KATEGORIJE NOVOSTI: Dan očeva , Novosti , Ostalo | 19.06.2018

#SUPERTATE O RODITELJSTVU: Otac se možda na početku plaši uzeti to malo, krhko i nejako stvorenje, ali je njegova uloga bitna i ne smije biti zanemarena

Svoje strahove, lijepe trenutke, brige, sjećanja na prve dane u djetinjstvu njihove djece, iskustva s djecom, okolinom i porodicom i sve ono što čini roditeljstvo podijelili su u utorak u prostorijama Networksa učesnici i gosti kampanje #SuperTate kojom je UNICEF u BiH ove godine prvi put obilježio 17.06 – Dan očeva, kako bi se naglasila važnost  uloge očeva u odrastanju, posebno u prvih 1000 dana djeteta. Uz razgovor je postavljena i izložba “BhTate” autora Almira Panjete koju je ranije radio sa Švedskom ambasadom u BiH povodom inicijative koja je promovirala značaj roditeljskog odsustva za očeve, a koja se prirodno uklopila i u kampanju obilježavanja Dana očeva. Prvi je na događaju o iskustvima roditeljstva u svom stilu govorio sociolog i analitičar Srđan Puhalo: “Kada se kod nas rodi beba, otac postaje najvažnija sporedna stvar na svijetu, a mama sve preuzima, dolazi punica, dolazi vasa mama i tvoj jedini posao je da ih slušaš”, kazao je prepričavajući neka od iskustava Puhalo, dodajući kako je i pored određenih uvriježenih stavova u našem društvu uloga oca ipak veoma bitna te da ne smije biti zanemarena: “Iskreno, kada se rodilo nešto malo, krhko i nejako i došlo u našu kuću, plašio sam se da ga uzmem. Kako dijete počinje da raste, raste i razvija se naš odnos, sve više se druimo, igramo, provodimo vrijeme zajedno, a kada prestaje da doji mama nas prvi put ostavlja same na pet dana i taj strah hoću li se sa svim snaći bio je nepopisiv, ali sam ga prevazišao i sve je prošlo odlično”, ispričao je Puhalo poručivši mladim tatama da provode što više vremena za djecom, igraju se i budu im podrška u odrastanju. Novinar BHT-a Muhamed Mizić kazao je kako je uz svoju kćerku Dalidu od samog početka koji je, prema njegovom mišljenju, prije samog rođenja djeteta. “Postajemo očevi onog momenta kad supruga kaže da je trudna, od onoga ‘jede mi se krofna… ne, ne, ipak ću hamburger…’ pa do rođenja i odrastanja. Prisustvovao sam i porođaju, I tu sam doživio nešto što nema metafore da se opiše, rađa se novi život, udiše zrak i živi…”, ispričao je Mizić. Fikret Kubat iz Udruženja “Srce za djecu koja boluju od raka” kazao je kako ga ohrabruju inicijative poput ove i kako je bitno boriti se protiv stereotipa. “Stereotipi i dalje postoje, ali vidim da se stvari pomjeraju. Lijepo je vidjeti ove fotografije očeva s djecom postavljene u ovom prostoru, i dobro je pričati o ovome. Iz našeg iskustva u Udruženju nije rijedak slučaj da se očevi više aktiviraju oko roditeljstva tek onda kada saznaju da je dijete oboljelo, iako bi to trebao biti slučaj od početka. Stvari se ipak pomjeraju, na počecima Roditeljske kuće tu sum ogle s djecom prisustvovati samo majke, ali kako su tu i očevi mislim da je mnogo bolje”, ispričao je Fikret Kubat dijeleći i svoju priču: “Otac sam kćerke i sina, sada imaju 14 i 16 godina, kada je supruga bila sa sinom na liječenju u Beču ostao sam šest mjeseci s kćerkom i provodili smo kvalitetno vrijeme zajedno”, kazao je. “Otac sam jedne kćerkice, i moj odnos s njom dijeli se na dva dijela – prvi do godine i pol, drugi od momenta kada smo saznali da ima poteškoće I da je u autističnom spektru. Bio sam uz nju u oba dijela, drugi jeste teži, svaki dan do zadnjeg momenta treba da bude isplaniran i po redoslijedu, i sretan sam što sam našao mjesto u njenom svijetu i što me je pustila da budem dio njenog života u kojem majka ipak zauzima prvo mjesto. Stalno smo zajedno i zajedno prevazilazimo sve poteškoće”, ispričao je svoju priču Zlatan Delić. Reper Adnan Hamidović Frenkie ispričao je kako je odjednom postao “dvostruki otac” kada je supruga rodila blizanke. “I sam sam prošao sve od ovoga, od punice, preko mame, do nekih strahova kako ću se snaći u ulozi oca, da li je to najbolje što mogu, trudio se da ne ponovim neke greške koje su naši roditelji s nama pravili. Na početku je to bilo mijenjaj pelene-dodaji flašicu, ali kako su počele da rastu i razvijaju se njihovi karakteri, kako sam osim fizičke sličnosti sa mnom kod njih video i neke sličnosti u karakterima, odnos je postajao dublji, pojavile su se neke druge brige i strahovi, ali I mnogo lijepih momenata kroz koje zajedno prolazimo”, ispričao je Frenkie. O ulozi očeva govorio je i Emil Johansson iz Švedske ambasade: “Sutra će biti puna tri mjeseca kako sam tata, i to je zaista jedan sjajan osjećaj i sa suprugom učestvujem i razgovaram o odrastanju našeg djeteta. Švedska vlada je feministička vlada, promoviramo prava, predstavljenost, zastupljenost i resurse žena, a kroz osnaživanje žena osnažuje se i društvo u cjelini. Ni u Švedskoj još nije uspostavljena potpuna ravnopravnost, ali je urađeno mnogo, prije 30-40 godina pokrenuta je javna debata u društvu na tu temu, i sve je počelo sa očevima I majkama koji su bili pioniri tog procesa i danas očevi u Švedskoj u velikoj mjeri ravnopravno koriste porodiljsko odsustvo i vrijeme provide sa svojom djecom”, kazao je Emil Johansson. [gallery columns="5" ids="12173,12174,12175,12176,12177,12178,12179,12180,12181,12182,12183,12184,12185,12171,12170,12169,12168,12167,12166,12165,12187,12188,12189" orderby="rand"] Diskusiji se priključila i Lamija Silajdžić asistentica na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, koja je ispričala iskustvo njenog muža koji je koristio porodiljsko odsustvo. “Ja sam krenula na posao, i moram priznati da se super tata super snašao. Čak smo u tom period generalno svi skupa provodili jako mnogo vremena zajedno kad bih došla s posla, dok sam na poslu nije bilo stalnih poziva šta I kako, i sve je prošlo odlično. Naravno da je bilo predrasuda iz okoline tipa ‘Gdje će muško na porodiljsko?’ I nekada čudnih pogleda kad dođe po naknadu i kad shvate da nije došao u ime supruge već za sebe, ali na to se nismo puno obazirali I imamo iza sebe jedno sjajno iskustvo”, ispričala je Lamija Silajdžić, a učešće je uzela i Anida Dudić, asistentica na FPN-u Odsjek za Socijalni rad u Sarajevu kazavši kako joj je drago prisustvovati jednom “ovako neobičnom događaju”. “ Posebno ističem ‘neobičan događaj’ jer je u bosanskohercegovačkom društvu još uvijek čudno pričati o brižnom tati, tati koji je privržen djeci jer tate češće predstavljamo inferiorne, nezainteresovane, pa čak ponekad i manje kompetentne za odgoj . Priče tata koje sam danas ovdje čula i fotografije koje vidimo mi govore suprotno – ni na jednoj slici nisam vidjela krutog i rigidnog tatu, već tatu punog ljubavi. Tate na fotografijama su dokaz da tata može biti super tata i da može podjednako voljeti kao i mama”, kazala je Anida Dudić. Predstavnica UNICEF-a za BiH Geeta Narayan također je ispričala neke priče o odnosu djece I tate tokom odrastanja, i značaju ‘malih momenata’: “Nekada je dovoljno nasmijati dijete kad je uplašeno, poigrati se s njim, i za to vam ne trebaju neke preskupe igračke. UNICEF koristi ovu priliku da privuče pažnju na ono što je suštinski važno i često potcijenjeno, a to je uloga koju očevi igraju u životima svoje djece, s naglaskom na prvih 1000 dana života djeteta”, kazala je Geeta Narayan. “U zadnjih nekoliko sedmica, očevi u BiH su nam rekli koliko duboko brinu o svojoj djeci i podijelili nade, težnje i snove koje imaju za svoju djecu. Predložene intervencije će ići daleko u pravcu podrške očevima i porodicama uopšte, kako bi se obezbijedilo sigurno, stimulativno i njegujuće okruženje za svako dijete u BiH. Naša djeca ne zaslužuju ništa manje od toga”, potcrtava Geeta Narayan.  
KATEGORIJE NOVOSTI: Novosti , Ostalo | 25.04.2018

Lutvo Sporišević, pedijatar: “Odbijanjem vakcinacije rizikujemo da djeca obole od smrtonosnih bolesti, posljednji slučajevi nažalost to i dokazuju”

U intervjuu za blog ZaSvakoDijete.ba povodom Sedmice imunizacije pedijatar prim.doc.dr. Lutvo Sporišević govori o važnosti imunizacije za svako dijete, opasnosti odlaganja ili odbijanja vakcinacije, značaju kolektivnog imuniteta i posljedicama koje opadanje kolektivnog imuniteta može donijeti te o tome kako su nakon posljednjih smrtnih slučajeva izazvanih morbilima u okruženju roditelji u BiH intenzivirali telefonske konsultacije i dolazak u pedijatrijske ordinacije po relevantne informacije o vakcinaciji. Ohrabruje podatak da je primijetno da je u ordinacijama sve veći broj djece na vakcinaciji, ali su zbirni podaci o procijepljenosti i dalje alarmantni, a nizak vakcinalni obuhvat ispod preporučenoga može rezultirati ponovnom pojavom akutnih zaraznih oboljenja do epidemijskih razmjera. Pedijatar pojašnjava zbog čega morbili mogu biti opasni po život malih beba i osoba starijih od 20 godina koje nisu vakcinisane, te upozorava na sve niži nivo procijepljenosti vakcinom protiv dječije paralize koju iako pedijatar sa dugačkim stažom na svu sreću do sada nije imao priliku vidjeti u praksi: “Moja saznanja o ovoj teškoj bolesti uglavnom se temelje na relevantnim stručnim publikacijama. Ne bih volio da se susretnem sa slučajem ili slučajevima  dječije paralize”, upozorava prim.doc.dr. Sporišević.   U stalnom ste kontaktu s djecom i njihovim roditeljima. Kakvi su bili odjeci epidemije morbila koja je zbog niskog procenta procijepljenosti pogodila Srbiju izazvavši smrtne posljedice? Da li ste primijetili možda veći broj roditelja koji zovu, traže informacije ili u većem broju dovode djecu na vakcinaciju? Nedavni slučaji povećane učestalosti obolijevanja od morbila u našem okruženju intenzivirali su  telefonske konsultacije i dolazak roditelja u pedijatrijske ordinacije s željom da saznaju  relevantne informacije o MPR vakcinaciji, te je u posljednje  vrijeme  povećana MPR procjepljenost.   Proces imunizacije u BiH u posljednjem periodu znatno je ugrožen i procenat procijepljenosti pao je na opasno nizak nivo. Koliki je prema Vama dostupnim informacijama taj procenat trenutno i u kolikoj mjeri je situacija alarmantna? Situacija vezana za znatan pad procenta procjepljenosti djece u BiH je alarmantna, ne održava se preporučeni procenat procjepljenosti od 90-95 posto na lokalnom, regionalnom i nacionalnom nivou. Nizak vakcinalni obuhvat ispod preporučenoga može rezultirati ponovnom pojavom akutnih zaraznih oboljenja do epidemijskih razmjera, koje se isključivo mogu spriječiti vakcinacijom/cijepljenjem. Relevantni  podaci  ukazuju da se trend niskoga obuhvata djece vakcinacijom  nastavlja  - aktualni  procenat procjepljenosti u nekim područjma  FBiH je 40 posto , a 2016. vakcinalni obuhvat za treću dozu vakcine/cjepiva za dječiju paralizu, difteriju,tetanus i veliki kašalj/hripavac (Polio, DTP) i prvu  dozu   MPR vakcine (vakcina za ospice/krzamak, zaušnjake i rubelu) bio je 80 odsto.   U slučaju izbijanja epidemije morbila, kolika je opasnost po djecu bez obzira da li su vakcinisana ili ne, kao i po odrasle, s obzirom da u određenim dijelovima BiH tokom rata mnogi nisu bili u prilici da se redovno vakcinišu po planu i program imunizacije? MPR vakcinacija je jedini efikasan i siguran način sprječavanja oboljevanja od morbila. Dugogodišnja ili cjeloživotna zaštita oboljevanja od morbila (ospica) postiže se primjenom dvije (2) doze MPR cjepiva, koje se uobičajeno daje u periodu 12-15 mjeseci (primovakcinacija) i 4-6 godina (revakcinacija). Svi oni koji nemaju potpuni MPR vakcinalni status, bez obzira na dob,  i/ili nisu preboljeli morbile mogu oboljeti od morbila. Morbili su akutna zarazna bolest svih dobnih skupina, te je bitno da i odrasle osobe imaju primjeren MPR vakcinalni status, to jeste da se i oni  vakcinišu ako imaju neprimjeren ili nepoznat MPR status.   [caption id="attachment_12013" align="alignright" width="200"] "Bitno je da roditelji i  ostali zainteresirani informacije traže od zdravstvenih profesionalaca  i  relevantnih  stručnih izvora"[/caption] Protivnici vakcinacije koji su najčešće i sami vakcinisani često znaju reći ‘Imam ja prijatelja nije vakcinisan kao dijete i nije se razbolio…’. Šta je to kolektivni imunitet i u kolikoj mjeri je ugrožen padom procenta procijepljenosti?  Vakcinacija osim individualne zaštite omogućava zaštitu i onih pojedinaca koji se ne vakcinišu za određene akutne zarazne bolesti  jer su mlađe životne dobi  (dojenčad do 2 mjeseca života) ili se ne vakcinišu usljed postojanja realnih medicinskih kontraindikacija (na primjer oboljeli od poremećaja imuniteta i drugo). Pad procjepljenosti ispod 90-95 posto omogućava pojavnost akutnih zaraznih bolesti do epidemijskih razmjera,  te se gubi zaštitna uloga  kolektivnog imuniteta i kod pojedinaca koji se iz objektivnih razloga ne vakcinišu ili se ne mogu  vakcinisati.   Koliko su morbili opasni, zbog čega dolazi do smrtnih ishoda i kod koje populacije u najvećoj mjeri? Morbili mogu biti veoma ozbiljna bolest, pa usljed ozbiljnih komplikacija kao što su upala pluća, upala mekih moždanih opni i mozga, može  dovesti do smrtnog ishoda. Uobičajeno su najčešće komplikacije u djece mlađe od 5 godina i odraslih  iznad 20. godine života. Osobe s poremećajem imuniteta, kao i oni koji usljed zloćudnih oboljenja ili drugih oboljenja primaju kortikosteroide i citostatike mogu imati izuzetno tešku kliničku sliku morbila  praćenu teškim formama upale pluća i progresivnom  upalom mozga, što rezultira visokom smrtnošću.   Šta su, ukratko, morbili? Morbili predstavljaju  akutnu  visoko zaraznu ozbiljnu bolest, koja je među najčešćim  uzrokom  smrti kod  male  djece.  Sve dobne skupine, pa i odrasli, mogu oboljeli od morbila ako nisu primili dvije doze MPR vakcine ili nisu prethodno preboljeli ovu bolest.  Prije uvođenja MPR vakcine, morbili su bili tipična dječija bolest praćena epidemijama svakih 2-5 godina. U periodu 2000-2015. zahvaljujući MPR vakcinaciji za 80 posto smanjena je smrtnost uzrokovana morbilima. Morbili se manifestiraju  visokom temperaturom, upalom gornjih dišnih puteva, osipom po koži, upalom sluznica, a od komplikacija se mogu javiti proljev, upala uha, upala pluća, upala mozga i sljepoća. Učestalost upale mozga kod oboljelih  s morbilima je 1: 200-5000, a u slučaju MPR vakcine izuzetno rijetko - 1 : 1. 000. 000. Potrebno je tačno izdiferencirati morbile od drugih osipnih zaraznih bolesti, a često anamnestički podaci iz osobne anamneze nisu tačni ili su nejasni. Sticanje  imuniteta  nakon preboljelih morbila može biti praćeno ozbiljnim komplikacijama,  te je MPR vakcina jedino dokazan siguran i efikasan način sprječavanja i nadzora morbila.   BiH je skupa sa zemljama poput Rumunije i Gruzije svrstavana među zemlje sa visokom opasnošću od pojave dječije paralize, kao i s Ukrajinom u kojoj se na koncu paraliza I pojavila. Kolika je opasnost od pojave polia u BiH danas? Dugogodišnja pozitivna iskustva vakcinacije protiv dječije paralize faktički su diljem svijeta  omogućila   eliminaciju dječije paralize. U Europi je Svjetska zdravstvena organizacija (SZO)  2002. godine  proglasila eradikaciju dječije paralize.  Aktualni trend pada procenta procjepljenosti prisutan je i za vakcinu protiv dječije paralize  (poliomijelitisa) jer se odražava nizak  procenat procjepljenosti ispod preporučenih 90 posto. Svakako da postoji opasnost ponovne pojave dječije paralize jer je   procjepljenost protiv dječije paralize ispod preporučenog  procenta procjepljenosti.   Koliko je zdravstveni sistem bilo koje zemlje u kojoj je zahvaljujući imunizaciji polio godinama nepoznanica danas spreman da se nosi sa jednom takvom bolešću u slučaju njenog izbijanja? Akutna  zarazna oboljenja, kao i  ostala  oboljenja,  imaju adekvatnu  strategiju  prevencije, liječenja i nadzora. Navedeno se odnosi i na eventualnu pojavu dječije paralize. Napore je potrebno usmjeriti na intenziviranje povećanja procenta procjepljenosti protiv dječije paralize jer ćemo jedino na takav način spriječiti pojavu dječije paralize, koja može imati ozbiljne posljedice s nepovratnim paralizama mišića, doživotnom invalidnosti i smrtnim ishodom. Ne postoji specifičan efikasan  lijek za dječiju paralizu.   [caption id="attachment_12012" align="aligncenter" width="810"] "Nizak vakcinalni obuhvat ispod preporučenoga može rezultirati ponovnom pojavom akutnih zaraznih oboljenja do epidemijskih razmjera"[/caption]   Nerijetko se kaže kako je “vakcinacija žrtva vlastitog uspijeha” – ljudi jednostavno nisu imali priliku vidjeti davno iskorijenjene bolesti i misle da im se one ne mogu dogoditi. Dugogodišnji ste pedijatar sa velikim iskustvom, da li ste imali priliku uživo vidjeti pacijenta oboljelog od polia ili znate neki od kolega koji su imali priliku vidjeti ili liječiti takvog pacijenta? Zahvaljujući najsigurnijoj  i najučinkovitoj medicinskoj preventivnoj aktivnosti vakcinaciji nisam do sada niti kao student ili liječnik praktičar vidio  niti jedan slučaj dječije paralize. Uglavnom se moja saznanja o ovoj teškoj bolesti temelje na relevantnim stručnim publikacijama. Ne bih volio da se susretnem sa slučajem ili slučajevima  dječije paralize. Samo vakcinacija sprječava pojavu dječije paralize, njen težak tok, paralize, invalidnost i smrtni ishod.   Iako postoje brojni dokazi, naučne činjenice, istraživanja i kontinuirane provjere, protivnici imunizacije sve to jednostavno negiraju i manipulišu poluinformacijama, izvlačenjem stvari iz konteksta i širenjem lažnih vijesti. Kako poboljšati komunikaciju pedijatara s roditeljima kako bi roditelji mogli od najstručnijih osoba dobiti pravu informaciju? Roditelji trebaju imati povjerenje u liječnike praktičare i  zdravstveni  sistem  koji su jedini stručni i  relevantan  izvor da ukažu na značaj i daju temeljne činjenice zasnovane na medicinski dokazanim spoznajama o vakcinaciji. U svakodnevnom radu liječnici i  medicinske sestre-tehničari pokušavaju kontinuiranom komunikacijom  da razriješe mnogobrojne nedoumice  i daju odgovor na upite roditelja o imunizaciji djece. Stručne informacije o vakcinaciji na web portalima zdravstvenih ustanova i edukativni skupovi imaju značaja da roditelji dobiju stručne i relevantne informacije o vakcinaciji djece.   Često ćemo čuti kako “nema dovoljno informacija o vakcinama. Koliko ih ljudi zaista traže na pravoj adresi? Mišljenja sam da ima dovoljno  stručnih informacija o vakcinaciji. Bitno je da roditelji i  ostali zainteresirani informacije traže od zdravstvenih profesionalaca  i  relevantnih  stručnih izvora. Na taj način mogu doći do stručnih i tačnih informacija o vakcinaciji. Nažalost često se mogu naći informacije o vakcinaciji koje nisu utemeljene na medicinskim dokazima što utiče na neadekvatan stav roditelja o vakcinaciji.   Često se na internetu mogu čuti stavovi osoba koje kažu kako vjeruju vakcinama u Njemačkoj i drugim zemljama, ali ne i vakcinama u BiH te da djecu vakciniše tamo. Kakva je razlika između vakcina u Njemačkoj i onih koje dobijaju djeca u BiH? U BiH se koriste kvalitetne vakcine kao i u Njemačkoj ili ostalim europskim zemljama, vakcine u BiH su kvalitetne i sigurne i u skladu su s  europskim i bosanskohercegovačkim regulatornim agencijama (Agencija za lijekove i medicinska sredstva BiH). Vakcine koje djeca dobivaju BiH su prestižnog međunarodnog kvaliteta uz striktno osiguranje transporta, primjerenog prostora i opreme za skladištenje, čuvanje i distribuciju vakcina.   Izazivaju li vakcine autizam? Mnogobrojne relevantne stručne reference ukazuju da MPR vakcina ne izaziva poremećaj autističnog spektra (autizam), vakcinacija je jedno od najznačajnijih medicinskih dostignuća s aspekta sigurnosti i efikasnosti sprječavanja i nadzora akutnih zaraznih bolesti.   [caption id="attachment_12015" align="alignleft" width="200"] "Samo vakcinacija sprječava pojavu dječije paralize, njen težak tok, paralize, invalidnost i smrtni ishod."[/caption] Roditelji često očekuju da pedijatar unaprijed preuzme odgovornost za eventualne nuspojave, ‘potpiše garanciju’, postavljaju pitanje odgovornosti u slučaju nuspojava za koje ukoliko se dese očekuju da neko unutar zdravstvenog sistema za to preuzme odgovornost… Šta od toga je realno moguće, a šta nije moguće izvesti i zbog čega? Što je to u životu 100 posto sigurno? Ne možemo reći da je bilo što 100 posto sigurno. Nakon vakcinacije se mogu uglavnom javiti blage lokalne reakcije koje su prolaznog karaktera. Svake godine vakcinacijom se spašava tri miliona dječijih života, a dva miliona djece diljem svijeta godišnje umire od vakcinacijom preventabilnih bolesti  koje se jedino vakcinacijom mogu spriječiti.   U vrijeme epidemije morbila u Srbiji koja je odnijela ljudske živote, nisu se mogli čuti glasovi antivakcinalista koji su inače veoma glasni i koji su na koncu doveli do smanjenja obuhvata imunizacije. Šta to vama kao pedijatru i stručnjaku govori? Liječnici svoj stručni i znanstveni rad temelje na  relevantnim stručnim dokazima, a ne na nestručnim i neprovjerenim informacijama. Nestručne i neprovjerene informacije dovode do iskrivljenja percepcije roditelja i njihovog bezrazložno lošeg stava o vakcinaciji što uvjetuje odbijanje ili odlaganje vakcinacije. Odbijanjem ili odlaganjem MPR imunizacije nažalost imamo povećanje oboljelih i umiranja od morbila diljem svijeta.  Nažalost, ovo su dokazi da je uredan MPR vakcinalni status jedini efikasan i  siguran način  sprječavanja oboljevanja i umiranja od morbila.   O čemu svaki roditelj koji se zapita treba li ili ne vakcinisati svoje dijete treba da razmisli prije nego donese konačnu odluku? Jedino se vakcinacijom akutne zarazne bolesti na najbolji i najsigurni način mogu spriječiti. Odbijanjem ili odlaganjem realizacije vakcinacije djece rizikujemo da djeca dobiju akutnu zaraznu bolest od kojih su većina potencijalno smrtonosne. Vakcinacija je cjeloživotna preventivna aktivnost sprječavanja ili značanog smanjenja oboljevanja od akutnih zaraznih bolesti. Ako dijete iz određenih razloga kasni s vakcinacijom, a nema apsolutnih medicinski opravdanih kontraindikacija prema smjernicama SZO-e, treba što prije nastaviti s vakcinacijom kako bi se realizirao potpuni vakcinacijski status djeteta prema  nacionalnom kalendaru imunizacija. [gallery link="file" columns="4" ids="12015,12014,12013,12012" orderby="rand"]
KATEGORIJE NOVOSTI: Ostalo | 11.04.2018

Djeci sa poteškoćama u BiH se treba osigurati da u potpunosti ostvare svoje mogućnosti: Za svako dijete, jednake šanse

,,Svako dijete s poteškoćama ima pravo na inkluziju bez poteškoća“ naglasila je u svom uvodnom izlaganju Ana Kotur, pravnica i aktivistica za ljudska prava tokom događaja „Za svako dijete, jednake šanse“ koji su organizovali UNICEF i Delegacija Evropske Unije u BiH, u saradnji sa Informativnim centrom za osobe sa invaliditetom „Lotos" Tuzla i World Vision International u Bosni i Hercegovini. Učesnicima su predstavljene ključne poruke Analize stanja djece sa poteškoćama koju je uradio UNICEF u okviru projekta koji je sufinansirala Evropska unija. Nakon što su saslušali životne priče djece s poteškoćama u razvoju, učesnici su diskutovali i usaglasili korake, kako bi djeca s poteškoćama u razvoju ostvarila svoj puni potencijal.
KATEGORIJE NOVOSTI: Ostalo , Svako dijete treba porodicu | 03.10.2017

KONFERENCIJOM POČELA KAMPANJA “SVAKO DIJETE TREBA PORODICU”: “Porodica nije privilegija, porodica je pravo svakog djeteta”

U Sarajevu je održana Konferencija “Svako dijete treba porodicu” u organizaciji Zajedničke komisije za ljudska prava Parlamentarne skupštine BiH uz podršku UNICEF-a BiH i Evropske unije, okupljajući predstavnice i predstavnike nadležnih ministarstava i organizacija civilnog društva, akademske zajednice i profesionalaca iz oblasti dječije zaštite. Konferencijom je započeta i javna kampanja “Svako dijete treba porodicu”.

KATEGORIJE NOVOSTI: Novosti , Ostalo | 28.04.2017

ROBB BUTLER (WHO): “Ako se nastavi pad imunizacije, u BiH ćemo vidjeti ono što i u Rumuniji gdje je epidemija ospica odnijela ljudske živote”

Robb Butler, menadžer Programa za imunizaciju i bolesti koje se mogu spriječiti vakcinama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) za Evropski region boravio je u Sarajevu povodom Svjetske sedmice imunizacije te učestvovao u radu Centralnog skupa na kojem je učestvovalo više od 80 stručnjaka, predstavnika zdravstvenih vlasti i stručnih tijela za imunizaciju. Butler je takođe održao predavanje na Medicinskom fakultetu u Sarajevu, a u tematskom intervjuu za blog ZaSvakoDijete.ba govori o tome šta su danas najveći izazovi imunizacije. Intervju odgovara na neke od najvećih nedoumica vezanih za imunizaciju, poručuje kako su njegova djeca koja žive u Danskoj vakcinisana istom vakcinom kojom se vakcinišu djeca u BiH, te upozorava kako kako zbog pogrešnih odluka roditelja da ne vakcinišu djecu, padom obuhvata imunizacije BiH rizikuje 'Rumunski scenarij' gdje je epidemija ospica odnijela 21 ljudski život... Svjedoci smo pada obuhvata imunizacije u Bosni i Hercegovini, istraživanja indiciraju da su neki od razloga povezani s nedostatkom povjerenja u sigurnost vakcina među roditeljima, a ovaj strah nekada čak podržavaju i pojedini zdravstveni radnici u komunikaciji s roditeljima. Prema vašem mišljenju i iz vašeg iskustva, zbog čega su vakcine postale predmet nepovjerenja, zavjera, spekulacija i straha, više nego ijedan farmaceutski proizvod? Alarmantno je što je obuhvat imunizacijom u padu, što je povezano i sa nepovjerenjem uzrokovanim glasinama o vakcinama. Vakcine koje su u upotrebi u BiH, iste su kao i vakcine koje su u upotrebi u mojoj zemlji – Velikoj Britaniji, ali i u Njemačkoj i drugim zemljama EU uključujući i Dansku gdje trenutno živim, i gdje nemamo isti nivo nepovjerenja u iste te vakcine. Mislim da u ovom momentu vakcine ‘prolaze kroz težak period’ u smislu da privlače mnogo komentara i izazivaju javni interes kroz nekoliko antivakcinalnih lobija i antivakcinalnih glasova. Sa društvenim medijima koji su danas svima dostupni, vidimo da jedan ili dva glasa mogu uticati na odluku koju će donijeti roditelji, i to je posebno alarmirajuće kada je riječ o vakcinisanju djece. I ovdje, gdje kažete da je obuhvat imunizacije djece pao na alarmantno nizak nivo, naravno da se moramo zapitati odakle toliko nepovjerenje. Nijedna medicinska procedura, lijek ili vakcina nisu 100 posto sigurni, zamjena kuka nije 100 posto sigurna, ali ne ispitujemo zamjenu kuka. U ovom momentu mnogi roditelji se trude da shvate zašto kruže te glasine o sigurnosti vakcina, ali za većinu su to samo glasine. Imamo vrlo malo slučajeva nuspojava u čitavoj Evropskoj regiji s 53 zemlje i milijardom ljudi, u ovoj zemlji decenijama niste vidjeli ozbiljne nuspojave povezane s vakcinama. Sigurnost vakcina danas je najbolja moguća koju nam omogućava trenutno dostupna nauka, i to je ono što roditelji treba da razumiju. Ako odluče da preispituju nauku, onda također treba i da preuzmu odgovornost za odluku koju donose i za ono što se može desiti u budućnosti ukoliko djeca nisu vakcinisana. [caption id="attachment_10613" align="alignleft" width="349"]IMG_1337 "Prije donošenja odluke morate dobro razmisliti o njenim mogućim posljedicama" (Foto: Almir Panjeta/ZaSvakoDijete.ba)[/caption] Kada padne obuhvat imunizacije, možemo očekivati epidemije zaraznih bolesti poput one koja je nedavno pogodila Rumuniju i izazvala ozbiljne posljedice i ljudske žrtve. Imate li više informacija o tome i da li je nakon svega došlo do povećanja obuhvata vakcinacijom u Rumuniji? Ono što se dešava u Rumuniji zaista je alarmantno. Imamo 4800 slučajeva, do ovog momenta 21 smrtni slučaj, 40 odsto populacije je na neki način pogođeno, mnogi su hospitalizirani. Ogroman je gubitak u ljudskim životima, ali je također pogođen i ekonomski sistem države. Smrt 21 osobe apsolutno je neprihvatljiva, kako za EU članicu tako i za bilo koju zemlju. To se dogodilo zbog odbijanja vakcinacije posljednjih godina. Vidjeli smo da neki roditelji odlučuju dane vakcinišu djecu zbog toga što nisu osjetili opasnost od zaraznih bolesti za koje su mislili da više ne kruže, zbog pada povjerenje u vakcine ili vlasti koje te vakcine obezbjeđuju, ili im kao što smo govorili nije bilo zgodno da djecu odvedu na vakcinisanje. U ovom slučaju vidimo da kada imate zemlju u kojoj već duži period postoji otpor prema vakcinaciji, ospice će vas uhvatiti. Radi se o jednom od najzaraznijih oboljenja koje otkriva i najmanje rupe i praznine u zdravstvenom sistemu. Kada imate zdravstveni sistem koji nije optimalan, ospice će vas pronaći, i upravo to se dogodilo u Rumuniji. Obuhvat vakcinacijom protiv ospica sada je u porastu, vlasti ulažu dodatne napore da što više ljudi uvedu u zdravstveni sistem, i da osiguraju da svakodijete, u stvari da svaka osoba u populaciji, primi dvije doze vakcine protiv ospica. To je još jedna bitna stvar koju moramo zapamtiti. Sada imamo bolest koja je pogodila jednu cjelokupnu populaciju, i poruka Svjetske zdravstvene organizacije je jasna – bez obzira na to koliko imate godina, morate uraditi sve kao pojedinac, i kao roditelj, da svako u vašoj porodici i zajednici dobije obje doze. Novi ministar zdravstva u Rumuniji je posvećen, čvrsto je iza kampanje koja se trenutno odvija, ali pitanje da li je sada pravo vrijeme za to - pravo vrijeme je bilo prije dvije godine, prije nego je izbila epidemija.
"Vidimo velike epidemije, na primjer ospica, u zemljama članicama EU gdje je obuhvat imunizacijom opao, gdje su roditelji, po mom mišljenju, donijeli pogrešnu odluku da ne vakcinišu djecu, i sada plaćamo cijenu za to u mnogim zemljama"
Koliko su ugrožene druge zemlje regiona, među kojima i BiH, i kolike su mogućnosti izbijanja novih epidemija? Vi u BiH imate mogućnost da sada djelujete, jer obuhvat nastavlja padati, i ako nastavi opadati kao do sada, onda je to vrlo, vrlo zabrinjavajuće. Radi se o jednom od najnižih obuhvata imunizacijom u regiji. Svi u BiH trebaju biti svjesni toga, vlasti trebaju biti svjesni toga, roditelji trebaju biti svjesni toga. Jer, ako nastavimo posmatrati ovakav pad obuhvata imunizacijom, tada ćemo u BiH vidjeti i ono što se dogodilo u Rumuniji. Trenutno su se ospice pojavile u Italiji koja ima bolju pokrivenost od BiH, i imamo zabilježeno 1.500 slučajeva, i samo je pitanje koliko ćete se još dugo uspjeti izvlačiti iz ovoga, koliko dugo će BiH izdržati a da se ne pojavi velika epidemija ospica koja neće zahvatiti samo jednu zajednicu, bila bi to epidemija koja bi zahvatila kompletnu populaciju, epidemija bolesti koju ne želite vidjeti. Imao sam priliku vidjeti djecu koja pate od ospica, djecu u bolnici... I ako se u BiH uskoro ne poboljša obuhvat vakcinacije protiv ospica, pa i difterije i drugih oboljenja, ili ako obuhvat nastavi opadati, vidjećemo epidemiju u ovoj zemlji. Epidemija u tom slučaju mora izbiti, samo je pitanje kada. Pretpostavimo da se desi epidemija, pitanje je gdje će tada biti oni koji trenutno utiču na roditelje da ne vakcinišu djecu, da li će oni preuzeti odgovornost za te slučajeve? Hoće li preuzeti odgovornost za to što će neki roditelji možda ostati bez djece? Ne, neće! Biće nevidljivi! Neće ih biti u medijima da govore kako vakcine nisu sigurne, nećemo ih više čuti. Roditelji zato moraju izbalansirati, a to je veoma težak balans za roditelje: s jedne strane imaju tih nekoliko individua koje propituju nauku, a s druge strane ljude izjavnog zdravstva koji rade odličan posao na motivisanju roditelja da vakcinišu djecu boreći se s tih nekoliko antivakcinalnih glasova. Na kraju, ljudi iz javnog zdravstva će uvijek biti tu, a tih nekoliko individua neće. I neće preuzeti odgovornost za posljedice odluke roditelja da ne vakcinišu djecu.   [caption id="attachment_10612" align="aligncenter" width="810"]IMG_1299 Butler je održao predavanje na Medicinskom fakultetu u Sarajevu: "Potrebno educirati zdravstvene radnike koji su 'na prvoj liniji'" (Foto: Almir Panjeta/ZaSvakoDijete.ba)[/caption]     Protivnici imunizacije poriču sve studije, činjenice, naučne dokaze i zvanične izjave o sigurnosti vakcina, što stvara sliku da činjenice jednostavno ne funkcionišu. Mislite li da je izazov održivosti imunizacije prešao iz medicinskih u komunikacijske znanosti? Mislim da je oboje podjednako, ne možemo reći da je jedno ili drugo. Moramo biti sigurni da roditelji imaju pristup ispravnim informacijama, i da su im te informacije na raspolaganju. Znači da im moramo obezbijediti nauku, jer je to ono što je na našoj strani. Kao nekome ko zagovara vakcinaciju, potrebna mi je nauka, jer nauka podržava moj argument koji je – svako dijete treba biti vakcinisano u skladu sa planom vakcinacije. Ako poričemo nauku i kažemo kako je ovo samo emotivna odluka, onda treba da budemo spremni i na posljedice te odluke. Vidimo velike epidemije, na primjer ospica, u zemljama članicama EU gdje je obuhvat imunizacijom opao, gdje su roditelji, po mom mišljenju, donijeli pogrešnu odluku da ne vakcinišu djecu, i sada plaćamo cijenu za to u mnogim zemljama.
"Ako nastavimo posmatrati ovakav pad obuhvata imunizacijom, tada ćemo u BiH vidjeti i ono što se dogodilo u Rumuniji. Trenutno su se ospice pojavile u Italiji koja ima bolju pokrivenost od BiH, i imamo zabilježeno 15.000 slučajeva, i samo je pitanje koliko ćete se još dugo uspjeti izvlačiti iz ovoga, koliko dugo će BiH izdržati a da se ne pojavi velika epidemija"
Zato mislim da uvijek prije donošenja odluke morate dobro razmisliti o njenim mogućim posljedicama i tome šta vaša odluka znači za vaše dijete. Imamo najbolje raspoložive naučne dokaze koji podržavaju sigurnost vakcina koje su najbolje, najsigurnije i najefektnije koje danas možemo proizvesti na planeti, i koje preveniraju stotine hiljada slučajeva bolesti koje se mogu spriječiti vakcinacijom kao što su polio, ospice, rubeola..., čiji je broj opao za 98 do 99 odsto samo u zadnjih 20-25 godina. To je čudo nauke koje trebamo prihvatiti, i koje trebamo i dalje prihvatati, jer ako se ne okrenemo nauci - platićemo visoku cijenu. Rasprave o imunizaciji najčešće se dešavaju online, na društvenim mrežama, gdje su protivnici vakcinacije glasni i aktivni bezobzira na to nemaju nikakvu stručnu pozadinu. S druge strane, pedijatri i epidemiolozi žive u stvarnom svijetu i rijetko imaju priliku za diskusiju s roditeljima. Na koji način to promijeniti? Mi kao medicinski stručnjaci, predstavnici javnog zdravstva, treba da radimo bolji posao na slušanju društvenih medija i razumijevanju diskusija koje se tamo odvijaju, tako da bolje razumijemo zabrinutost roditelja, jer ta zabrinutost je od velike važnosti i ne smije biti zanemarena. Roditelji više od svega žele da zaštite svoju djecu, i zato nikada ne smijemo odbaciti ili biti negativni prema njihovoj zabrinutosti. Zato trebamo raditi bolji posao obezbjeđujući im relevantne informacije koje trebaju, i nudeći im vakcinacijski servis na njima najprihvatljiviji način, a to često previdimo. Mnogi roditelji imaju mnogo obaveza i prezauzeti su, i nije nepovjerenje nužno razlog zbog kojeg ne vakcinišu svoju djecu, i nikada ne smijemo pretpostavljati da se radi samo o nedostatku povjerenja u vakcine. Roditelji, kakav sam i ja, koji radi, supruga također radi, imamo dvoje djece, teško je djecu izvesti iz škole, dobiti dopuštenje za izlazak iz ureda, a radim u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji! Teško je sve to dogovoriti i naći vremena, tako da i sam taj proces treba da bude što privlačniji. Ne mislim da je trenutni način na koji se obavlja sama vakcinacija pogodan, i mislim da svi mi, ne samo u BiH već u cijeloj regiji Europe, moramo učiniti više da taj proces učinimo jednostavnijim i privlačnijim. Da se vratim na društvene medije – da, trebamo ih više slušati i upotrijebiti u pravu korist. [caption id="attachment_10614" align="aligncenter" width="810"]IMG_1353 "Imamo najbolje raspoložive naučne dokaze koji podržavaju sigurnost vakcina koje su najbolje, najsigurnije i najefektnije koje danas možemo proizvestina planeti" (Foto: Almir Panjeta/ZaSvakoDijete.ba)[/caption]   Mislite li da roditelji mogu naći dovoljno relevantnih informacija online, i kako da do njih dođu? Mislim da su te informacije vjerovatno dostupne, ali da ih vjerovatno nije lako naći. Ali, ako se dovoljno potrudite – naći ćete ih. Isto je i u suprotnom slučaju – ako se dovoljno potrudite da nađete antivakcinacijski glas – naći ćete ga. Ono što je naš posao jeste da obezbijedimo informacije koje roditeljima trebaju, a to možemo znati samo slušajući te roditelje, i dostavimo ih roditeljima na način na koji oni to žele. To možda neće biti društvene mreže, možda će htjeti da dobiju te podatke kroz lokalne roditeljske grupe, preko škole ili na neki drugi način koji mi ne možemo znati ako ih ne slušamo. Jedno od ključnih pitanja koje roditelji postavljaju jeste i pitanje odgovornosti u slučaju nuspojava koju najčešće niko ne želi preuzeti, a očekuju ili garanciju da se neće ništa desiti, ili da će u slučaju nuspojava neko unutar zdravstvenog sistema za to preuzeti odgovornost... Shvatam to i iz ugla roditelja, ali i iz ugla zdravstvenih radnika i iz ugla predstavnika javnog zdravstva. To je zajednička odgovornost, i tako je u svakoj zemlji članici. To mora biti zajednička odgovornost, i svi zajedno moramo biti svjesni da je to najsigurniji i najefektniji način preveniranja oboljenja koja ugrožavaju život. Ako to shvatimo na pravi način, onda je ovo pitanje nepotrebno, jer nećemo propitivati sigurnost vakcine naspram opasnosti od oboljenja, jer je opasnost od oboljenja beskrajno veća od opasnosti od same vakcine. Ultimativno – odgovornost je na državi. Roditelj i zdravstveni radnik moraju biti uvjereni u donošenje ispravne odluke, roditelj u donošenju odluke bazirane na najboljim dostupnim dokazima, a zdravstveni radnik mora biti uvjeren u to da daje najbolju moguću vakcinu i da država stoji iza njega, te da ima hrabrosti da vakciniše dijete, osim u slučaju da ne smije biti vakcinisano iz opravdanog razloga.
"Pretpostavimo da se desi epidemija, pitanje je gdje će tada biti oni koji trenutno utiču na roditelje da ne vakcinišu djecu, da li će oni preuzeti odgovornost za te slučajeve? Hoće li preuzeti odgovornost za to što će neki roditelji možda ostati bez djece? Ne, neće! Biće nevidljivi!"
Spomenuli ste i lažne kontraindikacije koje u nekim slučajevima izazivaju i nesigurnost kod ljekara u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Možete li nam reći više o tome šta su stvarne, a šta lažne kontraindikacije za imunizaciju? Vrlo je jednostavno – imamo smjernice o korektnim kontraindikacijama, i imamo listu oboljenja koja ako djeca imaju u tom momentu ne mogu biti vakcinisana, i vrlo ih je malo. Stoga zdravstveni radnici ovdje, ali i u većini drugih zemalja, trebaju bolju obuku o tome šta su korektne, a šta lažne kontraindikacije, i kada im sljedeći put u ambulantu uđe dijete koje je samo ‘šmrcavo’ ili kiše, da znaju da to dijete trebaju vakcinisati jer to nisu kontraindikacije za vakcinaciju. Međutim mnogi zdravstveni radnici nemaju dovoljno smjelosti da vakcinišu takvo dijete, i roditeljima kažu da ponovo dovedu dijete, i mi tu gubimo roditelje, i desi se da se ti roditelji ne vrate i to iz jednostavnog razloga jer im nije pogodno, uzima im mnogo vremena, i zbog lažnih kontraindikacija gubimo priliku da vakcinišemo dio djece. To se sve može popraviti dodatnim treninzima, edukacijama, a o tome sam govorio i na predavanju studentima Medicinskog fakulteta ovdje u Sarajevu, treba se tim pozabaviti na samom startu. Zdravstvene radnike ‘s prve linije’ trebamo dovoljno educirati o tome šta su činjenice, a šta fikcija, kako u pogledu sigurnosti, tako i u pogledu kontraindikacija. [caption id="attachment_10615" align="aligncenter" width="810"]IMG_1395 "Sigurnost vakcina danas je najbolja moguća koju nam omogućava trenutno dostupna nauka, i to je ono što roditelji treba da razumiju"(Foto: Almir Panjeta/ZaSvakoDijete.ba)[/caption]   Često se kaže da je vakcinacija žrtva vlastitog uspjeha – ljudi ne vide bolesti kao što je difterija, pa čak ni većina današnjih ljekara ovdje se nikada s tim slučajevima nije susretala u praksi, da li bismo i koliko bili spremni boriti se s epidemijom neke od tih bolesti ukoliko do nje zaista dođe? Da li na globalnom nivou ima dovoljno vakcina, antigena i kakva je uopšte produkcija? Vakcina ubuduće neće biti problem, ali postoje drugi izazovi. Difterija je jedna vrlo neugodna bolest, i bez dovoljno antitoksina ubija veliki broj ljudi koji su njom pogođeni. Problem u ovom momentu je taj što nemamo globalne zalihe i što nemamo pristup antitoksinima. Spomenuli ste da ste vakcinisali svoju djecu, a to je često pitanje koje roditelji ovdje postavljaju zdravstvenim radnicima. Vi jeste, i kako ste se osjećali? Osjećao sam se ponosno i sigurno. Osjećao sam da poduzimam odgovornu akciju. Naravno da ću vakcinisati djecu i zaštititi ih od uticaja zaraznih oboljenja na njihov život i život njihovih porodica u budućnosti. Naravno da sam gledao i relevantna istraživanja, i uradio ono što sam smatrao najpametnijim izborom, a to je da vakcinišem djecu u skladu s nacionalnim programom imunizacije u Danskoj gdje živim, istim vakcinama kakvim i vi imate pristup. Moja djeca nemaju u Danskoj ništa bolji pristup vakcinama nego djeca u BiH – to je ista vakcina! Vjerujem u vakcine, u njima vidim čudo nauke. Kada je 50-ih Jonas Salk razvio vakcinu protiv polia, to je reduciralo slučajeve polia za 99 posto u sljedećih 20 godina. Taj uspjeh treba slaviti, a koji je bolji povod za to od Evropske sedmice imunizacije? Danas imate neke individue koje roditelje ubjeđuju da ne vakcinišu djecu, i nadam se da roditelji u BiH neće platiti najveću cijenu toga, daće napraviti ispravnu odluku, odluku koju sam i sam donio, i da će vakcinisati svoju djecu. Ispričali ste na jednom od predavanja da su vaša djeca nakon vakcinacije imala neke vrlo zanimljive ‘nuspojave’? Ubrzo nakon što je moja prva kćerka dobila prvu dozu vakcine protiv ospica – prohodala je! Što je bilo čudo. Druga je kćerka vrlo brzo nakon vakcinacije počela da govori! Često pričam ovu priču, jer nerijetko se spominju samo negativne stvari koje se dogode nakon vakcinacije, ali ne u mom slučaju, moja iskustva su pozitivna. Ako ćemo, dakle, sugerisati da su vakcine učinile da moje dijete prohoda, to je jednako ludo kao da kažemo da vakcine izazivaju autizam ili da su opasne. [caption id="attachment_10616" align="aligncenter" width="810"]IMG_1446 Na Centralnom stručnom skupu povodom Evropske sedmice imunizacije u Sarajevu (Foto: Almir Panjeta/ZaSvakoDijete.ba)[/caption]  
KATEGORIJE NOVOSTI: Naše priče za najbolje vrtiće , Ostalo , Priče iz vrtića , Vrtići za sve | 17.10.2016

BAJKOVNICA-JEDNA SLIKOVNICA: Djeca u vrtićima “Ciciban” u Mostaru vole bajke i basne, po najzanimljivijim prave predstave, a pokrenuli su i male biblioteke

Djeca četiri vrtića mostarske Javne ustanove ‘Dječiji vrtići - Ciciban’ odlučila su da pobijede ’pametne telefone’ i sa svojim tetama svaki dan čitaju slikovnice i knjige, a od priča, bajki i basni koje im se najviše sviđaju u svojoj ‘Bajkovnici’, malom lutkarskom pozorištu,  redovno pripremaju prave predstave. O detaljima akcije “Bajkovnica – jedna slikovnica’ ćemo u nastavku teksta, a sada smo u vrtiću ‘Jasmin’, gdje su se ‘Cvjetići’ i ‘Bambići’ okupili oko lutkarske pozornice gdje im Ada, Tija i Nadia glume u predstavi ‘Cvrčak i mrav’. Ada je s mikrofonom u ulozi pripovjedačice, Tija i Nadia su iza paravana a na štapićima drže papirne cvrčka i mrava koje su nakon što su čitali priču djeca nacrtala i obojila.
KATEGORIJE NOVOSTI: Novosti , Ostalo , Regija Birač | 25.08.2016

ALEXANDRE PRIETO, MENADŽER UNDP PROGRAMA ZA SREBRENICU: “Vrijeme je da pokažemo da se ovdje dešava napredak”

Povodom uspješnog završetka Ljetnje škole hobija ‘N-TIM’Akademija’ za blog ZaSvakoDijete.ba menadžer UNDP-ovog Programa oporavka regije Srebrenica Alexandre Prieto govori o tome kako je došlo do organizacije jednog ovako bitnog događaja za djecu Srebrenice i regije Birač, važnosti učenja tehničkih vještina za povećanje interesa među djecom za upisivanje tehničkih škola i sticanje znanja koje će im olakšati zapošljavanje nakon završene škole s obzorom da se investitori koji dolaze u neku regiju posebno interesuju za radnu snagu koju imaju na raspolaganju, a govori i o razvojnim šansama regije Birač u kojoj se i pored činjenice da spada u manje razvijene dijelove, posljednjih godina bilježi brži rast zaposlenosti u odnosu na ostatak BiH. Govori i o gradnji novog vrtića u Srebrenici koja će se realizirati preko UNDP-a iz granta Republike Srbije, i najavljuje naredni ciklus radionica koji je planiran tokom zimskog raspusta.
KATEGORIJE NOVOSTI: Novosti , Ostalo , Priče iz učionica | 08.02.2016

Nora Shabani, regionalna specijalistica UNICEF-a: “Ulaganje u inkluzivno obrazovanje je ulaganje od kojeg sva djeca mogu imati koristi”

Specijalistica za obrazovanje i inkluzivno obrazovanje u Regionalnom uredu za Centralnu i Istočnu Evropu i Zajednicu nezavisnih država (CEE/CIS) Nora Shabani učestvovala je na dvodnevnom stručnom skupu ‘Inkluzivno obrazovanje u BiH’ koji je okupio stručnjake i praktičare iz cijele BiH .
KATEGORIJE NOVOSTI: Novosti , Ostalo , Priče iz učionica | 04.02.2016

ŠVICARSKA STRUČNJAKINJA ZA INKLUZIJU: “Ako su djeca izolirana zbog poteškoća ili društvene marginalizacije, propustiće mnoge prilike za učenje”

Prof. dr. Judith Hollenweger, stručnjakinja za inkluzivno obrazovanje s Pedagoškog instituta Univerziteta u Cirihu svoja iskustva imala je priliku podijeliti na dvodnevnom Inicijalnom sastanku 'Inkluzivno obrazovanje u BiH' održanom u Sarajevu u organizaciji UNICEF-a i koji je okupio stručnjake i praktičare iz cijele BiH.