzeti to malo, krhko i nejako stvorenje, ali je njegova uloga bitna i ne smije biti zanemarena

Svoje strahove, lijepe trenutke, brige, sjećanja na prve dane u djetinjstvu njihove djece, iskustva s djecom, okolinom i porodicom i sve ono što čini roditeljstvo podijelili su u utorak u prostorijama Networksa učesnici i gosti kampanje #SuperTate kojom je UNICEF u BiH ove godine prvi put obilježio 17.06 – Dan očeva, kako bi se naglasila važnost  uloge očeva u odrastanju, posebno u prvih 1000 dana djeteta. Uz razgovor je postavljena i izložba “BhTate” autora Almira Panjete koju je ranije radio sa Švedskom ambasadom u BiH povodom inicijative koja je promovirala značaj roditeljskog odsustva za očeve, a koja se prirodno uklopila i u kampanju obilježavanja Dana očeva. Prvi je na događaju o iskustvima roditeljstva u svom stilu govorio sociolog i analitičar Srđan Puhalo: “Kada se kod nas rodi beba, otac postaje najvažnija sporedna stvar na svijetu, a mama sve preuzima, dolazi punica, dolazi vasa mama i tvoj jedini posao je da ih slušaš”, kazao je prepričavajući neka od iskustava Puhalo, dodajući kako je i pored određenih uvriježenih stavova u našem društvu uloga oca ipak veoma bitna te da ne smije biti zanemarena: “Iskreno, kada se rodilo nešto malo, krhko i nejako i došlo u našu kuću, plašio sam se da ga uzmem. Kako dijete počinje da raste, raste i razvija se naš odnos, sve više se druimo, igramo, provodimo vrijeme zajedno, a kada prestaje da doji mama nas prvi put ostavlja same na pet dana i taj strah hoću li se sa svim snaći bio je nepopisiv, ali sam ga prevazišao i sve je prošlo odlično”, ispričao je Puhalo poručivši mladim tatama da provode što više vremena za djecom, igraju se i budu im podrška u odrastanju. Novinar BHT-a Muhamed Mizić kazao je kako je uz svoju kćerku Dalidu od samog početka koji je, prema njegovom mišljenju, prije samog rođenja djeteta. “Postajemo očevi onog momenta kad supruga kaže da je trudna, od onoga ‘jede mi se krofna… ne, ne, ipak ću hamburger…’ pa do rođenja i odrastanja. Prisustvovao sam i porođaju, I tu sam doživio nešto što nema metafore da se opiše, rađa se novi život, udiše zrak i živi…”, ispričao je Mizić. Fikret Kubat iz Udruženja “Srce za djecu koja boluju od raka” kazao je kako ga ohrabruju inicijative poput ove i kako je bitno boriti se protiv stereotipa. “Stereotipi i dalje postoje, ali vidim da se stvari pomjeraju. Lijepo je vidjeti ove fotografije očeva s djecom postavljene u ovom prostoru, i dobro je pričati o ovome. Iz našeg iskustva u Udruženju nije rijedak slučaj da se očevi više aktiviraju oko roditeljstva tek onda kada saznaju da je dijete oboljelo, iako bi to trebao biti slučaj od početka. Stvari se ipak pomjeraju, na počecima Roditeljske kuće tu sum ogle s djecom prisustvovati samo majke, ali kako su tu i očevi mislim da je mnogo bolje”, ispričao je Fikret Kubat dijeleći i svoju priču: “Otac sam kćerke i sina, sada imaju 14 i 16 godina, kada je supruga bila sa sinom na liječenju u Beču ostao sam šest mjeseci s kćerkom i provodili smo kvalitetno vrijeme zajedno”, kazao je. “Otac sam jedne kćerkice, i moj odnos s njom dijeli se na dva dijela – prvi do godine i pol, drugi od momenta kada smo saznali da ima poteškoće I da je u autističnom spektru. Bio sam uz nju u oba dijela, drugi jeste teži, svaki dan do zadnjeg momenta treba da bude isplaniran i po redoslijedu, i sretan sam što sam našao mjesto u njenom svijetu i što me je pustila da budem dio njenog života u kojem majka ipak zauzima prvo mjesto. Stalno smo zajedno i zajedno prevazilazimo sve poteškoće”, ispričao je svoju priču Zlatan Delić. Reper Adnan Hamidović Frenkie ispričao je kako je odjednom postao “dvostruki otac” kada je supruga rodila blizanke. “I sam sam prošao sve od ovoga, od punice, preko mame, do nekih strahova kako ću se snaći u ulozi oca, da li je to najbolje što mogu, trudio se da ne ponovim neke greške koje su naši roditelji s nama pravili. Na početku je to bilo mijenjaj pelene-dodaji flašicu, ali kako su počele da rastu i razvijaju se njihovi karakteri, kako sam osim fizičke sličnosti sa mnom kod njih video i neke sličnosti u karakterima, odnos je postajao dublji, pojavile su se neke druge brige i strahovi, ali I mnogo lijepih momenata kroz koje zajedno prolazimo”, ispričao je Frenkie. O ulozi očeva govorio je i Emil Johansson iz Švedske ambasade: “Sutra će biti puna tri mjeseca kako sam tata, i to je zaista jedan sjajan osjećaj i sa suprugom učestvujem i razgovaram o odrastanju našeg djeteta. Švedska vlada je feministička vlada, promoviramo prava, predstavljenost, zastupljenost i resurse žena, a kroz osnaživanje žena osnažuje se i društvo u cjelini. Ni u Švedskoj još nije uspostavljena potpuna ravnopravnost, ali je urađeno mnogo, prije 30-40 godina pokrenuta je javna debata u društvu na tu temu, i sve je počelo sa očevima I majkama koji su bili pioniri tog procesa i danas očevi u Švedskoj u velikoj mjeri ravnopravno koriste porodiljsko odsustvo i vrijeme provide sa svojom djecom”, kazao je Emil Johansson. [gallery columns="5" ids="12173,12174,12175,12176,12177,12178,12179,12180,12181,12182,12183,12184,12185,12171,12170,12169,12168,12167,12166,12165,12187,12188,12189" orderby="rand"] Diskusiji se priključila i Lamija Silajdžić asistentica na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, koja je ispričala iskustvo njenog muža koji je koristio porodiljsko odsustvo. “Ja sam krenula na posao, i moram priznati da se super tata super snašao. Čak smo u tom period generalno svi skupa provodili jako mnogo vremena zajedno kad bih došla s posla, dok sam na poslu nije bilo stalnih poziva šta I kako, i sve je prošlo odlično. Naravno da je bilo predrasuda iz okoline tipa ‘Gdje će muško na porodiljsko?’ I nekada čudnih pogleda kad dođe po naknadu i kad shvate da nije došao u ime supruge već za sebe, ali na to se nismo puno obazirali I imamo iza sebe jedno sjajno iskustvo”, ispričala je Lamija Silajdžić, a učešće je uzela i Anida Dudić, asistentica na FPN-u Odsjek za Socijalni rad u Sarajevu kazavši kako joj je drago prisustvovati jednom “ovako neobičnom događaju”. “ Posebno ističem ‘neobičan događaj’ jer je u bosanskohercegovačkom društvu još uvijek čudno pričati o brižnom tati, tati koji je privržen djeci jer tate češće predstavljamo inferiorne, nezainteresovane, pa čak ponekad i manje kompetentne za odgoj . Priče tata koje sam danas ovdje čula i fotografije koje vidimo mi govore suprotno – ni na jednoj slici nisam vidjela krutog i rigidnog tatu, već tatu punog ljubavi. Tate na fotografijama su dokaz da tata može biti super tata i da može podjednako voljeti kao i mama”, kazala je Anida Dudić. Predstavnica UNICEF-a za BiH Geeta Narayan također je ispričala neke priče o odnosu djece I tate tokom odrastanja, i značaju ‘malih momenata’: “Nekada je dovoljno nasmijati dijete kad je uplašeno, poigrati se s njim, i za to vam ne trebaju neke preskupe igračke. UNICEF koristi ovu priliku da privuče pažnju na ono što je suštinski važno i često potcijenjeno, a to je uloga koju očevi igraju u životima svoje djece, s naglaskom na prvih 1000 dana života djeteta”, kazala je Geeta Narayan. “U zadnjih nekoliko sedmica, očevi u BiH su nam rekli koliko duboko brinu o svojoj djeci i podijelili nade, težnje i snove koje imaju za svoju djecu. Predložene intervencije će ići daleko u pravcu podrške očevima i porodicama uopšte, kako bi se obezbijedilo sigurno, stimulativno i njegujuće okruženje za svako dijete u BiH. Naša djeca ne zaslužuju ništa manje od toga”, potcrtava Geeta Narayan.  
KATEGORIJE NOVOSTI: Dan očeva , Novosti | 18.06.2018

#Prvih1000Dana/#SuperTate: Očevima u Bosni i Hercegovini!

Piše: Geeta Narayan, predstavnica UNICEF-a u Bosni i Hercegovini
Sedamnaestog juna se obilježava Dan očeva u više od 80 zemalja svijeta. UNICEF koristi ovu priliku da privuče pažnju na ono što je suštinski važno i često potcijenjeno, a to je uloga koju očevi igraju u životima svoje djece, s naglaskom na prvih 1000 dana života djeteta.
KATEGORIJE NOVOSTI: Dan očeva , Novosti | 17.06.2018

BH #SuperTATE iz svijeta sporta – Radost koju donose djeca jača od svih trofeja

Jedna od glavnih aktivnosti globalne kampanje, kojoj se priključio UNICEF BiH je poziv očevima, uključujući i poznate ličnosti, sportiste i umjetnike da se uključe i podijele svoja iskustva očinstva koristeći #Prvih1000Dana i #SuperTATE. Finalisti prošlogodišnje inicijative “BH Tate” koja je za rezultat imala foto izložbu, već su nam odgovorili na pitanje “Šta vam je u prvih 1000 dana vaše bebe bilo najdraže iskustvo, a šta najveći izazov?” Kroz kampanju, odgovore učesnika, kao i komentare stručnjaka, želi se pokrenuti javna diskusija o izazovima i dobrim primjerima te važnosti podsticajnog okruženja u ranom djetinjstvu, dobre ishrane, zaštite, imunizacije, igre i ranog učenja. U životu svakog djeteta, naročito u ranim godinama, značajno je učešće oca. Nekako se i podrazumijeva da su očevi, uzori svom djetetu i da djeca u očevima vide zaštitnike, i da učešće oca utiče na osjećaj sigurnosti i slobode koliko i učešće majke. Upravo zbog tih stvari, itekako je bitna uloga očeva u životu djeteta, jer djeca su kopija svog uzora, a o prvih 1000 dana uloge oca, govorili su nam poznati bosnaskohercegovački sportisti, koji su uzori i drugj djeci, ne samo svojoj.
KATEGORIJE NOVOSTI: Novosti | 11.06.2018

Koalicija međunarodnih organizacija iz oblasti dječijih prava poziva BiH: “Dati prioritet podršci za djecu izbjeglica i migranata i njihovim porodicama, kao i djeci bez pratnje i djeci koja su razdvojena od porodica u BiH”

Sarajevo, 11. juni 2018. godine – Na zahtjev međunarodnih organizacija koje rade u sektoru dječijih prava u Bosni i Hercegovini, završena je procjena situacije djece migranata i izbjeglica, uključujući djecu bez pratnje i razdvojenu djecu. Formirana je koalicija sastavljena od Međunarodnog foruma solidarnosti – Emmaus (IFS-Emmaus), Save the Children, SOS Kinderdorf, UNICEF-a i World Vision-a za nadgledanje dizajna i implementacije procjene. Međunarodna organizacija za migracije (IOM), Visoki komesarijat Ujedinjenih nacija za izbjeglice (UNHCR) i Ured rezidentne koordinatorice Ujedinjenih nacija (UN RCO) doprinijeli su realizaciji ove procjene kroz logističku i tehničku podršku prikupljanju podataka.
KATEGORIJE NOVOSTI: Novosti | 22.05.2018

Humanitarni odgovor Švedske i UNICEF-a u zaštiti djece i migranata u Bosni i Hercegovini

Više od 200 migranata i izbjeglica, uključujući 24 žene i 51 dijete, koji su nedavno preseljeni iz Sarajeva u izbjeglički centar Salakovac, dobilo je namještaj i potrepštine. Isporučene stvari uključuju 50 dušeka, 1.300 posteljina i jastuka, 60 stolova, 300 stolica i igračke. Finansijska sredstva za donaciju je omogućila Švedska agencija za međunarodni razvoj kroz fleksibilno finansiranje u oblasti dječije zaštite, što je omogućilo UNICEF-u da, kao dio UN tima, brzo inicira humantiranu reakciju u Bosni i Hercegovini za djecu izbjeglice i migrante i njihove obitelji, kao i djecu bez pratnje.
KATEGORIJE NOVOSTI: Novosti | 21.05.2018

“BH TATE” O PRVIH 1000 DANA RODITELJSTVA: Kako “maleno a moćno biće” promijeni smisao života i postane centar svijeta

“Najdraži trenutak se ponavlja svakog dana od rođenja oboje djece, a to je njihov veseli pogled kojim me dočekaju kada dođem sa posla ili sa puta. Najstrašniji trenutak bio mi je kada sam spoznao da moja djeca mogu biti izložena nasilju od strane vršnjaka”, kaže Esmin Brodlija iz Kaknja, otac djevojčice i dječaka i jedan od 15 finalista inicijative “BH Tate” koja je pokrenuta kao Facebook kampanja, a završila kao izložba fotografija koja zagovara roditeljsko odsustvo za očeve. Autor fotografija i potpisnik ovih redova Almir Panjeta za izložbu koju je je organizirala Ambasada Švedske u Bosni i Hercegovini u partnerstvu s organizacijama CARE International Balkan i Infohouse, te Švedskim institutom obišao je tate širom BiH kako bi kroz fotografiju pokazao šta oni mogu i znaju te kako kako oni provode vrijeme sa svojom djecom. Očevi su mu otvorili vrata, a sa svojom djecom i srca, i pokazali mu šta je to šta sve oni rade tokom zajednički provedenog vremena, te koliko je roditeljstvo stvar oba roditelja. Zajedno su prali suđe, pripremali obroke, peglali ili kačili veš, lakirali nokte, odabirali haljinicu princeze za rođendansku zabavu, pravili voćnu salatu, spremali se za trening… “U odgoju djeteta ne treba zamijeniti majku, ali treba ravnopravno učestvovati. Djeca će uz dva roditelja koji učestvuju biti naprednija jer kroz različitost roditelja dobijaju podstrek da razmišljaju na različite načine i upoređuju, da se razvijaju u više pravaca”, kaže Omar Sagdati iz Sarajeva, također jedan od finalista inicijative. UNICEF u Bosni i Hercegovini ove godine priključuje se globalnoj kampanji obilježavanja Dana očeva 17. juna, kako bi se naglasila važnost  uloge očeva, posebno u prvih 1000 dana djeteta, pa smo Omaru, Esminu s početka teksta i još nekolicini očeva postavili dva pitanja koja na prvi pogled djeluju jednostavno, ali su njihovi odgovori pokazali da nimalo nisu takva: Šta je to što je u prvih 1000 dana njihove bebe bilo najdraže, a šta najteže iskustvo. “Zaista mi je teško izdvojiti najdraži trenutak, ali ako bih baš morao onda neka bude kada su prvi put izgovorili "tata". Najstrašniji je definitivno kada su prvi put imali visoku temperaturu, još imam traume od toga”, kaže Omar, otac dvojice blizanaca. Darko Nidžarević iz Brčkog kaže kako su mu prvi koraci najdraži trenutak poslije dolaska kćerkice na svijet: “Nikada neću zaboraviti kada je prošetala od stola ka meni u naručje”, prisjeća se Darko, dok mu je najstrašniji momenat bio kada je jednom pala s kreveta I utišala se nakon čega su je u velikom strahu odveli ljekaru koji je konstatovao kako pad nije bio toliko strašan i kako će sve biti u redu. [gallery ids="12070,12069,12068,12067,12066,12065,12064"] Adnan Hadžić iz Velike Brijesnice kaže kako se najprije obradovao kada je njegov sin napokon prestao koristiti pelene, dok ga je s druge strane zabrinulo kada je s tri godine ponovo počeo da kaki u gaće, ali dodaje kako to nije dugo potrajalo. Samohrani otac iz Banja Luke Darko Vujinović kaže da je bio sretan kada su mu ljekari kazali kako će njegova kćerka preživjeti. “Rodila se s pet mjeseci i bila je u velikoj opasnosti, I kada su mi rekli da će preživjeti mojoj sreći nije bilo kraja. Nažalost ona danas ima česte epi napade, I svaki od njih mi jako teško pada i sam za sebe je težak trenutak”, kaže tata Darko. “S njom sam od njene prve godine, ja sam joj i majka i otac. Sve je bilo nepoznato za mene, razmišljao sam kako ću sve sam, pridružio sam se grupama roditelja djece s cerebralnom paralizom i s epilepsijom u BiH i Hrvatskoj, i tako sam i učio. Najgore smo prošli, došli smo na neki lakši put ali na duže staze. Od prvog dana ne krijem emocije, ona je moje dijete, uključujem je u društvo, idemo na plivanje, jahanje, na utakmice, manifestacije i predstave, i svugdje se s ponosom pojavljujemo, preponosan sam na nju”, priča tata Darko. Zdravko Ljubas iz Sarajeva kaže kako je priče kako djeca svakome promijene svijet i viđenje života smatrao tek još jednom ispraznom frazom. “To malo, nejako, a tako moćno biće, dio tebe, zaista ti promijeni smisao života, postane centar tvoga svijeta. Teško je izdvojiti i nabrojati sve lijepe trenutke, ali jedan mi je ostao u pamćenju. Službeno sam boravio u Banjoj Luci, a moj sin je imao nepune dvije godine. Zazvonio mi je mobitel. S druge strane sam čuo "tajo", a onda je krenula priča o "Fifi i cvjetnom društvu", uz napomene da "baka kuha". Priča nepovezana, bebeća, ali toliko moćna, urezana duboko, u onu najdublju memoriju duše”, prisjeća se tata Zdravko najsretnijeg, ali i najstrašnijeg momenta u prvih 1000 dana: “Najstrašniji momenat desio se sa mlađim sinom. Uvijek je bio žilavko, vragolan, pa je prije treće godine odlično savladao upravljanje romobilom. U jednom momentu je pao, jauknuo i pokazao da se porezao po glavi,  na početku lijeve obrve. Posjekotina nije izgledala strašno na samoj površini, ali kada sam je htio očistiti i kada se ukazala duboka rana, gotovo sam se ukočio. Odmah smo se zaputili do Hitne pomoći, gdje je doktor odlučio da mu očisti i zašije ranu, sve bez ikakve anestezije. Dijete me je čvrsto držalo za ruku. Toliko mali, a toliko hrabar. Suze nije pustio, a mene su oblijevale neopisive količine ledenog znoja gledajući kako igla probija nježnu dječiju kožu. I danas me prođe jeza kada se svega sjetim”. Jedna od aktivnosti globalne kampanje kojoj se priključio UNICEF BiH biće javni poziv očevima, uključujući i  poznate ličnosti, sportiste i umjetnike, da podijele svoja iskustva odgovarajući na dva pitanja koja smo za početak postavili finalistima inicijative “BH Tate”: “Šta vam je u prvih 1000 dana vaše bebe bilo najdraže, a šta najteže iskustvo?” Kroz kampanju i njihove odgovore, kao i komentare stručnjaka, želi se pokrenuti javna diskusija o izazovima i dobrim primjerima te važnosti podsticajnog okruženja u ranom djetinjstvu, dobre ishrane, zaštite, imunizacije, igre i ranog učenja.
KATEGORIJE NOVOSTI: Novosti , Svako dijete treba porodicu | 15.05.2018

HRANITELJICA NADA: Djeca su dio naše porodice, a ne moj posao

  Rano ujutro, prije osam sati, počinje njihov dan. Hraniteljica Nada (ime promijenjeno radi zaštite privatnosti) mazi ih i grli da lakše ustanu, ali gotovo uvijek žure da ne zakasne u školu. Dva devetogodišnjaka, blizanci s razvojnim poteškoćama, postali su članovi porodice tete Nade, čijih je troje djece već odraslo. U hraniteljstvo su došli nakon višegodišnjeg boravka u ustanovi, čiji su svi mali stanovnici bili djeca s nekom vrstom poteškoća u razvoju. Analiza stanja djece bez roditeljskog staranja, provedena u Bosni i Hercegovini tokom 2016. godine, pokazala je da je čak 91 posto djece s poteškoćama i bez roditeljskog staranja živjelo u institucionalnim oblicima zaštite, čineći tako više od jedne četvrtine ukupnog broja mališana koji odrastaju u ustanovama. U najvećem broju slučajeva roditelji brigu o njima prepuštaju državi zbog potreba za posebnom vrstom njege. To je, također, jedan od razloga zbog kojeg djeca s poteškoćama i bez roditeljskog staranja najteže pronalaze put do hraniteljskih porodica. Stoga je priča o Nadi i njenoj porodici po mnogočemu posebna. Ona je, također, dio mnogo širih, sistemskih nastojanja za zaštitu prava djece bez roditeljskog staranja kroz reformu dječije zaštite, koja podrazumijeva prelazak s institucionalnog na mnogo bolji, porodični oblik zbrinjavanja djece bez roditeljskog staranja - hraniteljstvo. Podrška hraniteljstvu je, između ostalog, važna komponenta programa “Transformacija institucija za zbrinjavanje djece i prevencija razdvajanja porodica”, kojeg implementira UNICEF BiH s nadležnim ministarstvima i relevantnim nevladinim organizacijama, a finansira Evropska unija. Među partnerima Programa su i centri za socijalni rad, kao prva adresa za sve informacije o hraniteljstvu, za procjenu i obuku hranitelja i podršku ovim porodicama, uključujući i glavne junake ove priče. „Gospođa Nada je bila zainteresovana za hraniteljstvo djeci, jer je u porodici imala iskustvo hraniteljstva – naime, njena majka je također bila hraniteljica. Nakon što je prošla obuku za hranitelje koju provodi centar za socijalni rad po standardima nadležnog ministarstva bili smo sigurni da će, ukoliko ne odustane, biti i dobra hraniteljica djeci s intelektualnim teškoćama“, kaže Nikola Dorontić, stalni staratelj i socijalni radnik u Centru za socijalni rad u Banjaluci. Nažalost, u Bosni i Hercegovini je mali broj hranitelja poput Nade - zainteresovanih da pruže dom djeci koja imaju poteškoće u razvoju, a bez roditeljskog su staranja. Njeni dječaci su ostvarivali dobre rezultate u ustanovi u kojoj su boravili. Samostalno su se oblačili, jeli, zabavljali, bili usmjereni jedan na drugog i veoma vezani. Međutim, procjena stručnog osoblja bila je da će bolje uslove za razvoj svojih potencijala dječaci dobiti u porodičnom okruženju i da je šteta da ostanu u instituciji. „Znali smo da ćemo se suočiti s izazovima i poteškoćama, ali u tom trenutku nismo znali da će hrabrost i stav gospođe Nade prevazići sve naše strahove kao profesionalaca“, nastavlja uposlenik centra, koji je ujedno i staratelj dječacima. Gospođa Nada djecu je posjetila i prije zasnivanja hraniteljskog odnosa. Kaže, voljela bi da je više vremena provela s njima i osobljem koje ih je poznavalo, da period navikavanja na novosti u porodici svima prođe lakše. Prvih nekoliko mjeseci bilo je teško. Djeca koja ne poznaju porodicu u koju dolaze, vrlo oskudne komunikacije, uplašeni i sigurni samo jedan u drugog, i jedna žena, koja gradi porodicu i krug podrške za nove članove. „Sve razumiju i sve znaju. Kad su došli, pokretima su objašnjavali da su žedni, danas izgovaraju nekoliko riječi potpuno pravilno i sklapaju rečenice. Vole zabavljati i vole učestvovati u dječijim priredbama“, kaže hraniteljica. Ovo su samo neki od pokazatelja blagodeti odrastanja djece u porodici, ali i značaja kompetencija hraniteljice za rad s djecom s poteškoćama. U tom smislu jako su važne edukacije s ciljem sticanja specifičnih znanja i vještina koje se odnose na razvojne potrebe djece s poteškoćama, te profesionalna podrška hraniteljima od strane sistema socijalne zaštite, koju ima i teta Nada. Sve to, također, trebaju i biološke porodice djece s poteškoćama u razvoju kako do njihovog razdvajanja ne bi došlo. Program Transformacija institucija za zbrinjavanje djece i prevencija razdvajanja porodica uključuje stvaranje niza novih servisa i usluga namijenjenih upravo pružanju podrške porodicama koje su pod rizikom od razdvajanja. Među njima su i dnevni centri za djecu s poteškoćama u razvoju. Jedan od njih pohađaju i dječaci tete Nade. Tamo dobijaju dodatnu stručnu podršku, a uključeni su u aktivnosti svih udruženja koja se bave promocijom prava djece s poteškoćama u razvoju. Teta Nada je dječake uvela u sve sfere svog i života svoje djece. Reći će, djeca nisu stranci, već dio njihove porodice i njihove kuće. Svi koji se druže sa starijim članovima porodice, prihvataju i djecu. „Nije jednostavno, ali nije u pitanju ništa što nisam radila sa svojom djecom, pa da posebno radim s njima. Ujutro škola, onda dnevni centar, uvečer ples ili priredbe i polako. Međutim, ono što je ovoj djeci nedostajalo jeste ta topla, kućna atmosfera, falila im je pažnja od početka do kraja dana. Vikendom ih komšinica povede u šetnju, moje kćerke ih vode na druženja s njihovim prijateljima, s nama idu na more. Nema potrebe da djeca u bilo čemu oskudijevaju, jer im mi možemo pružiti ono što trebaju“, objašnjava Nada. S druge strane, staratelj i centar za socijalni rad prate napredak porodice u cjelini. „Hraniteljica Nada može biti primjer ne samo hraniteljima, nego i roditeljima djece s poteškoćama u razvoju kako da osnaže svoje funksionisanje i kako da pruže adekvatnu podršku djeci. Osim toga, tu naša uloga nije više samo nadzorna, već saveznička, da stvorimo osnov za odrastanje djeci. Kroz naše redovno praćenje, sastanke, razgovor i dogovor, hranitelji dobijaju svu podršku koja im je potrebna“, kaže staratelj Dorontić. Međutim, da hraniteljstvo ne bi bilo samo epizoda lijepog u životu, i hraniteljica i staratelj već sada razmišljaju u pravcu budućnosti. „Svi u kući smo se vezali za dječake. Bilo je i komentara da na sebe uzimam posao koji traje čitav dan, ali ja smatram da hraniteljstvo znači biti dio porodice, a ne obaveza. Jedino što ne bih voljela jeste da nakon hraniteljstva, po punoljetstvu ili nešto kasnije, dječaci moraju u ustanovu“, kaže Nada. Centar za socijalni rad već priprema saradnju s udruženjima čiji su korisnici odrasle osobe s poteškoćama. U planu su projekti stanovanja uz podršku. „Bez obzira na strahove na početku, sad više nema dileme da smo našli najbolje rješenje za ovu djecu. Upravo nas to obavezuje na strateške promjene i obezbjeđivanje stanovanja uz podršku. Mislim da će dječaci, uz sve ono što dobijaju u hraniteljstvu i ovakav nastavak situacije, postati primjer dobre prakse kako porodično okruženje poticajno djeluje na razvoj potencijala djece s poteškoćama u razvoju, zaključuje Dorontić. Sistem zbrinjavanja i brige o djeci bez roditeljskog staranja nije oduvijek bio u najboljem interesu djeteta, onako kako je utvrđeno Konvencijom o pravima djeteta. Cilj programa “Transformacija institucija za zbrinjavanje i prevencija razdvajanja porodica” jeste osigurati da djeca bez roditeljskog staranja, djeca koja su pod rizikom od razdvajanja od svojih porodica i djeca s poteškoćama u razvoju uživaju jednaka prava i status kao i druga djeca u BiH. A među tim pravima su i prava na porodicu, zdravlje i obrazovanje.
KATEGORIJE NOVOSTI: Najbolji početak za svako dijete , Novosti , Svako dijete treba porodicu |

Saradnja Evropske unije i UNICEF-a za zdrav i podsticajan početak za svako dijete

Povodom Međunarodnog dana porodice, 15. maja/svibnja, zamjenik šefa Delegacije Evropske unije u BiH, Khaldoun Sinno i predstavnica UNICEF-a u BiH Geeta Narayan posjetili su Mostar. Ovo je bila prilika da se predstavi napredak u zajedničkom djelovanju na zaštiti prava djeteta, kroz primjer nekoliko povezanih i međuzavisnih aktivnosti koje se provode u saradnji sa vlastima i institucijama Kantona i Grada Mostara. Mostar je samo jedna od brojnih lokacija u BiH na kojima su EU i UNICEF udružili napore u zaštiti prava djeteta u skladu s Smjernicama EU za promociju i zaštitu prava djeteta i Konvencijom o pravima djeteta. Zamjenik šefa Delegacije EU u BiH Khaldoun Sinno naglasio je posvećenost EU promociji i zaštiti prava djeteta u BiH. "Evropska unija i UNICEF, zajedno sa relevantnim stručnjacima, roditeljima, pružaocima njege, udružili su resurse kako bi omogućili da djeca izrastu u zdrave i sretne ljude. Iako smo zapravo samo zagrebali površinu ovog složenog problema, zajedno smo pokazali šta se sve može postići kada udružimo resurse i volju. Uvjeravam vas da ćemo nastaviti da dajemo podršku sve dok svako dijete ne dobije zdrav i podsticajan početak u životu ", rekao je Sinno. „Želim da pohvalim sve naše partnere u Mostaru zbog njihove posvećenosti i napora koje su do sada uložili, a što je omogućilo mnoge odlične rezultate za djecu i mlade u Mostaru. Nadam se i očekujem da će ova posvećenost biti propraćena i sa kontinuiranim investicijama, kako Županijske vlade, tako i Grada Mostara, uključujući izdvajanje adekvatnih finansijskih, ljudskih i tehničkih resursa neophodnih za održavanje rezultata koje smo do sada postigli. Posebno mi je drago što je ova posjeta na Međunarodni dan porodice, prepoznajući jedinstven značaj vaspitnog i sigurnog porodičnog okruženja za svako dijete.” – rekla je predstavnica UNICEF-a Geeta Narayan. Predstavnici Vlade Hercegovačko-neretvanske županije i Grada Mostara, istakli su važnost podizanja svijesti javnosti o pravima djece i potvrdili su svoju posvećenost u obezbjeđivanju značajnijih resursa kako bi se doprinijelo blagostanju za svako dijete. Delegacija je imala priliku da se direktno uvjeri u trenutnu situaciju u kojoj se nalazi Dječiji dom, a koji isključivo pruža institucionalnu zaštitu djeci odvojenoj od svojih porodica, te da sazna više o predviđenoj transformaciji dječijeg doma u uslužni centar za ugroženu djecu i porodice, uključujući uspostavljanje nekoliko novih usluga zaštite djece, u skladu sa projektom „Transformacija ustanova za zaštitu djece i sprječavanje odvajanja porodica”. Nakon prezentacija plana transformacije Dječijeg doma u Mostaru, UNICEF i EUD su pozdravili nedavni prijedlog izmjena i dopuna Županijskog zakona o socijalnim uslugama, nadajući se da će Županijska skupština iste uskoro i usvojiti, čime bi se osigurala održivost novih usluga za porodice i djecu. [gallery ids="12037,12038,12039,12040,12041,12042,12043,12044,12045,12046,12047,12048,12049,12050"] Delegacija je posjetila i IV osnovnu školu, koja je uključena u programe izgradnje kapaciteta za kvalitetno inkluzivno obrazovanje, u okviru regionalnog projekta „Zaštita djece od nasilja i promocija socijalne inkluzije djece sa poteškoćama na Zapadnom Balkanu i Turskoj”. Projektom su se EU i UNICEF obavezali da će nastaviti snažno zagovaranje za zaštitu svakog djeteta od svih oblika nasilja i za pravo da bude ravnopravan član društva. Direktorica škole Seada Kuštrić naglasila je pozitivno iskustvo ove škole: „Shvatili smo da inkluzija nije korisna samo za dijete sa poteškoćama, nego je važan korak ka stvaranju kvalitetne škole i na taj način je korisna za svakog od naših učenika, roditelja i zaposlenih.“ rekla je gospođa Kuštrić. Direktorica predškolske ustanove „Dječiji vrtići“ Danijela Kegelj predstavila je napredak ostvaren u radu sa djecom sa poteškoćama u razvoju i službama za kućnu posjetu, kao priliku da se osigura da sva djeca, uključujući i one najugroženije, mogu dobiti usluge koje će pomoći u njihovom razvoju i pružiti im najbolji početak njihovih života. Do sada je samo 22% opština u BiH pokriveno uslugama podrške ranom rastu i razvoju. Povećanje stope zastupljenosti usluga za djecu u ranom djetinjstvu bi bilo od izuzetne važnosti kako bi se osiguralo da sva djeca u BiH imaju zdrav i podsticajan početak u životu. Trenutno, u Mostaru, usluge intervencije u ranom djetinjstvu se pružaju za 29 djece koja pohađaju predškolsko obrazovanje, te za 10 djece u specijalizovanoj učionici. Osim toga, 17 djece je na listi čekanja. Pored toga, 16 medicinskih sestara u zajednici iz Mostara educirano je za pružanje usluga i savjetovanje roditelja, sa posebnim fokusom na prepoznavanje nasilja nad djecom u domaćinstvima koje posjećuju.