KATEGORIJE NOVOSTI: Novosti , Svako dijete treba porodicu | 20.02.2018

HRANITELJICA VIDA IZ SARAJEVA: Svako dijete koje je došlo u našu kuću donijelo nam je novu radost, novu ljubav

Samo je porodica, u svim svojim različitim oblicima, jedini prirodan okvir za preživljavanje, zaštitu i razvoj djeteta. Nažalost, prema procjenama u BiH je oko 2000 mališana bez roditeljskog staranja. Većina njih odrasta u institucijama. Uprkos trudu i brizi osoblja, ustanova ne može djeci bez roditeljskog staranja nadomjestiti ono najpotrebnije – porodično okruženje i privrženost. Odrastanje u porodici od posebne je važnosti za djecu uzrasta do tri godine. Na svaka tri mjeseca koje dijete starosti do tri godine provede u instituciji ono gubi mjesec razvoja. Pa ipak, 87 posto jako male djece bez roditeljskog staranja u BiH su u institucionalnim oblicima zaštite. Analiza stanja djece bez roditeljskog staranja, provedena tokom 2016. godine, pokazala je da 64 posto njih ima bar jednog živog roditelja, koji se najčešće iz ekonomskih razloga ne mogu brinuti o njima. Poražavajući su i rezultati UNICEF-ovog istraživanje o znanjima, stavovima i iskustvima u vezi s deinstitucionalizacijom djece bez roditeljskog staranja, koje je provedeno tokom 2013. godine. Većina ispitanika smatra da su usvajanje i smještanje djece u institucije socijalne i dječije zaštite najbolji vidovi zaštite djece bez roditeljskog staranja. Tri četvrtine ispitanika nisu znali ništa ili su znali vrlo malo o hraniteljstvu. Polovina ispitanika nisu znali razliku između hraniteljstva i usvajanja Samo jedan od pet ispitanika je odgovorio tačno da je hraniteljstvo privremena briga za dijete. U nastavku priča o hraniteljstvu iz perspektive Vidosave Matuh iz Sarajeva, koju su  Centar za socijalni rad Kantona Sarajevo, Ministarstvo za socijalni rad i raseljena lica, te Udruženje hranitelja KS Perspektiva izabrali za najbolju hraniteljicu u KS za 2017. godinu. Tetom i majkom do sada je zvalo dvadesetak djece bez roditeljskog staranja. Vida ih je odgajala skupa sa svoje dvoje djece i pobrinula se da im, dok su pod njenim krovom, ništa ne nedostaje. Posebno ne ljubavi. Sve je počelo 1987. godine, nakon što je rodila prvo dijete i otišla na porodiljsko bolovanje. -Moj sin je bio star samo mjesec i po kada smo suprug i ja primili dvojicu dječaka koji su pohađali obližnji Centar za slušnu i govornu rehabilitaciju. Porijeklom su iz unutrašnjosti BiH, trebao im je smještaj i neko ko će se brinuti o njima dok su tu na školovanju. Jedan od tih dječaka je posebno volio moje dijete. On je htio da ga presvlači, hrani, čuva, kao da mu je rođeni brat. Skupa su rasli i kada je moj sin napunio tri godine zabrinula sam se jer je slabo govorio. Međutim, logoped mi je rekao da nema razloga za brigu. Tako je i bilo, uskoro je progovorio, ali se još koristio i znakovnim jezikom, priča Vida. Ova dva dječaka kod tete Vide je zatekao rat. Te 1992. godine rodila je i kćerku. Nije bilo lako provesti četiri godine skrivajući se u podrumu, bez struje, vode, uz oskudicu hrane i drugih potrepština, istovremeno strahujući za život četvero djece. Po završetku rata, a potom i školovanja ovi dječaci su se vratili svojim kućama. Danas su odrasli i samostalni ljudi. Godine 2004. Vida je prošla prvu u nizu edukacija koje za aktuelne i potencijalne hranitelje organizira „Hope and Homes for Chlidren“. Ističe da je svaka od njih bila jako korisna. - U to vrijeme sam radila na pijaci, a moj muž u Centrotransu. Imali smo svoje dvoje djece, ali ja sam oduvijek željela imati veliku porodicu. Razgovarali smo i složili se da ćemo nastaviti pomagati djeci koja odrastaju bez roditelja. I želja mi se ostvarila. Svako dijete koje je došlo u našu kuću, koliko god da je u njoj ostajalo, donijelo nam je novu radost, novu ljubav. To su posebne veze koje traju cijeli život, kaže Vida. U njen dom su 2007. godine došle dvije djevojčice. Jedna od njih sada je već samostalna i udata žena, koja čeka svoje drugo dijete. Druga djevojčica, Dragana, također je odrasla. I još živi tu. Sa suzama u očima posmatra Vidu dok priča o danu kad su se srele. -Pozvali su me iz centra za socijalni rad i kazali da u bolnici već duže vrijeme boravi djevojčica s bolesnom majkom, koja se više ne može brinuti o njoj. Otac joj je umro, a nije pronađen niko od srodnika, tako da je prva opcija za dijete bila hraniteljstvo. Nisam je mogla ostaviti, trebao joj je neko da se nakon svega brine o njoj. Draganu smo prihvatili kao člana porodice i evo tu je već duže od deset godina. U međuvremenu, njena mama je smještena u Pazarić i redovno je posjećujemo, kaže Vida. Dragana sada ima 19 godina i studentica je Odsjeka za biologiju, smjer Ekologija na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu. -Kad sam došla u ovu kuću bila sam treći razred osnovne škole. Imala sam određenih poteškoća u školi, ali teta Vida je bila uporna i strpljiva i pomogla mi je da to savladam. Kod nje mi je jako lijepo. Sretna sam. Teta Vida i njena ljubav i pažnja su unikatne. Ona je, u stvari, moja majka. Njena biološka djeca su moji brat i sestra, porodica koju drugačije ne bih imala i uvijek će biti tako, kaže Dragana. Osim njoj, Vida je trenutno hraniteljica i osmogodišnjoj djevojčici. Za potrebe ovog teksta zvat ćemo je Lana. Vesela je i komunikativna. Pohađa drugi razred osnovne škole. U hraniteljstvo je u oktobru 2017. došla iz Doma za djecu bez roditeljskog staranja Bjelave. -Treba vremena da se djeca koja su rasla u ustanovama adaptiraju na život u porodici. Nisu navikli da imaju nešto što će biti samo njihovo, naprimjer, običnu majicu. Nisu nikada vidjeli kako se pravi ručak, nisu išli u goste, u park, na selo, nisu učili klizati, nisu išli u kupovinu niti su radili bilo šta u čemu moja Lana sada itekako uživa. Stalno me pita: teta Vido, treba li nam nešto da odem kupiti? Ona nije nikada imala pažnju neke odrasle osobe samo za sebe. Ljudi u domu, koliko god se trudili, ne mogu se posvetiti svakom djetetu jedan na jedan. Ja to mogu i moram. Za to služi porodica. Uvijek znam šta se dešava u životu djece o kojoj brinem. Ako ne možemo u kući, izađemo vani, prošetamo i ispričaju mi šta ih to tišti, kaže Vida. [gallery ids="11832,11831,11830,11828,11826,11829"] Lana je gleda i smješka se. Kaže da voli ići u školu, crtati i raditi zadatke iz matematike. Sretna je što će teta Vida dolaziti i na njene roditeljske sastanke, čime se „pohvalila“ i drugarima. Za nju je to tako velika stvar. S tetom Vidom je učila pisati i čitati. Ispisale su najmanje tri sveske otkako je tu. Lana nam ih pokazuje. Dok lista svesku, naglas primjećujemo promjene nabolje u njenom rukopisu. Gode joj komplimenti. I Vida je ponosna. - Intenzivno sam radila s njom i još radim. Ni njoj nije teško. Mnogo je napredovala otkako je kod nas. Nije znala čitati, da bi za dva mjeseca savladala čitanje na slogove. I dalje vježba. Lektiru je pročitala sama, zna je i prepričati. Naučila je i računati, pa joj teta Vida redovno daje petice, a matematika joj je postala najdraži predmet. Jako je vrijedna i pametna djevojčica, kojoj treba ljubavi, pažnje i podrške kako bi postigla bolje rezultate. Želim da iskoristi sve svoje kapacitete da bi jednog dana postala koristan član ovog društva. U tome je poenta hraniteljstva: pomoći djetetu koje nema svoje roditelje da izađe na pravi put. To jeste ogromna odgovornost, ali je i lijepo, ističe Vida. Hraniteljstvo je, dodaje, postalo njen način života. Sve je podređeno djeci, njihovim potrebama i obavezama. Priznaje i da je prošla kroz period kada je poželjela odustati. -Imala sam niz rastanaka s djecom koja su bila kod mene. Bilo je tu i djece s poteškoćama, koja su otišla u institucije, što mi je jako teško palo. Fizički nisam bila u stanju da se brinem o njima, jer su odrasli, a ja više nisam tako mlada i znam da im se u instituciji niko neće posvetiti kao ja. Patila sam za njima, razmišljala kako im je. Vežem se za svako dijete. Potom mi je umro suprug, pa djever, bilo je previše stresa za kratko vrijeme i poželjela sam odustati od hraniteljstva, kaže Vida. Međutim, u tom periodu je stigao novi poziv iz centra za socijalni rad, s molbom da uzme djevojčicu od tri i po godine. -Primila sam i nju. To dijete, tako drago, milo i hiperaktivno, ono me vratilo u život. Stalno je bila u pokretu, pa sam se i ja uz nju „trznula“. Kad izađe vani da se igra, pa me ispod prozora zovne „teta Vido“ i nasmije mi se meni srce bude k'o kuća. U septembru ove godine, uoči njenog sedmog rođendana, otišla je na usvojenje. Usvojili su je divni ljudi, pažljivi, obrazovani, vjerujem da će biti sretna kod njih. Dobro sam je pripremila za naš rastanak i odavde je otišla s osmijehom. Svi u kući još patimo za njom, ali sam sretna što je našla dom i roditelje. Dok god sam živa ona i sva druga djeca koju sam pazila uvijek su dobrodošla ovdje, kaže Vida. Hraniteljstvo bi, kaže, preporučila svima koji u sebi imaju dovoljno ljubavi za djecu i vremena da im se posvete. Da biste saznali kako postati hranitelj jednostavno pozovite nadležni centar za socijalni rad. - Zakon o hraniteljstvu je uredio dosta toga u ovoj oblasti i nadam se da će podstaći što više mladih bračnih parova, ali i samaca koji su u mogućnosti da se bave hraniteljstvom. Ljudi su ranije odustajali jer nisu imali dovoljno informacija i podrške sistema. Da biste jedno dijete uzeli da ga odgajate vi morate znati o njemu dosta toga: odakle ono potiče, iz kakve porodice, iz kakvih okolnosti je došlo kod vas, morate imati uvid u njegov zdravstveni karton, historiju bolesti ako je ima, znati ko su mu bili roditelji, ako ih ima, kako biste znali kako se postaviti prema njima i da biste zaštitili i vašu porodicu. Morate proći i niz edukacija kako biste se znali nositi sa svakom situacijom. Vrlo su korisne i zanimljive. Također, znam ljude koji su razmišljali o hraniteljstvu, ali nisu željeli obavezu 24 sata dnevno. Međutim, kad ste s djecom vrijeme prolazi tako brzo da ne osjetite kada prolete godine, a kamoli jedan dan. Bilo je i onih kojima su finansije bile motiv za hraniteljstvo. Međutim, od ovog se niko neće obogatiti u materijalnom smislu, da se razumijemo, ali uz hraniteljstvo će spoznati neku novu vrstu ljubavi koja je, barem meni, najveće bogatstvo. Svaka ustanova ima više novaca od prosječne porodice, ali ja imam vremena da zagrlim to dijete, mogu uvijek zastati kako bi mi ono ispričalo svoju tugu, radosti i želje pa da mi zajedno žurimo ostvariti te želje. Ko zna hoćemo li uspjeti, ali ćemo pokušati, kaže teta Vida.   UNICEF u Bosni i Hercegovini sprovodi projekt kojeg finansira Evropska unija “Podrška transformaciji institucija za zbrinjavanje djece i prevencija razdvajanja porodica” sa ciljem da osigura da djeca bez roditeljskog staranja, djeca pod rizikom od odvajanja iz porodica, djeca sa poteškoćama i osobe sa invaliditetom uživaju jednaka prava i status kao i sva djeca u Bosni i Hercegovini.  
KATEGORIJE NOVOSTI: Novosti , Svako dijete treba porodicu | 10.02.2018

SVAKO DIJETE TREBA PORODICU: Novi hranitelji iz Sarajevskog i Srednjobosanskog kantona nakon obuke spremni da otvore svoja srca i domove

Federacija Bosne i Hercegovine odnedavno ima 90 novih hranitelja. Certificirani su po PRIDE programu obuke. U petak, 9. februara, Ministarstvo za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice KS s ponosom je javnosti predstavilo grupu njih iz Sarajevskog i Srednjobosanskog kantona. Na promociju, simbolično upriličenu u Domu za djecu bez roditeljskog staranja Bjelave, u pratnji prijatelja i članova porodice, koji su tu došli da bi iskazali podršku, stigli su novi hranitelji. Među njima su bračni parovi koji imaju biološku djecu i oni koji ih nemaju, ali i pojedinci koji žele pružiti dom i ljubav djeci bez roditeljskog staranja. Spremni su za novu „ulogu“ i s nestrpljenjem iščekuju da se to desi, baš kao što i svako od približno 2000 djece bez roditeljskog staranja u BiH svakodnevno priželjkuje da odrasta tamo gdje je za njih najbolje, u porodici. Da nekoga zovu mamom i tatom. Samir Karić i njegova supruga Vildana rado će odgovoriti na svaki takav poziv. „Nažalost, nismo ostvarili želju za vlastitim potomstvom i odlučili smo se za usvojenje. Predali smo i zahtjev za to, a u međuvremenu su nas iz centra za socijalni rad pozvali da završimo PRIDE obuku. Prihvatili smo. Želimo neko dijete zvati svojim, brinuti o njemu. Trening kroz koji smo prošli otvorio nam je neke nove vidike, dao odgovore na brojna pitanja i nedoumice. Ranije ni supruga ni ja nismo znali ništa o hraniteljstvu, a sad smo već spremni da u naš dom primimo neko od djece bez roditeljskog staranja, te da mu pružimo sve što je potrebno za normalno odrastanje, prvenstveno našu ljubav“, kazao je Karić. Na isti način za PRIDE obuku je saznala i Azra Pita Parente. U njenim rukama sada je certifikat za hranitelja, a u srcu posebna želja. „Svaka seansa na obuci je bila posvećena određenoj temi, problemu. Dotakli smo se svega: zakona, razlike između hraniteljstva i usvajanja, dječijih potreba, našeg djetinjstva, učili smo kako se nositi s traumama koje djeca bez roditeljskog staranja nose u sebi, važnosti održavanja kontakata s članovima biološke porodice tokom trajanja hraniteljstva... Teško je nabrojati sve te teme kroz koje smo prošli samo s jednom željom: da usrećimo barem jedno dijete“, kazala je Azra. Potencijalnim hraniteljima podršku su pružili i oni koji se hraniteljstvom bave dugo, poput Adile Muharemović – Bolić i Vidosave Matuh iz Sarajeva, te Nevenke Kapetanović iz Kiseljaka. Posebno emotivan govor imala je 19-godišnja Dragana Savić, koja je od desete godine živi u hraniteljskoj porodici. Svoju hraniteljicu nazvala je majkom, a njenu porodicom svojom. Bez njih, kazala je, možda ne bi bila ono što je danas – dobar čovjek i studentica Prirodno-matematičkog fakulteta. [gallery ids="11807,11811,11812,11810,11809"] PRIDE program obuke hranitelja provodi se u okviru projekta „Transformacija institucija za zbrinjavanje djece i prevencija razdvajanja porodica“, koji implementira Federalno ministarstvo rada i socijalne politike, s partnerima UNICEF-om BiH, Evropskom unijom, organizacijom Hope and Homes for Children i SOS Dječijim selima BiH, te u saradnji s nadležnim kantonalnim ministarstvima. Njihovi predstavnici su tokom promocije uputili bezbroj pohvalnih riječi za hranitelje. „Danas je poseban dan za mene. Prije otprilike godinu smo sjedili u Parlamentu FBiH i iščekivali donošenje zakona o hraniteljstvu. Jako smo sretni što je jednoglasno usvojen. Danas već imamo obučene trenere i hranitelje koji su spremni primiti djecu bez roditeljskog staranja u svoje domove. Želim im se zahvaliti što su otvorili svoja srca i  poželjeli dobrodošlicu u njih ovim mališanima“, kazala je Antonia Luedeke iz UNICEF-a BiH. Riječi zahvalnosti hraniteljima uputila je i Anisija Radenković, direktorica organizacije Hope and Homes for Children. „Dovesti dijete o kojem roditelji ne brinu u svoju porodicu, svoju kuću, pružiti mu ne samo krov nad glavom, toplu sobu i hranu, već i nešto više - dati mu ljubav, za mene je vrijedno poštovanja. Duboko se klanjam onima koji to rade. Želim istaći da za sve eventualne nedoumice i prepreke imaju podršku u vladinim i nevladinim organizacijama. Najveći dio cijele ove priče o hraniteljstvu je upravo na hraniteljima, ali važno je da imaju vrata na koja mogu pokucati za sve što im treba“, istakla je Radenković. Ovo posljednje potvrdila je i Amela Dautbegović, ministrica za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo. „Svako dijete treba odrastati u porodici i to je i naš cilj. I ja sam mama i znam da nije lako djeci bez roditelja. Hiljade su prepreka na njihovom putu. Mene moj sin svaki dan pita volim li ga. Djeci, dakle, nikad nije dosta ljubavi. Zato ne može svako biti hranitelj, već samo osobe koje su pune ljubavi za djecu. Želim im svima sreću na zajedničkom putu“, kazala je ministrica Dautbegović. Adnan Podžo, direktor Centra za socijalni rad KS iskazao je zadovoljstvo postignutim rezultatima u oblasti hraniteljstva, a  Amir Omanović, nacionalni direktor SOS Dječijih sela BiH, ponudio je svaki vid podrške novim hraniteljima. Važna karika u cijeloj ovoj priči su licencirani PRIDE treneri. U Kantonu Sarajevo ima ih sedam. Jedan od njih je Damir Mahmić, direktor SOS dječijeg sela Sarajevo. „Kao jedan od projektnih trenera prenio sam svoje znanje i iskustvo postojećim hraniteljima u KS. Oni su već iskusni, ali uvijek postoji nešto novo za naučiti. Mnogi od njih su biološki roditelji, tako da je obuka korisna i u tom smislu. Svi smo zadovoljni urađenim „poslom“ i nadamo se da ćemo imati i više zainteresiranih za hraniteljstvo“, kazao je Mahmić.
KATEGORIJE NOVOSTI: Novosti , Regija Birač | 28.01.2018

GOLGETERKA I LIKOVNI GENIJE IZ KARAKAJA KOD ZVORNIKA: Jovanin san je da zaigra u fudbalskoj reprezentaciji BiH, dok Đorđe sanja samostalnu izložbu i likovnu akademiju

Jovana Stevanović je fudbalerka ŽFK 'Radnik' iz Bijeljine, trenutno je s 25 golova druga na listi golgeterki kadetske Premijer lige BiH, a njen klub je ubjedljivo prvi na tabeli i ozbiljne su kandidatkinje za šampionsku titulu. Početkom februara Jovana ide i na reprezentativni kamp u Zenicu, a san joj je da jednog dana zaigra za reprezentaciju.
KATEGORIJE NOVOSTI: Novosti | 11.12.2017

UNICEF: Učiniti digitalni svijet sigurnijim za djecu – uz povećavanje pristupa internetu čime bi se pomoglo najugroženijim

Uprkos masivnom prisustvu djece u online prostoru - 1 od 3 korisnika interneta u svijetu su djeca - premalo se radi na njihovoj zaštiti od opasnosti u digitalnom svijetu, te na povećanju njihovog pristupa sigurnim online sadržajima, rečeno je godišnjem izvještaju UNICEF-a, objavljenom danas.

Stanje djece u svijetu 2017: Djeca u digitalnom svijetu predstavlja UNICEF-ov prvi sveobuhvatan pregled različitih načina na koje digitalna tehnologija utiče na život djece i na životne šanse, identifikujući njene opasnosti, kao i mogućnosti. U izvještaju se navodi da vlade i privatni sektor ne drže korak sa promjenama, izlažući djecu novim rizicima i opasnostima, te zapostavljajući milione najugroženije djece.

"Bez obzira na sve, digitalna tehnologija je sada već neponištiva činjenica naših života", rekao je izvršni direktor UNICEF-a Anthony Lake. "U digitalnom svijetu, naš dvostruki izazov je kako ublažiti štetu uz pružanje maksimalne koristi interneta za svako dijete."

Izvještaj istražuje prednosti koje digitalna tehnologija može ponuditi djeci koja su u najnepovoljnijim situacijama, uključujući one koji odrastaju u siromaštvu ili su pogođeni humanitarnim krizama. To podrazumijeva povećanje njihovog pristupa informacijama, izgradnju vještina potrebnih u digitalnim radnim okruženjima, te pružanje platforme za povezivanje i iznošenje njihovih stavova.

Međutim, izvještaj pokazuje da milioni djece propuštaju ove prilike. Otprilike trećina mladih u svijetu - 346 miliona – nemaju pristup internetu, što pogoršava nejednakosti i smanjuje mogućnost djece da učestvuju u sve više digitalno usmjerenoj ekonomiji.

Izvještaj također ispituje kako internet povećava izloženost djece rizicima i opasnostima, uključujući zloupotrebu njihovih privatnih informacija, pristup štetnim sadržajima i virtualno zlostavljanje. Sveprisustnost mobilnih uređaja, kako je u izvještaju zabilježeno, dovela je do toga da je prisustvo djece na internetu pod sve manjim nadzorom – što je potencijalno opasnije.

Digitalne mreže poput „Mračnog weba“ omogućavaju najgore oblike iskorištavanja i zloupotrebe, uključujući trgovinu ljudima i sadržaje koji prikazuju seksualno zlostavljanje djece "po narudžbi".

Izvještaj prikazuje trenutne podatke i analizu aktivnosti djece na internetu, te utjecaj digitalne tehnologije na dobrobit djece, istražujući sve veće rasprave o digitalnoj "zavisnosti" i mogućem efektu koje vrijeme provedeno ispred ekrana ima na razvoj mozga.

Neke od dodatnih činjenica u izvještaju su:

  • Mladi su najprisutnija starosna grupa na internetu. Širom svijeta, 71 posto mladih ima pristup internetu, u poređenju sa 48 posto ukupnog stanovništva.

  • Afrička omladina je najmanje povezana, sa oko 3 od 5 mladih koji nemaju pristup internetu, u poređenju sa samo 1 od 25 u Evropi.

  • Približno 56 procenata svih internet stranica je na engleskom jeziku i mnoga djeca ne mogu pronaći sadržaj koji razumiju ili koji je kulturno relevantan.

  • Više od 9 od 10 internet adresa sa sadržajima koji prikazuju seksualno zlostavljanje djece, identifikovanih na globalnom nivou, locirani su u ovih pet zemalja - Kanadi, Francuskoj, Holandiji, Ruskoj Federaciji i Sjedinjenim Državama.

Jedino zajedničko djelovanje – uz pomoć vlada, privatnog sektora, dječijih organizacija, akademske zajednice, porodice i same djece - može pomoći u izjednačavanju digitalnog terena i učiniti internet bezbjednijim i pristupačnijim za djecu, navodi se u izvještaju.

Praktične preporuke koje pomažu u usmjeravanju efikasnijeg kreiranja politika i odgovornijih poslovnih praksi u korist djece uključuju:

  • Omogućavanje odgovarajućeg pristupa visokokvalitetnim online resursima za svu djecu.

  • Zaštita djece od opasnosti na internetu - uključujući zloupotrebu, iskorištavanje, trgovinu ljudima, virtualno zlostavljanje i izlaganje neprikladnim sadržajima.

  • Zaštita privatnosti i identiteta djece na internetu.

  • Podučavanje digitalne pismenosti, kako bi djeca bila informisana, angažovana i sigurna na internetu.

  • Korištenje moći privatnog sektora za unaprijeđenje etičkih standarda i praksi koje su korisne i štite djecu na internetu.

  • Postavljanje djece u centar digitalne politike.

"Internet je osmišljen za odrasle, ali ga sve više koriste djeca i mladi ljudi - a digitalna tehnologija sve više utiče na njihove živote i njihovu budućnost. Dakle, digitalne politike, prakse i proizvodi bi trebali bolje odražavati potrebe djece, dječije perspektive i glasove djece ", rekao je Lake.

Prevod sažetka je dostupan na https://goo.gl/VAa8uQ

KATEGORIJE NOVOSTI: Novosti , Svako dijete treba porodicu | 09.12.2017

SVAKO DIJETE TREBA PORODICU: Prezentovani rezultati edukacije profesionalaca i hranitelja iz oblasti hraniteljstva u Federaciji BiH

U sklopu projekta „Svako dijete treba porodicu“ Federalno ministarstvo rada i socijalne politike, uz podršku UNICEF BiH i Europske unije, te u saradnji sa SOS Dječijim selima BiH, je organizovalo konferenciju na temu Podrška razvoju sistema hraniteljstva u FBiH. U sklopu konferencije dodijeljeni su certifikati za 23 trenera koji su završili PRIDE obuku, te postali međunarodno certificirani edukatori u oblasti hraniteljstva. Pored njih, 90 hranitelja je prošlo obuku, te su osnaženi i ojačani za pružanje kvalitetnog hraniteljstva.
KATEGORIJE NOVOSTI: Mediji , Novosti | 08.12.2017

PRIJE SVEGA I IZNAD SVEGA – DIJETE: U Tuzli i Zenici predstavljena publikacija „Mediji u najboljem interesu djeteta“

Nakon više gradova u BiH, prezentacije publikacije ”Mediji u najboljem interesu djeteta: pregled znanja i iskustava za kreatore medijskih sadržaja” održane su i u Tuzli i Zenici. Prezentirana je i on-line platforma https://medijizasvakodijete.wordpress.com/ na kojoj se uz samu publikaciju mogu naći i brojni drugi sadržaji, ali i postaviti pitanja i otvoriti diskusija. Publikacija je nastala na inicijativu i uz podršku UNICEF-a u BiH, u izdanju Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica BiH kroz proces konsultacija i zajedničkog rada predstavnika akademske zajednice, institucija vlasti, nevladinih organizacija i aktivista, i praktičara – medijskih profesionalaca, koji je iniciralo i vodilo predstavništvo UNICEF-a u BiH. O publikaciji su govorili koautorica i jedna od urednica Nela Kačmarčik, koautor i koautorice Željko Bajić, Maja Nikolić, Almir Panjeta, Zoran Ćatić i Ana Kotur koja je autorica teksta o izvještavanju o djeci s poteškoćama: “Djeca s poteškoćama u razvoju trebaju biti aktivni učesnici u pričama o njima. Djeca žele, djeca mogu, i djeca znaju kako, samo im to treba omogućiti”, kazala je Ana Kotur. Novinar Željko Bajić koji je u publikaciji također govorio o izvještavanju o djeci s poteškoćama istakao je kako nerijetko novinari u najboljoj namjeri upravo prave najveće greške kada je izvještavanje o djeci s poteškoćama. “Kada vidite neko dijete na ulici, ne znate iz kakve porodice dolazi, ko su mu roditelji, šta mu je hobi... Kada vidite dijete s poteškoćama, vi tu poteškoću odmah vidite, ali nije poteškoća ono što njega čini, to je prije svega i iznad svega-dijete. Nije poteškoća ono što treba da bude dominantno u prilogu, dominantno je dijete, a svako dijete ima neki kvalitet bez obzira da li ima ili nema poteškoće – neko dobro crta, neko dobro pjeva, piše...”, kazao je Željko Bajić. Jedan od autora Zoran Ćatić, koji kaže da se bavi medijima i “zloupotrebom medija u humane svrhe”, autor je i mota Publikacije: “Javni interes, niti bilo koji drugi, ne smije biti ispred interesa djeteta”. “Na uključivanje u rad na publikaciji motivisala me priča o tome šta je zaista javni interes i šta je u tome interes djeteta. Svi se i kao profesionalci i kao roditelji možemo zapitati: Šta je to javni interes mog djeteta? Znam li ja kao roditelj šta je u najboljem interesu za moje dijete? Djeca su nam se izgubila u medijskom prostoru, sve druge teme su stavljene ispred njih i sve se okrenulo naopačke od toga šta je zaista bitno – djeca!”, kazao je Zoran Ćatić. O medijskoj zloupotrebi djece govorila je koautorica Publikacije novinarka Maja Nikolić: “Mediji o djeci često izvještavaju na senzacionalistički način i kada se desi nešto loše,a to je pogrešno. Malo je priča o djeci koja nešto ostvare, o školama koje uz sve poteškoće uspiju da naprave neki veliki uspijeh. Naš poziv treba biti interes djece, a ne senzacionalizam”, kazala je Maja Nikolić. “Najbolja namjera ne mora nužno rezultirati i najboljim interesom djeteta, i to je nešto što svaki medijski profesionalac i bilo koji drugi kreator medijskog sadržaja treba imati u vidu. Najbolji interes djeteta nije nešto što se može izračunati po nekoj jedinstvenoj formuli, već se najbolji interes djeteta mora uz puno pažnje odrediti u svakom zasebnom slučaju”, kazala je Nela Kačmarčik-Maduna iz UNICEF-a BiH, koautorica i jedna od urednica Publikacije. Potcrtala je kako je publikacija otvorena za sve koji žele da dodatnim pitanjima ili razmišljanjima daju svoj doprinos kako bi sljedeće izdanje proširili i unaprijedili: “Namijenjena je, kako naslov kaže, kreatorima medijskog sadržaja, što u današnje vrijeme pojavom društvenih mreža nisu isključivo novinari,već i svi vi koji imate nalog na nekoj od tih mreža kreirate i postavljate sadržaj koji neko čita ili gleda”. [gallery columns="4" link="file" ids="11673,11674,11675,11676,11677,11678,11679,11680,11681,11682,11683,11684,11685,11686,11687,11688" orderby="rand"] "Mediji o djeci govore kada dolaze praznici, ili kada prate događaje u kojima su djeca na neki način akteri, ali često baš djeca ostanu po strani i o njima u tim prilozima govore odrasli. Publikacija skreće pažnju na pravo djeteta da bude zaštićeno, ali i da iznese svoja mišljenja, potrebe i stavove koji nažalost nerijetko ostaju u sjeni", kazala je novinarka TV Zenica Alma Huskić govoreći o publikaciji. Publikacija ”Mediji u najboljem interesu djeteta: pregled znanja i iskustava za kreatore medijskih sadržaja” predstavljena je ranije u Sarajevu, nakon čega su uslijedile prezentacije u Bihaću i Banja Luci, Palama, Srebrenici i Brčkom, a prezentacije na kojima će se govoriti o Publikaciji nastavljaju se i u drugim gradovima, dok će se kroz javne diskusije prikupljati mišljenja i stavovi za unapređenje narednog izdanja.
KATEGORIJE NOVOSTI: Novosti | 20.11.2017

DJECA BiH UZ MEĐUNARODNI DAN DJETETA: “Jedan dan u godini nije dovoljan da se naša prava ostvare, potrebna je stalna saradnja svih aktera”

U okviru akcije “Djeca preuzimaju 2017.” tokom koje djeca u BiH i širom svijeta povodom Međunarodnog dana djeteta i 28. godišnjice Konvencije o pravima djeteta preuzimaju ključne uloge u medijima, politici, preduzećima, sportu i zabavnim programima, u UN zgradi u Sarajevu UNICEF BiH u saradnji sa Vijećem za djecu BiH i Institucijom Ombudsmena BiH organizirao je posebnu press konferenciju.
KATEGORIJE NOVOSTI: Mediji , Novosti | 15.11.2017

DJECA I MEDIJI: Publikacija „Mediji u najboljem interesu djeteta“ predstavljena na Palama, u Srebrenici i Brčkom

U Srebrenici, na Palama i u Brčkom u protekla dva dana održane su prezentacije publikacije ”Mediji u najboljem interesu djeteta: pregled znanja i iskustava za kreatore medijskih sadržaja”. Prezentirana je i on-line platforma https://medijizasvakodijete.wordpress.com/ na kojoj se uz samu publikaciju mogu naći i brojni drugi sadržaji, ali i postaviti pitanja i otvoriti diskusija.