KATEGORIJE NOVOSTI: Novosti , Ostalo | 10.10.2018

Međunarodni dan djevojčica: Djevojčicama je neophodna podrška da bi razvile vještine neophodne u svijetu koji se kontinuirano transformiše inovacijama, automatizacijom i ulaskom IT industrije u sve sfere života

Sarajevo, 11.10.2018. – Međunarodni dan djevojčica obilježava se širom svijeta 11. oktobra. UNICEF i partneri na ovaj dan podsjećaju da za život u 21. vijeku sve djevojčice treba da razviju neophodne ključne vještine i osnaže svoj potencijal, snagu, kreativnost i energiju. Iako je za obrazovanim i kvalifikovanim kadrom velika potražnja, otprilike četvrtina mladih, uglavnom žena, trenutno nije zaposlena, a nije ni dio obrazovnog sistema ili bilo kojeg drugog oblika stručnog osposobljavanja.
KATEGORIJE NOVOSTI: Ostalo | 08.10.2018

OTVOREN POZIV ZA UČEŠĆE: Obilježavanje Međunarodnog dana djeteta

UNICEF u Bosni i Hercegovini objavio je otvoreni poziv za sve zainteresirane da se uključe u obilježavanje ovogodišnjeg Međunarodnog dana djeteta (20.11.). Ove godine je tema "Sretno djetinjstvo", sa posebnim fokusom na sigurno okruženje za učenje za svako dijete. Poruke će biti usklađene i sa globalnom UNICEF kampanjom #GoBlue #ObojiPlavo.   Aktivnosti koje ovim povodom realizuje UNICEF u Bosni i Hercegovini su:
  1. Virtualna Plava galerija sretnog djetinjstva (web galerija fotografija koje simboliziraju sretno djetinjstvo);
  2. Dizajn VIBER stikera #SretnoDjetinjstvo #HappyChildhood #ObojiPlavo #GoBlue #SigurneŠkole #SafeToLearn
  3. Nagrada za novinarski doprinos promociji i zaštiti dječijih prava
  Svi se mogu pridružiti obilježavanju Međunarodnog dana djeteta i proslavi sretnog djetinjstva, uz upotrebu predviđenih hashtag-a (#), sa željom da svako dijete ima sretno djetinjstvo.   #SretnoDjetinjstvo #HappyChildhood #ObojiPlavo #GoBlue #SigurneŠkole #SafeToLearn   Osim virtuelne galerije, UNICEF Bosna i Hercegovina želi 20. novembra poziva sve škole, organizacije i institucije da i sami organizuju izložbe predmeta ili fotografija koje ih podsjećaju na sretno djetinjstvo.   Sve izložbe širom Bosne i Hercegovine biće organizovane pod istim imenom - „Plava galerija sretnog djetinjstva“ a cilj je da 20. novembra svuda Plavim galerijama sretnog djetinjstva ili simboličnim „preuzimanjem“ (Kids Takeover), prizovu najljepše uspomene sretnog djetinjstva.    
KATEGORIJE NOVOSTI: Mediji , Novosti , Ostalo | 01.10.2018

Konkurs/natječaj za medijski doprinos informisanju, zaštiti i promociji prava djeteta u BiH

UNICEF BiH objavljuje konkurs za medijski doprinos informisanju, zaštiti i promociji prava djeteta u BiH u skladu sa etičkim smjernicama o izvještavanju o djeci. Konkurs je otvoren za sve novinare i medije koji su svoje radove na ovu temu objavili tokom ove godine u medijima u Bosni i Hercegovini.   Teme prijavljenih novinarskih radova mogu obuhvatiti pitanja iz oblasti obrazovanja, zdravstva, socijalne i dječije zaštite, pravosuđa za djecu, kao i teme koje promovišu inkluziju, nediskriminaciju i poštivanje različitosti.   Imajući u vidu da je tema ovogodišnjeg obillježavanja Međunarodnog dana djeteta sretno djetinjstvo, s posebnim fokusom na sigurno okruženje za učenje i zaustavljanje vršnjačkog nasilja, Godišnja nagrada će biti dodijeljena za novinarski rad o ovoj temi.   Konkurs je otvoren za sve radove objavljene od 01.11.2017. do 31.10.2018. godine, u bilo kom bh. mediju, pod uslovom da su dostupni na internetu. Svaki novinarski rad koji ispunjava uslove konkursa, može prijaviti sam autor ili neko od urednika u medijima.   Prilikom izbora najboljeg novinarskog rada vodiće se računa o sljedećim kriterijima: -          Izboru teme; -          Načinu prezentiranja činjenica i podataka (odabiru novinarskog ugla); -          Analitičkom pristupu; -          Spisateljskom stilu za novine i web / audiovizuelnoj prezentaciji za radio i televiziju; -          Procjeni pozitivnog efekta na publiku u smislu promovisanja teme; -          Poštivanju UNICEF-ovih principa etičkog izvještavanja o djeci; -          Poštivanju principa Zajedničke izjave novinara u BiH.   Priznanja će biti dodijeljene za novinarski-medijski doprinos u štampi, na internetu, kao i za dokumentarni ili informativni uradak trajanja do 5 minuta na radiju i televiziji. Rok za dostavu prijava je 15.11.2018. godine u 12,00.   Žiri sastavljen od iskusnih novinara,  dobitnika UNICEF-ove nagrade prethodnih godina, te stručnjaka iz oblasti zaštite prava djece, odabraće najbolje radove i objaviti svoju odluku na ceremoniji koja će biti organizovana ovim povodom.   Posebni uslovi  
  • najbolji novinski tekst u štampi
  U konkurenciju ulaze originalni autorski tekstovi dužine najmanje dvije novinarske kartice različitih žanrovskih formi – izvještaji, reportaže i istraživačke forme, komentari (osvrti, kolumne, kritike, zapažanja...).   -najbolji internet/web rad   U konkurenciju ulaze i autorski tekstovi objavljeni samo na web stranicama uključujući i razne multimedijalne forme. Ukoliko je riječ o nekom multimedijalnom sadržaju koji zahtijeva obrazloženje, ono se šalje e-mailom zajedno sa prijavom. Rad neće moću učestvovati u ovoj kategoriji ako je u istoj formi objavljen u nekom drugom mediju.  
  • najbolji TV rad
  U konkurenciju ulaze dokumentarni ili informativni prilozi trajanja do 5 minuta. Nije nužno da su prilozi objavljeni u informativnim emisijima, ali je neophodno da su informativnog karaktera, odnosno da spadaju u formu TV priloga koji sadrži kombinaciju off-a novinara i audiovizuelnih izjava.   -najbolji radio prilog   U konkurenciju ulaze dokumentarni ili informativni radovi trajanja do 5 minuta.   Ukoliko se u okviru neke kategorije prijavi manje od tri rada, oni će biti pridruženi radovima u kategoriji koja je medijski najbliža onoj u kojoj su konkurisali i imaće ravnopravan status za dobijanje nagrade.   Aplikacija se sastoji od podataka o autoru i linka na objavljeni članak. Aplikaciju dostaviti na adresu zasvakodijete.ba@gmail.com sa naznakom „Za novinarski konkurs/natječaj“.  
KATEGORIJE NOVOSTI: Ostalo | 29.09.2018

UN tim po prvi put dodijelio zajednička priznanja novinarima za doprinos informisanju i promociji Ciljeva održivog razvoja u BiH tokom 2017. godine

Tim Ujedinjenih nacija u BiH danas je u Sarajevu, po prvi put dodijelio nagrade za novinarski doprinos informisanju o Ciljevima održivog razvoja u BiH i njihovoj promociji tokom 2017. godine
  Na konkurs se prijavilo 63 novinarki i novinara iz cijele BiH koji su na svim medijskim formatima objavili 121 rad na teme: promocija inkluzije, nediskriminacije, nenasilja, poštivanje različitosti, očuvanje okoliša i sprečavanje klimatskih promjena. Radovi oslikavaju probleme današnjeg društva, ujedno ukazujući i pozivajući na rješenja u svjetlu Ciljeva održivog razvoja/ Agende 2030.   Stručni žiri koji su činili predstavnici medijske zajednice i organizacija/ institucija uključenih u implementaciju UN projekata je, zajedno sa predstavnicima UN-a, odabrao najbolje radove iz svih kategorija.   Prilikom izbora najboljeg novinarskog rada žiri je vodio računa, izmedju ostalog, i o sljedećim kriterijima: izbor teme i povezanost sa Ciljevima održivog razvoja, način prezentiranja činjenica i podataka, analitički pristup, spisateljski stil itd.   Ceremoniju dodjele nagrada otvorila je Rezidentna koordinatorica UN-a u BiH Sezin Sinanoglu kojoj su se pridružili Geeta Narayan, predstavnica UNICEF-a i predstavnica UNFPA Doina Bologa.   „Obradovao nas je veliki odziv na ovaj konkurs. To pokazuje da u ovoj zemlji još uvijek postoji interes za teme koje ne predstavljaju dio političke retorike, netolerancije, podjela. Za teme koje znače nešto za život običnih ljudi poput socijalne inkluzije, klimatskih promjena itd. Mi vidimo medije kao partnere koji će ne samo razumjeti 17 ciljeva održivog razvoja nego će ih na adekvatan način predstaviti javnosti. To je bitno jer vjerujemo da se društveni razvoj ne može desiti bez učešća svih, bez prilika da svaki građanin dobije svoj glas u tom procesu“, istakla je Sinanoglu   Priznanje za novinarski doprinos promociji tolerantnog i inkluzivnog društva, ravnopravnosti i sprječavanja diskriminacije dobili su:  
  1. Dragan Bursać, za „Treće strijeljanje dječaka Petra iz Konjica“ objavljeno na Al Jazeera Balkans
  2. Ana Kotur-Erkić, za „Osobe s invaliditetom progledale zbog motornih pila“ objavljeno na diskriminacija.ba
  3. Lidija Pisker, RFE, za „Biti građanin drugog reda – diskriminacija Roma“
  4. Sanel Kajan, Al Jazeera Balkans, za „BiH zanemaruje djecu s poteškoćama u razvoju“
  5. Aida Hrnjić, Al Jazeera Balkans, za „Kako je država postala vlasnik našeg automobila“
  Priznanje za novinarski doprinos informisanju, zaštiti i promociji prava i interesa prisilno raseljenih osoba u BiH, povratnika, izbjeglica, migranata, tražitelja azila, te ljudi bez državljanstva dobila je:  
  1. Global Analitika, za „Djeca izbjeglice su posebno ranjiva grupa, potrebna im je naša pomoć“
  Nagradu za novinarski doprinos informisanju, zaštiti i promociji očuvanja okoliša dobili su:  
  1. Sanela Habeš, BH Radio 1, za radio prilog o klimatskim promjenama
  2. Siniša Stanić, mondo.ba za „Glamoč pokreće turističku priču!“
  3. Mersiha Drinjaković, analiziraj.ba, Gracija, za „Ima nas tri miliona, a zagađujemo kao da nas je pet puta više“
  Geeta Narayan, predstavnica UNICEF-a u BiH, obratila se u uvodnom dijelu ceremonije dodjele priznanja za novinarski doprinos informisanju, zaštiti i promociji pristupa pravdi za svako dijete u BiH UNICEF-a. Istakla je kako je zadovoljna interesom pristiglih radova ali smatra da je tematika djece u kontaktu sa pravosudnim sistemom ipak nedovoljno zastupljena. Očekuje nastavak uspješne saradnje i nove teme i novinarski doprinos u natječaju koji će uskoro biti ponovo objavljen: „ Ovo takmičenje se dešava u kontekstu Ciljeva održivog razvoja u BiH. Na mnogo načina djeca su u samom srcu tih ciljeva jer će oni nastaviti da žive i vode taj svijet koji mi pokušavamo poboljšati za njih kroz 17 održivih ciljeva razvoja“, rekla je Narayan.   Prva dobitnica UNICEF Zahvalnice za doprinos promociji i zaštiti prava djeteta u medijima je Lidija Pisker. UNICEF Zahvalnicu dobile su i Dajana Ilić, Adisa Ajdaslić i Ibrahim Sofić. Specijalno priznanje UNICEF-a dodijeljeno je Ani Kotur Erkić, a dobitnica UNICEF Godišnje nagrade za doprinos promociji i zaštiti prava djeteta u medijima je Edina Nurikić.   Inspiracija i akterka nagrađenog videa novinarke Edine Nurikić, je sjajna djevojčica, talentovana sportistkinja i matematičarka, Ema Agić, koja je inspirisala i UNICEF tim za dodjelu još jedne Zahvalnice.   Da je svako dijete važno potvrdila je i izložba fotografija o djetinjstvu iza rešetaka, koja je postavljena na događaju, čiji su autori štićenici institucija za smještaj maloljetnika u sukobu sa zakonom. Zahvalnica za fotografije je uručena Udruženju Urban.   Kako je istaknuto u završnom dijelu ceremonije autori svih pristiglih radova mogu da budu ponosni, jer su svojim istraživačkim radom uticali na promociju prava djeteta, i kvalitetniji i bolji život djece u BiH.
KATEGORIJE NOVOSTI: Ostalo | 26.09.2018

[POZIV] roditeljima, starateljima, školama: UNICEF BiH treba nove fotografije

Volite fotografije UNICEF-a?   UNICEF u BiH želi osvježiti svoju bazu fotografija i predstaviti realne trenutke iz života radi ilustracije i promocije prava djeteta. UNICEF promoviše ispravno korištenje fotografija djece u svim medijima. Vjerodostojan i primjeren vizualni prikaz djece bilo gdje u svijetu je dio borbe za prava djece, uključujući njihova prava na slobodu izražavanja, privatnost i zaštitu.   Imajući u vidu da su djeca često izložena zlostavljanju, diskriminaciji, stigmatizaciji ili nekoj drugoj vrsti iskorištavanja ukoliko je njihovo ime ili vizualni identitet poznat, UNICEF promoviše međunarodne standarde fotografisanja koje štite identitet djece – prilikom fotografisanja i upotrebe slika djece.   Želite učestvovati i djelić svog dana podijeliti s našim fotografima?   Pozvani su roditelji, staratelji, porodice, organizacije, škole i ustanove koje rade sa djecom 0-18.   Prijava podrazumijeva saglasnost korištenja fotografija u kampanjama, na publikacijama, izvještajima, službenim web stranicama i društvenim mrežama UNICEF-a.   Svi učesnici prihvatanjem pravila sudjelovanja u potpunosti se odriču bilo kakve novčane naknade, a zauzvrat će dobiti fotografije za svoje privatne albume.   UNICEF BiH sarađuje sa poznatim, uspješnim fotografima koji će fotografisati trenutke koje odlučite da podijelite. Oni su: Amer Kapetanović Almir Panjeta Haris Čalkić Goran Đemidžić   Pošaljite prijavu sa svojim kontakt podacima, te terminima i lokacijama na kojima bismo mogli organizovati foto sesije na email sarajevo@unicef.org.   Spremili smo i poklone!   Čekamo vas.
KATEGORIJE NOVOSTI: Ostalo | 17.09.2018

Ana Dokler: „Roditelji imaju ključnu ulogu u najranijem medijskom opismenjavanju djece i izboru primjerenih sadržaja“

Među učesnicama nedavno održane dvodnevne Regionalne konferencije „Djeca u medijskom okruženju“ u organizaciji UNICEF-a BiH i Regulatorne agencije za komunikacije BiH (RAK) bila je i Ana Dokler, urednica portala Medijskapismenost.hr. Na panelu „Medijska pismenost i djeca“ govorila je o samom portalu i efektima kampanje „Birajmo šta gledamo“ koju su sproveli UNICEF Hrvatske i Agencija za elektroničke medije RH čiji je cilj bio podići nivo svijesti o važnosti medijskog opismenjavanja roditelja, skrbnika i djece.   U razgovoru za blog ZaSvakoDijete.ba Ana Dokler govori o značaju medijske pismenosti u 21. stoljeću i opasnostima do kojih može dovesti medijska nepismenost, kada je najbolje vrijeme da se djeca poču medijski opismenjavati za snalaženje u on-line prostoru i koje je to optimalno vrijeme koje bi mogli i smjeli provoditi pred ekranima, kako djecu najbolje zaštititi na internetu i kako reagirati kada se djeca nađu u kontaktu sa potencijalno štetnim sadržajem koji bi ih mogao ugroziti ili uznemiriti. Govori o samoj kampanji Birajmo šta gledamo“ i njenim efektima te važnosti služenja programskim oznakama kojima su obilježeni sadržaji TV programa...   Krilatica Vašeg portala je „Medijska pismenost – Abeceda 21. stoljeća“. Šta znači biti medijski nepismen u 21. stoljeću? Evropska komisija prepoznaje taj problem kao nešto što, među ostalim, može ugroziti  i demokratske procese. Vidjeli smo na konferenciji kako nekritičko konzumiranje medija može utjecati i na zdravlje djece. S obzirom da mediji u tolikoj mjeri oblikuju našu sliku stvarnoti, medijska pismenost je svakako jedna od ključnih kompetencija za život u 21. stoljeću. Medijska nepismenost dakle može ugroziti demokratske procese, može dovesti do krivih odluka, ono što vidimo iz naših spotova jeste kako medijski sadržaji mogu negativno utjecati na sliku djece o sebi, ali i nas kao odraslih.   Djeca sve ranije dolaze u kontakt sa pametnim telefonima, tabletima, kompjuterima..., kad treba početi medijski opismenjavati djecu? Stručnjaci se slažu da djecu treba početi medijski opismenjavati od trenutka kada počnu koristiti medije, a to je danas već negdje u vrtićkoj dobi. Naravno, to treba biti prilagođeno dobi djece, primjerice naša „Slikovnica o medijima“ koju smo napravili i koja je namijenjena djeci predškolske dobi već ih na taj jedan djeci primjeren način uči lekciju o razlikovanju medijski posredovane stvarnosti i našeg stvarnog iskustva. U tom najranijem periodu ključna je uloga roditelja u smislu biranja sadržaja za djecu i objašnjavanju zašto nešto gledamo, a zašto ne, te polako poučavanje djece kako kritički analizirati te sadržaje.   Medijska pismenost kao školski predmet?  Preporuke Evropske komisije, Vijeća Evrope pa i Agencije za elektroničke medije RH idu u smjeru da medijska pismenost svakako treba imati svoje mjesto u obrazovnom sustavu, bilo kao zaseban predmet ili kao sastavni dio drugih predmeta. Uvijek se naglašava interdisciplinarni i međupredmetni pristup.   Kazali ste da su roditelji odgovorni za najraniju, a samim tim i najbitniju i najodgovorniju fazu upoznavanja djece sa medijskim sadržajima. Šta ako oni nisu dovoljno medijski pismeni? Za taj problem nema brzog rješenja. Sve ovo što svi ovdje zajedno radimo je jedan dugoročan projekt. Kampanje osvještavanja, uopće mogućnost da ljudi prepoznaju to kao problem, a onda i da se negdje dodatno sami educiraju i da to bude prisutno u obrazovanju današnje djece i mladih – budućih roditelja, način je kako bi se taj problem mogao dugoročno umanjiti, kao i nuđenjem dovoljno informacija i davanja prilike ljudima da saznaju što više o uticaju medija na djecu i njih same, te unapređivanjem alata i vještina medijske pismenosti. [caption id="attachment_12376" align="aligncenter" width="810"] "Ono što se generalno preporučuje roditeljima je da paze da vrijeme koje djeca koriste uz različite medije bude uravnoteženo s njihovim drugim aktivnostima i da ne utiče negativno po ostale životne navike poput spavanja, igre, učenja i komunikacije licem u lice"[/caption] Djeca veliki broj sati dnevno provode pred televizorom ili na internetu. Postoji li neko idealno vrijeme koliko bi trebali odnosno smjeli provoditi pred TV-om ili na internetu? Medije treba u život djece uvoditi postepeno. Za najmlađu djecu općenito se ne preporuča ni gledanje televizije ni interneta zbog mogućeg negativnog utjecaja na njihov razvoj u prvim godinama života. No, sve više stručnjaka u zadnje vrijeme se odmiču od striktnih preporuka o tome koliko bi vremena djeca trebala provoditi pred ekranima budući da tu treba uzeti u obzir obiteljske navike i okolnosti. Ono što se generalno preporučuje roditeljima je da paze da vrijeme koje djeca koriste uz različite medije bude uravnoteženo s njihovim drugim aktivnostima i da ne utiče negativno po ostale životne navike poput spavanja, igre, učenja i komunikacije licem u lice. Treba uzeti u obzir i to da nije svako medijsko iskustvo isto, i da nije svejedno da li dijete gleda neke neprimjerene ili sadržaje s potencijalno negativnim uticajima, ili pak koristi medije za učenje, istraživanje nečega što ga zanima, stvaranje vlastitih sadržaja ili za komuniciranje sa članovima obitelji i prijateljima. Sve to treba uzeti u obzir i paziti na ovu ravnotežu.   Kako reagirati kad djeca pronađu štetan sadržaj – razgovorom ili zabranom? I restriktivni pristup ima svoje mjesto, važno je da roditelji paze šta djeca gledaju, da ograničavaju koje sadržaje mogu gledati i vrijeme koje provode uz medije uvažavajući ono u čemu sam govorila u prethodnom odgovoru. Isto tako trebaju iskoristiti svaku od takvih prilika za učenje. Umjesto da se bojimo toga, i te potencijalno negativne sadržaje mogu iskoristiti za obrazovanje djece, razgovor s njima i poticanje bazičnih vještina medijske pismenosti.   Kad je u pitanju sigurnost na internetu, kako djecu skloniti od potencijalno opasnih sadržaja i pojava, a ne izazvati kontraefekat? Internet dosta rano djeca počinju samostalno koristiti, no za to ih trebamo pripremiti. Sviđa mi se kako je psihologinja Jasenka Pregrad, jedna od autorica UNICEF-ovog priručnika programa prevencije elektroničkog zlostavljanja Prekini Lanac, to usporedila sa snalaženjem u prometu: Mi nećemo svoju djecu dok još ne razumiju sva pravila pustiti da se sami kreću po ulici već ćemo ih u početku voditi za ruku, polako im objašnjavati pravila i tek kad smo sigurni da su spremni, onda ćemo ih pustiti da se sami snalaze u prometu. Isto tako djecu ne treba same pustiti u svijet medija, odnosno interneta, bez ikakvog nadzora dok nemamo povjerenje da će se oni tu znati snaći. Početi s djecom raditi i razgovarati i o sigurnosti na internetu od samoga početka. Djeci predškolske dobi se mogu objasniti neki ključni koncepti koji će dalje ostati s njima, ali moramo biti svjesni da određeni rizici i dalje ostaju i onda je važno da djeca osjećaju da se s bilo kakvim problemom mogu obratiti roditeljima pa da zajedno dalje te probleme rješavaju.   Učestvovali ste u kampanji „Birajmo šta gledamo“ koja je provedena u Hrvatskoj, koji je bio njen osnovni cilj i koliko je uspjela? Osnovni cilj kampanje je bio podići svijest javnosti o važnosti medijske pismenosti, pozvati roditelje da pažljivije biraju medijske sadržaje koje njihova djeca koriste i da se služe programskim oznakama na tim sadržajima. Pokazalo se da je kampanja bila učinkovita jer je istraživanje koje je napravljeno nakon kampanje i čiji su rezultati uspoređeni s rezultatima istraživanja od dvije godine ranije, pokazalo da je 11 posto djece nakon kampanje samo gledalo TV bez prisutnosti drugih članova obitelji, dok je dvije godine ranije taj postotak iznosio 35 posto. Isto tako se smanjio postotak djece koja sama biraju sadržaje koje gledaju sa 21 na 13 posto. Općenito je 57 posto ispitanih roditelja reklo da su primijetili kampanju i većina ju je smatralo korisnom. Istraživanje koje smo proveli ove godine i u kojem su građani sami ocjenjivali svoju medijsku pismenost govori da već jedna razina svijesti o tome postoji, da građani već prepoznaju taj pojam i da su svjesni da je to nešto što im nedostaje.   Kako roditelj konkretno da reagira na sadržaj sa programskim oznakama kao što su 'roditeljska pažnja' ili s ograničenja vezana za dob? Može reći 'Ova oznaka znači da slijedi sadržaj koji nije primjeren za djecu tvoje dobi'. Možda već ima i primjera iz života pa im možete reći 'Sjećaš se kad si gledao onaj crtić ili film pa si imao noćne more ili si se osjećao neugodno...?'.   Sama kapanja je bila prilično oštro i direktno intonirana što je očito polučilo rezultat. Da li je bilo bojazni kako će kampanja biti prihvaćena u javnosti? Prije kampanje se o tome puno promišljalo, a budući da se pokazalo da su kampanje koje na neki način potiču gledatelje na razmišljanje i akciju, a onda i ukazuju na rješenje problema, istovremeno i efektnije, to je bio jedan od razloga da se odabrao jedan izravniji pristup u ovom osvještavanju.   Postoji li neka 'pilula', lagano rješenje za to kako naučiti djecu da se nose sa lažnim vijestima s kojima se i starija publika sve teže snalazi i koje ih mogu uplašiti ili uznemiriti? Baš na portalu imamo članak koji govori o tome šta učiniti kada se djeca uznemire zbog lažne vijesti i tu je preporuka da roditelji mogu reagirati tako da ga pitaju otkud mu ta informacija, da pitaju jesu li primijetili gdje je to objavljeno, što to tamo piše i da istaknu da ako je nešto jako bombastično i izaziva snažne reakcije, često nije sasvim istinito i da onda to zajedno provjere i analiziraju tu vijest. Podučavati ih da provjere tko je autor članka, gdje je članak objavljen i da li je stranica vjerodostojna i ima li impresum sa spiskom ljudi koji iza njega stoje. Treba provjeriti i datum vijesti, budući da se često stare vijesti u nekom trenutku ponovno plasiraju, a zapravo se radi o nečemu od prije dvije-tri godine ili više. Prepoznavanje dezinformacija i lažnih vijesti bila je tema nastavnih materijala za srednjoškolce, koje su UNICEF i Agencija za elektroničke medije RH objavili povodom Dana medijske pismenosti, i u njima se mogu pronaći savjeti i konkretni zadatci koji će djeci i mladima pomoći u provjeri vijesti i prepoznavanju dezinformacija.   (Razgovarao i foto: Almir Panjeta/ZaSvakoDijete.ba)        
KATEGORIJE NOVOSTI: Dan očeva , Novosti , Ostalo | 19.06.2018

#SUPERTATE O RODITELJSTVU: Otac se možda na početku plaši uzeti to malo, krhko i nejako stvorenje, ali je njegova uloga bitna i ne smije biti zanemarena

Svoje strahove, lijepe trenutke, brige, sjećanja na prve dane u djetinjstvu njihove djece, iskustva s djecom, okolinom i porodicom i sve ono što čini roditeljstvo podijelili su u utorak u prostorijama Networksa učesnici i gosti kampanje #SuperTate kojom je UNICEF u BiH ove godine prvi put obilježio 17.06 – Dan očeva, kako bi se naglasila važnost  uloge očeva u odrastanju, posebno u prvih 1000 dana djeteta. Uz razgovor je postavljena i izložba “BhTate” autora Almira Panjete koju je ranije radio sa Švedskom ambasadom u BiH povodom inicijative koja je promovirala značaj roditeljskog odsustva za očeve, a koja se prirodno uklopila i u kampanju obilježavanja Dana očeva. Prvi je na događaju o iskustvima roditeljstva u svom stilu govorio sociolog i analitičar Srđan Puhalo: “Kada se kod nas rodi beba, otac postaje najvažnija sporedna stvar na svijetu, a mama sve preuzima, dolazi punica, dolazi vasa mama i tvoj jedini posao je da ih slušaš”, kazao je prepričavajući neka od iskustava Puhalo, dodajući kako je i pored određenih uvriježenih stavova u našem društvu uloga oca ipak veoma bitna te da ne smije biti zanemarena: “Iskreno, kada se rodilo nešto malo, krhko i nejako i došlo u našu kuću, plašio sam se da ga uzmem. Kako dijete počinje da raste, raste i razvija se naš odnos, sve više se druimo, igramo, provodimo vrijeme zajedno, a kada prestaje da doji mama nas prvi put ostavlja same na pet dana i taj strah hoću li se sa svim snaći bio je nepopisiv, ali sam ga prevazišao i sve je prošlo odlično”, ispričao je Puhalo poručivši mladim tatama da provode što više vremena za djecom, igraju se i budu im podrška u odrastanju. Novinar BHT-a Muhamed Mizić kazao je kako je uz svoju kćerku Dalidu od samog početka koji je, prema njegovom mišljenju, prije samog rođenja djeteta. “Postajemo očevi onog momenta kad supruga kaže da je trudna, od onoga ‘jede mi se krofna… ne, ne, ipak ću hamburger…’ pa do rođenja i odrastanja. Prisustvovao sam i porođaju, I tu sam doživio nešto što nema metafore da se opiše, rađa se novi život, udiše zrak i živi…”, ispričao je Mizić. Fikret Kubat iz Udruženja “Srce za djecu koja boluju od raka” kazao je kako ga ohrabruju inicijative poput ove i kako je bitno boriti se protiv stereotipa. “Stereotipi i dalje postoje, ali vidim da se stvari pomjeraju. Lijepo je vidjeti ove fotografije očeva s djecom postavljene u ovom prostoru, i dobro je pričati o ovome. Iz našeg iskustva u Udruženju nije rijedak slučaj da se očevi više aktiviraju oko roditeljstva tek onda kada saznaju da je dijete oboljelo, iako bi to trebao biti slučaj od početka. Stvari se ipak pomjeraju, na počecima Roditeljske kuće tu sum ogle s djecom prisustvovati samo majke, ali kako su tu i očevi mislim da je mnogo bolje”, ispričao je Fikret Kubat dijeleći i svoju priču: “Otac sam kćerke i sina, sada imaju 14 i 16 godina, kada je supruga bila sa sinom na liječenju u Beču ostao sam šest mjeseci s kćerkom i provodili smo kvalitetno vrijeme zajedno”, kazao je. “Otac sam jedne kćerkice, i moj odnos s njom dijeli se na dva dijela – prvi do godine i pol, drugi od momenta kada smo saznali da ima poteškoće I da je u autističnom spektru. Bio sam uz nju u oba dijela, drugi jeste teži, svaki dan do zadnjeg momenta treba da bude isplaniran i po redoslijedu, i sretan sam što sam našao mjesto u njenom svijetu i što me je pustila da budem dio njenog života u kojem majka ipak zauzima prvo mjesto. Stalno smo zajedno i zajedno prevazilazimo sve poteškoće”, ispričao je svoju priču Zlatan Delić. Reper Adnan Hamidović Frenkie ispričao je kako je odjednom postao “dvostruki otac” kada je supruga rodila blizanke. “I sam sam prošao sve od ovoga, od punice, preko mame, do nekih strahova kako ću se snaći u ulozi oca, da li je to najbolje što mogu, trudio se da ne ponovim neke greške koje su naši roditelji s nama pravili. Na početku je to bilo mijenjaj pelene-dodaji flašicu, ali kako su počele da rastu i razvijaju se njihovi karakteri, kako sam osim fizičke sličnosti sa mnom kod njih video i neke sličnosti u karakterima, odnos je postajao dublji, pojavile su se neke druge brige i strahovi, ali I mnogo lijepih momenata kroz koje zajedno prolazimo”, ispričao je Frenkie. O ulozi očeva govorio je i Emil Johansson iz Švedske ambasade: “Sutra će biti puna tri mjeseca kako sam tata, i to je zaista jedan sjajan osjećaj i sa suprugom učestvujem i razgovaram o odrastanju našeg djeteta. Švedska vlada je feministička vlada, promoviramo prava, predstavljenost, zastupljenost i resurse žena, a kroz osnaživanje žena osnažuje se i društvo u cjelini. Ni u Švedskoj još nije uspostavljena potpuna ravnopravnost, ali je urađeno mnogo, prije 30-40 godina pokrenuta je javna debata u društvu na tu temu, i sve je počelo sa očevima I majkama koji su bili pioniri tog procesa i danas očevi u Švedskoj u velikoj mjeri ravnopravno koriste porodiljsko odsustvo i vrijeme provide sa svojom djecom”, kazao je Emil Johansson. [gallery columns="5" ids="12173,12174,12175,12176,12177,12178,12179,12180,12181,12182,12183,12184,12185,12171,12170,12169,12168,12167,12166,12165,12187,12188,12189" orderby="rand"] Diskusiji se priključila i Lamija Silajdžić asistentica na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, koja je ispričala iskustvo njenog muža koji je koristio porodiljsko odsustvo. “Ja sam krenula na posao, i moram priznati da se super tata super snašao. Čak smo u tom period generalno svi skupa provodili jako mnogo vremena zajedno kad bih došla s posla, dok sam na poslu nije bilo stalnih poziva šta I kako, i sve je prošlo odlično. Naravno da je bilo predrasuda iz okoline tipa ‘Gdje će muško na porodiljsko?’ I nekada čudnih pogleda kad dođe po naknadu i kad shvate da nije došao u ime supruge već za sebe, ali na to se nismo puno obazirali I imamo iza sebe jedno sjajno iskustvo”, ispričala je Lamija Silajdžić, a učešće je uzela i Anida Dudić, asistentica na FPN-u Odsjek za Socijalni rad u Sarajevu kazavši kako joj je drago prisustvovati jednom “ovako neobičnom događaju”. “ Posebno ističem ‘neobičan događaj’ jer je u bosanskohercegovačkom društvu još uvijek čudno pričati o brižnom tati, tati koji je privržen djeci jer tate češće predstavljamo inferiorne, nezainteresovane, pa čak ponekad i manje kompetentne za odgoj . Priče tata koje sam danas ovdje čula i fotografije koje vidimo mi govore suprotno – ni na jednoj slici nisam vidjela krutog i rigidnog tatu, već tatu punog ljubavi. Tate na fotografijama su dokaz da tata može biti super tata i da može podjednako voljeti kao i mama”, kazala je Anida Dudić. Predstavnica UNICEF-a za BiH Geeta Narayan također je ispričala neke priče o odnosu djece I tate tokom odrastanja, i značaju ‘malih momenata’: “Nekada je dovoljno nasmijati dijete kad je uplašeno, poigrati se s njim, i za to vam ne trebaju neke preskupe igračke. UNICEF koristi ovu priliku da privuče pažnju na ono što je suštinski važno i često potcijenjeno, a to je uloga koju očevi igraju u životima svoje djece, s naglaskom na prvih 1000 dana života djeteta”, kazala je Geeta Narayan. “U zadnjih nekoliko sedmica, očevi u BiH su nam rekli koliko duboko brinu o svojoj djeci i podijelili nade, težnje i snove koje imaju za svoju djecu. Predložene intervencije će ići daleko u pravcu podrške očevima i porodicama uopšte, kako bi se obezbijedilo sigurno, stimulativno i njegujuće okruženje za svako dijete u BiH. Naša djeca ne zaslužuju ništa manje od toga”, potcrtava Geeta Narayan.  
KATEGORIJE NOVOSTI: Novosti , Ostalo | 25.04.2018

Lutvo Sporišević, pedijatar: “Odbijanjem vakcinacije rizikujemo da djeca obole od smrtonosnih bolesti, posljednji slučajevi nažalost to i dokazuju”

U intervjuu za blog ZaSvakoDijete.ba povodom Sedmice imunizacije pedijatar prim.doc.dr. Lutvo Sporišević govori o važnosti imunizacije za svako dijete, opasnosti odlaganja ili odbijanja vakcinacije, značaju kolektivnog imuniteta i posljedicama koje opadanje kolektivnog imuniteta može donijeti te o tome kako su nakon posljednjih smrtnih slučajeva izazvanih morbilima u okruženju roditelji u BiH intenzivirali telefonske konsultacije i dolazak u pedijatrijske ordinacije po relevantne informacije o vakcinaciji. Ohrabruje podatak da je primijetno da je u ordinacijama sve veći broj djece na vakcinaciji, ali su zbirni podaci o procijepljenosti i dalje alarmantni, a nizak vakcinalni obuhvat ispod preporučenoga može rezultirati ponovnom pojavom akutnih zaraznih oboljenja do epidemijskih razmjera. Pedijatar pojašnjava zbog čega morbili mogu biti opasni po život malih beba i osoba starijih od 20 godina koje nisu vakcinisane, te upozorava na sve niži nivo procijepljenosti vakcinom protiv dječije paralize koju iako pedijatar sa dugačkim stažom na svu sreću do sada nije imao priliku vidjeti u praksi: “Moja saznanja o ovoj teškoj bolesti uglavnom se temelje na relevantnim stručnim publikacijama. Ne bih volio da se susretnem sa slučajem ili slučajevima  dječije paralize”, upozorava prim.doc.dr. Sporišević.   U stalnom ste kontaktu s djecom i njihovim roditeljima. Kakvi su bili odjeci epidemije morbila koja je zbog niskog procenta procijepljenosti pogodila Srbiju izazvavši smrtne posljedice? Da li ste primijetili možda veći broj roditelja koji zovu, traže informacije ili u većem broju dovode djecu na vakcinaciju? Nedavni slučaji povećane učestalosti obolijevanja od morbila u našem okruženju intenzivirali su  telefonske konsultacije i dolazak roditelja u pedijatrijske ordinacije s željom da saznaju  relevantne informacije o MPR vakcinaciji, te je u posljednje  vrijeme  povećana MPR procjepljenost.   Proces imunizacije u BiH u posljednjem periodu znatno je ugrožen i procenat procijepljenosti pao je na opasno nizak nivo. Koliki je prema Vama dostupnim informacijama taj procenat trenutno i u kolikoj mjeri je situacija alarmantna? Situacija vezana za znatan pad procenta procjepljenosti djece u BiH je alarmantna, ne održava se preporučeni procenat procjepljenosti od 90-95 posto na lokalnom, regionalnom i nacionalnom nivou. Nizak vakcinalni obuhvat ispod preporučenoga može rezultirati ponovnom pojavom akutnih zaraznih oboljenja do epidemijskih razmjera, koje se isključivo mogu spriječiti vakcinacijom/cijepljenjem. Relevantni  podaci  ukazuju da se trend niskoga obuhvata djece vakcinacijom  nastavlja  - aktualni  procenat procjepljenosti u nekim područjma  FBiH je 40 posto , a 2016. vakcinalni obuhvat za treću dozu vakcine/cjepiva za dječiju paralizu, difteriju,tetanus i veliki kašalj/hripavac (Polio, DTP) i prvu  dozu   MPR vakcine (vakcina za ospice/krzamak, zaušnjake i rubelu) bio je 80 odsto.   U slučaju izbijanja epidemije morbila, kolika je opasnost po djecu bez obzira da li su vakcinisana ili ne, kao i po odrasle, s obzirom da u određenim dijelovima BiH tokom rata mnogi nisu bili u prilici da se redovno vakcinišu po planu i program imunizacije? MPR vakcinacija je jedini efikasan i siguran način sprječavanja oboljevanja od morbila. Dugogodišnja ili cjeloživotna zaštita oboljevanja od morbila (ospica) postiže se primjenom dvije (2) doze MPR cjepiva, koje se uobičajeno daje u periodu 12-15 mjeseci (primovakcinacija) i 4-6 godina (revakcinacija). Svi oni koji nemaju potpuni MPR vakcinalni status, bez obzira na dob,  i/ili nisu preboljeli morbile mogu oboljeti od morbila. Morbili su akutna zarazna bolest svih dobnih skupina, te je bitno da i odrasle osobe imaju primjeren MPR vakcinalni status, to jeste da se i oni  vakcinišu ako imaju neprimjeren ili nepoznat MPR status.   [caption id="attachment_12013" align="alignright" width="200"] "Bitno je da roditelji i  ostali zainteresirani informacije traže od zdravstvenih profesionalaca  i  relevantnih  stručnih izvora"[/caption] Protivnici vakcinacije koji su najčešće i sami vakcinisani često znaju reći ‘Imam ja prijatelja nije vakcinisan kao dijete i nije se razbolio…’. Šta je to kolektivni imunitet i u kolikoj mjeri je ugrožen padom procenta procijepljenosti?  Vakcinacija osim individualne zaštite omogućava zaštitu i onih pojedinaca koji se ne vakcinišu za određene akutne zarazne bolesti  jer su mlađe životne dobi  (dojenčad do 2 mjeseca života) ili se ne vakcinišu usljed postojanja realnih medicinskih kontraindikacija (na primjer oboljeli od poremećaja imuniteta i drugo). Pad procjepljenosti ispod 90-95 posto omogućava pojavnost akutnih zaraznih bolesti do epidemijskih razmjera,  te se gubi zaštitna uloga  kolektivnog imuniteta i kod pojedinaca koji se iz objektivnih razloga ne vakcinišu ili se ne mogu  vakcinisati.   Koliko su morbili opasni, zbog čega dolazi do smrtnih ishoda i kod koje populacije u najvećoj mjeri? Morbili mogu biti veoma ozbiljna bolest, pa usljed ozbiljnih komplikacija kao što su upala pluća, upala mekih moždanih opni i mozga, može  dovesti do smrtnog ishoda. Uobičajeno su najčešće komplikacije u djece mlađe od 5 godina i odraslih  iznad 20. godine života. Osobe s poremećajem imuniteta, kao i oni koji usljed zloćudnih oboljenja ili drugih oboljenja primaju kortikosteroide i citostatike mogu imati izuzetno tešku kliničku sliku morbila  praćenu teškim formama upale pluća i progresivnom  upalom mozga, što rezultira visokom smrtnošću.   Šta su, ukratko, morbili? Morbili predstavljaju  akutnu  visoko zaraznu ozbiljnu bolest, koja je među najčešćim  uzrokom  smrti kod  male  djece.  Sve dobne skupine, pa i odrasli, mogu oboljeli od morbila ako nisu primili dvije doze MPR vakcine ili nisu prethodno preboljeli ovu bolest.  Prije uvođenja MPR vakcine, morbili su bili tipična dječija bolest praćena epidemijama svakih 2-5 godina. U periodu 2000-2015. zahvaljujući MPR vakcinaciji za 80 posto smanjena je smrtnost uzrokovana morbilima. Morbili se manifestiraju  visokom temperaturom, upalom gornjih dišnih puteva, osipom po koži, upalom sluznica, a od komplikacija se mogu javiti proljev, upala uha, upala pluća, upala mozga i sljepoća. Učestalost upale mozga kod oboljelih  s morbilima je 1: 200-5000, a u slučaju MPR vakcine izuzetno rijetko - 1 : 1. 000. 000. Potrebno je tačno izdiferencirati morbile od drugih osipnih zaraznih bolesti, a često anamnestički podaci iz osobne anamneze nisu tačni ili su nejasni. Sticanje  imuniteta  nakon preboljelih morbila može biti praćeno ozbiljnim komplikacijama,  te je MPR vakcina jedino dokazan siguran i efikasan način sprječavanja i nadzora morbila.   BiH je skupa sa zemljama poput Rumunije i Gruzije svrstavana među zemlje sa visokom opasnošću od pojave dječije paralize, kao i s Ukrajinom u kojoj se na koncu paraliza I pojavila. Kolika je opasnost od pojave polia u BiH danas? Dugogodišnja pozitivna iskustva vakcinacije protiv dječije paralize faktički su diljem svijeta  omogućila   eliminaciju dječije paralize. U Europi je Svjetska zdravstvena organizacija (SZO)  2002. godine  proglasila eradikaciju dječije paralize.  Aktualni trend pada procenta procjepljenosti prisutan je i za vakcinu protiv dječije paralize  (poliomijelitisa) jer se odražava nizak  procenat procjepljenosti ispod preporučenih 90 posto. Svakako da postoji opasnost ponovne pojave dječije paralize jer je   procjepljenost protiv dječije paralize ispod preporučenog  procenta procjepljenosti.   Koliko je zdravstveni sistem bilo koje zemlje u kojoj je zahvaljujući imunizaciji polio godinama nepoznanica danas spreman da se nosi sa jednom takvom bolešću u slučaju njenog izbijanja? Akutna  zarazna oboljenja, kao i  ostala  oboljenja,  imaju adekvatnu  strategiju  prevencije, liječenja i nadzora. Navedeno se odnosi i na eventualnu pojavu dječije paralize. Napore je potrebno usmjeriti na intenziviranje povećanja procenta procjepljenosti protiv dječije paralize jer ćemo jedino na takav način spriječiti pojavu dječije paralize, koja može imati ozbiljne posljedice s nepovratnim paralizama mišića, doživotnom invalidnosti i smrtnim ishodom. Ne postoji specifičan efikasan  lijek za dječiju paralizu.   [caption id="attachment_12012" align="aligncenter" width="810"] "Nizak vakcinalni obuhvat ispod preporučenoga može rezultirati ponovnom pojavom akutnih zaraznih oboljenja do epidemijskih razmjera"[/caption]   Nerijetko se kaže kako je “vakcinacija žrtva vlastitog uspijeha” – ljudi jednostavno nisu imali priliku vidjeti davno iskorijenjene bolesti i misle da im se one ne mogu dogoditi. Dugogodišnji ste pedijatar sa velikim iskustvom, da li ste imali priliku uživo vidjeti pacijenta oboljelog od polia ili znate neki od kolega koji su imali priliku vidjeti ili liječiti takvog pacijenta? Zahvaljujući najsigurnijoj  i najučinkovitoj medicinskoj preventivnoj aktivnosti vakcinaciji nisam do sada niti kao student ili liječnik praktičar vidio  niti jedan slučaj dječije paralize. Uglavnom se moja saznanja o ovoj teškoj bolesti temelje na relevantnim stručnim publikacijama. Ne bih volio da se susretnem sa slučajem ili slučajevima  dječije paralize. Samo vakcinacija sprječava pojavu dječije paralize, njen težak tok, paralize, invalidnost i smrtni ishod.   Iako postoje brojni dokazi, naučne činjenice, istraživanja i kontinuirane provjere, protivnici imunizacije sve to jednostavno negiraju i manipulišu poluinformacijama, izvlačenjem stvari iz konteksta i širenjem lažnih vijesti. Kako poboljšati komunikaciju pedijatara s roditeljima kako bi roditelji mogli od najstručnijih osoba dobiti pravu informaciju? Roditelji trebaju imati povjerenje u liječnike praktičare i  zdravstveni  sistem  koji su jedini stručni i  relevantan  izvor da ukažu na značaj i daju temeljne činjenice zasnovane na medicinski dokazanim spoznajama o vakcinaciji. U svakodnevnom radu liječnici i  medicinske sestre-tehničari pokušavaju kontinuiranom komunikacijom  da razriješe mnogobrojne nedoumice  i daju odgovor na upite roditelja o imunizaciji djece. Stručne informacije o vakcinaciji na web portalima zdravstvenih ustanova i edukativni skupovi imaju značaja da roditelji dobiju stručne i relevantne informacije o vakcinaciji djece.   Često ćemo čuti kako “nema dovoljno informacija o vakcinama. Koliko ih ljudi zaista traže na pravoj adresi? Mišljenja sam da ima dovoljno  stručnih informacija o vakcinaciji. Bitno je da roditelji i  ostali zainteresirani informacije traže od zdravstvenih profesionalaca  i  relevantnih  stručnih izvora. Na taj način mogu doći do stručnih i tačnih informacija o vakcinaciji. Nažalost često se mogu naći informacije o vakcinaciji koje nisu utemeljene na medicinskim dokazima što utiče na neadekvatan stav roditelja o vakcinaciji.   Često se na internetu mogu čuti stavovi osoba koje kažu kako vjeruju vakcinama u Njemačkoj i drugim zemljama, ali ne i vakcinama u BiH te da djecu vakciniše tamo. Kakva je razlika između vakcina u Njemačkoj i onih koje dobijaju djeca u BiH? U BiH se koriste kvalitetne vakcine kao i u Njemačkoj ili ostalim europskim zemljama, vakcine u BiH su kvalitetne i sigurne i u skladu su s  europskim i bosanskohercegovačkim regulatornim agencijama (Agencija za lijekove i medicinska sredstva BiH). Vakcine koje djeca dobivaju BiH su prestižnog međunarodnog kvaliteta uz striktno osiguranje transporta, primjerenog prostora i opreme za skladištenje, čuvanje i distribuciju vakcina.   Izazivaju li vakcine autizam? Mnogobrojne relevantne stručne reference ukazuju da MPR vakcina ne izaziva poremećaj autističnog spektra (autizam), vakcinacija je jedno od najznačajnijih medicinskih dostignuća s aspekta sigurnosti i efikasnosti sprječavanja i nadzora akutnih zaraznih bolesti.   [caption id="attachment_12015" align="alignleft" width="200"] "Samo vakcinacija sprječava pojavu dječije paralize, njen težak tok, paralize, invalidnost i smrtni ishod."[/caption] Roditelji često očekuju da pedijatar unaprijed preuzme odgovornost za eventualne nuspojave, ‘potpiše garanciju’, postavljaju pitanje odgovornosti u slučaju nuspojava za koje ukoliko se dese očekuju da neko unutar zdravstvenog sistema za to preuzme odgovornost… Šta od toga je realno moguće, a šta nije moguće izvesti i zbog čega? Što je to u životu 100 posto sigurno? Ne možemo reći da je bilo što 100 posto sigurno. Nakon vakcinacije se mogu uglavnom javiti blage lokalne reakcije koje su prolaznog karaktera. Svake godine vakcinacijom se spašava tri miliona dječijih života, a dva miliona djece diljem svijeta godišnje umire od vakcinacijom preventabilnih bolesti  koje se jedino vakcinacijom mogu spriječiti.   U vrijeme epidemije morbila u Srbiji koja je odnijela ljudske živote, nisu se mogli čuti glasovi antivakcinalista koji su inače veoma glasni i koji su na koncu doveli do smanjenja obuhvata imunizacije. Šta to vama kao pedijatru i stručnjaku govori? Liječnici svoj stručni i znanstveni rad temelje na  relevantnim stručnim dokazima, a ne na nestručnim i neprovjerenim informacijama. Nestručne i neprovjerene informacije dovode do iskrivljenja percepcije roditelja i njihovog bezrazložno lošeg stava o vakcinaciji što uvjetuje odbijanje ili odlaganje vakcinacije. Odbijanjem ili odlaganjem MPR imunizacije nažalost imamo povećanje oboljelih i umiranja od morbila diljem svijeta.  Nažalost, ovo su dokazi da je uredan MPR vakcinalni status jedini efikasan i  siguran način  sprječavanja oboljevanja i umiranja od morbila.   O čemu svaki roditelj koji se zapita treba li ili ne vakcinisati svoje dijete treba da razmisli prije nego donese konačnu odluku? Jedino se vakcinacijom akutne zarazne bolesti na najbolji i najsigurni način mogu spriječiti. Odbijanjem ili odlaganjem realizacije vakcinacije djece rizikujemo da djeca dobiju akutnu zaraznu bolest od kojih su većina potencijalno smrtonosne. Vakcinacija je cjeloživotna preventivna aktivnost sprječavanja ili značanog smanjenja oboljevanja od akutnih zaraznih bolesti. Ako dijete iz određenih razloga kasni s vakcinacijom, a nema apsolutnih medicinski opravdanih kontraindikacija prema smjernicama SZO-e, treba što prije nastaviti s vakcinacijom kako bi se realizirao potpuni vakcinacijski status djeteta prema  nacionalnom kalendaru imunizacija. [gallery link="file" columns="4" ids="12015,12014,12013,12012" orderby="rand"]
KATEGORIJE NOVOSTI: Ostalo | 11.04.2018

Djeci sa poteškoćama u BiH se treba osigurati da u potpunosti ostvare svoje mogućnosti: Za svako dijete, jednake šanse

,,Svako dijete s poteškoćama ima pravo na inkluziju bez poteškoća“ naglasila je u svom uvodnom izlaganju Ana Kotur, pravnica i aktivistica za ljudska prava tokom događaja „Za svako dijete, jednake šanse“ koji su organizovali UNICEF i Delegacija Evropske Unije u BiH, u saradnji sa Informativnim centrom za osobe sa invaliditetom „Lotos" Tuzla i World Vision International u Bosni i Hercegovini. Učesnicima su predstavljene ključne poruke Analize stanja djece sa poteškoćama koju je uradio UNICEF u okviru projekta koji je sufinansirala Evropska unija. Nakon što su saslušali životne priče djece s poteškoćama u razvoju, učesnici su diskutovali i usaglasili korake, kako bi djeca s poteškoćama u razvoju ostvarila svoj puni potencijal.
KATEGORIJE NOVOSTI: Ostalo , Svako dijete treba porodicu | 03.10.2017

KONFERENCIJOM POČELA KAMPANJA “SVAKO DIJETE TREBA PORODICU”: “Porodica nije privilegija, porodica je pravo svakog djeteta”

U Sarajevu je održana Konferencija “Svako dijete treba porodicu” u organizaciji Zajedničke komisije za ljudska prava Parlamentarne skupštine BiH uz podršku UNICEF-a BiH i Evropske unije, okupljajući predstavnice i predstavnike nadležnih ministarstava i organizacija civilnog društva, akademske zajednice i profesionalaca iz oblasti dječije zaštite. Konferencijom je započeta i javna kampanja “Svako dijete treba porodicu”.