KATEGORIJE NOVOSTI: Novosti , Svako dijete treba porodicu | 06.10.2018

OBILJEŽAVANJE DJEČIJE SEDMICE U FBiH: Ljubav, podrška i pažnja koju dijete dobiva u porodici su neprocjenjive

Uz pjesmu, ples, recitacije i igru mališana u Kiseljaku je 5. oktobra započela centralna manifestacija povodom obilježavanja Dječije nedjelje u FBiH. Ljubav, podrška i pažnja koju dijete dobiva u porodici su neprocjenjive, poruka je koju su svi učesnici, od najmlađih do najstarijih, uputili s ovog skupa. Među njima su se našli djevojčice i dječaci iz: Male škole Vareš, JU Dječiji dom Mostara, Socijalno-pedagoške zajednice Bihać, Majčinog sela Međugorje, Dječijeg doma Bjelave Sarajevo, Dom-porodica Zenica, Doma za djecu Tuzla i JU Edukacijsko- rehabilitacijski centar „Duga“ Novi Travnik. Zabavni program upotpunile su male kiseljačke mažoretkinje i djeca iz kiseljačkih vrtića. Organizator ovog događaja je „Suncokret“, Udruga za razvoj hraniteljstva, zaštitu djece i obitelji iz Kiseljaka. -Naša udruga postoji pet godina, a zapaženije rezultate postižemo posljednje dvije godine, nakon što je donesen Zakon o hraniteljstvu FBiH, koji teži zbrinjavanju djece bez roditeljskog staranja u udomiteljske porodice. Svi moramo biti svjesni da je u BiH oko 2000 djece bez roditeljskog staranja, da oni trebaju obitelji koje će brinuti o njima, jer jedino u obiteljskom okruženju dijete postiže svoj maksimum u psihofizičkom razvoju. Dokle god ijedno dijete odrasta bez roditeljskog staranja, udomiteljskih obitelji neće biti dovoljno. Zadatak nas, udomitelja, jeste da širimo priču o tome, kazala je Nevenka Kapetanović, udomiteljica i predsjednica Udruge „Suncokret“. Razvoj udomiteljstva u BiH, istakla je, dobio je ogromnu podršku kroz program Transformacija institucija za zbrinjavanje djece i prevenciju razdvajanja porodica. Ovaj program implementira UNICEF BiH s partnerima iz vladinog i nevladinog sektora, a finansira Evropska unija. [gallery ids="12440,12441,12436,12435,12433,12432,12431,12430,12429,12428,12427,12424,12442"] Pokrovitelj obilježavanja Dječije nedjelje 2018. je Federalno ministarstvo rada i socijalne politike, a suorganizatori su Ministarstvo zdravstva i socijalne politike SBK, te grad Kiseljak. Ovo je prvi put da se centralna manifestacija Dječije nedjelje održava u ovom gradu i u Srednjobosanskom kantonu uopće. -Veoma smo sretni i ponosni na tu činjenicu. Imam obitelj i jako sam joj posvećen. Odlično znam koliko svako dijete treba ljubav. Prije svega ljubav svoje obitelji. Gospođa Nevenka Kapetanović je prva udomiteljica na području općine Kiseljak i mi činimo sve što je u našoj moći da takvih obitelji u Kiseljaku bude što više, kazao je Mladen Mišurić Ramljak, načelnik općine Kiseljak. On je uručio nagrade (tablet, mobitel i pametni sat) djeci čiji su radovi učestvovali u nagradnom likovnom konkursu „Ljubav u očima djeteta“, a koji je organizirala Udruga „Suncokret“. Druženje mališana iz pomenutih gradova nastavit će se do nedjelje, 7. oktobra, kroz zajedničke izlete i sportska takmičenja. U subotu, 6. oktobra, predviđen je izlet u Kreševo, posjeta muzeju franjevačkog samostana, tvornici sokova, pogonu za preradu gvožđa-kovačiji, posjeta izložbi minerala "Kreševski citrin", zatim posjeta Fojnici, tamošnjem muzeju, samostanu i džamiji, koje imaju neprocjenjive historijske vrijednosti u BiH, te svoje priče i legende koje će biti ispričane djeci. U nedjelju, 7. oktobra, slijede sportska takmičenja, dodjele medalja i pehara za osvojena mjesta u pojedinim disciplinama. U organizaciji ovog događaja učestvuje veliki broj volontera iz kiseljačkih udruga mladih „Korak“ i „Frama“.      
KATEGORIJE NOVOSTI: Novosti , Svako dijete treba porodicu | 16.08.2018

SVE BOLJI SISTEM HRANITELJSTVA U FEDERACIJI BIH: Porodica je pravo, a ne privilegija djeteta

Federalno ministarstvo rada i socijalne politike predstavilo je rezultate projekta Razvoj hraniteljstva u FBIH za period od 2017. do 2018. godine na konferenciji održanoj sredinom augusta u Sarajevu. U sklopu ovog projekta proveden je niz aktivnosti s ciljem razvoja i jačanja hraniteljstva, te stvaranje kvalitetnih uvjeta za primjenu Zakona o hraniteljstvu, koji je na snagu stupio u martu ove godine. Za razliku od drugih oblasti socijalne zaštite, koje su različite od kantona do kantona, ovaj zakon garantuje ista prava hraniteljskim porodicama i djeci bez roditeljskog staranja smještenoj u ovaj vid alternativne zaštite u svim kantonima. Hraniteljstvo je važan segment socijalne politike u cijelom svijetu, a veliki pomaci u njegovom razvoju učinjeni su i u Bosni i Hercegovini. Stoljećima unazad djecu bez roditeljskog staranja odgajale su zamjenske, hraniteljske porodice. Nekad su to bile bake, djedovi, komšije, a u novije vrijeme i ljudi koji su svoj život shvatili kao misiju za pomoć djeci onda kada im to najviše treba - da bi oko 2000 djece u BiH, koja su zbog različitih razloga ostala bez roditeljskog staranja, djetinjstvo pamtili po lijepom. -Prije svega, uvedena je znatno veća razina stručnog rada, čime se postiže puno veći napredak u zaštiti djece i odraslih osoba koje trebaju ovaj vid zbrinjavanja, te udomiteljskih obitelji, istakao je Miroslav Jurešić, pomoćnik federalnog ministra rada i socijalne politike za oblast socijalne i dječije zaštite. Prema riječima Siniše Balje, predstavnika SOS Dječijih sela u BiH, donošenje zakona nije kraj priče o hraniteljstvu. -Potrebno je uraditi još mnogo toga u smislu razvijanja servisa za prevenciju napuštanja djece, odnosno njihovog razdvajanja od porodica porijekla, unaprijediti sistem podrške hraniteljima i uspostaviti monitoring cijelog ovog procesa. U tome će i dalje učestvovati svi partneri projekta, svako u skladu sa svojim ovlastima, kaže Baljo. U okviru aktivnosti na projektu, Federalno ministarstvo rada i socijalne politike postalo je vlasnik licence međunarodno priznatog modela obuke PRIDE (Parent Resources for Information, Development, and Education) američke agencije CWLA (Child Welfare League of America), zahvaljujući kojem je FBiH dobila 91 certificiranog hranitelja i 23 profesionalca - certificirana edukatora u oblasti hraniteljstva [gallery ids="12311,12312,12313,12314,12316,12318,12319,12320"] . Izrađen je promotivni materijal o hraniteljstvu i posteri (poziv za hranitelje) distribuirani kantonalnim ministarstvima socijalne politike, centrima za socijalni rad i općinama u FBiH. Realizirana je javna promocija hraniteljstva/udomiteljstva i postavljeni “billboard” plakati u pet gradova (Sarajevo, Tuzla, Zenica, Mostar i Bihać). Formirano je Radno tijelo za praćenje implementacije Zakona o hraniteljstvu. Pružena je podrška formiranju dva udruženja hranitelja  (Tuzla i Kiseljak). Na konferenciji je prezentiran i Priručnik za hranitelje u FBiH, koji nudi sažete odgovore na brojna pitanja koja postavljaju sadašnji i potencijalni hranitelji, pomažući im na taj način da bolje razumiju i obavljaju svoju ulogu. Autori priručnika, koji će uskoro biti dostupan svim zainteresiranim u centrima za socijalni rad, su predstavnici akademske zajednice, uz podršku partnera Programa i stručnjaka iz oblasti socijalne zaštite. U njegovom uvodu stoji: „Svi sistemi koji se bave zaštitom dječijih prava, a posebno sistem socijalne zaštite, dužni su uložiti sve napore da se djeca zadrže ili vrate na zaštitu u vlastitu porodicu. Ukoliko, pak, to nije moguće, dužni su razvijati modele alternativne zaštite, koji su humaniji, usmjereni na dijete i individualizirani, uvažavajući pritom prije svega prava, dobrobit i najbolji interes djeteta, te pravo djeteta da učestvuje u procesima donošenja odluka koje ga se tiču“. A najbolji interes djeteta je i odrastanje u porodici. -Podržavamo pravo djeteta da odrasta u porodici, jer je to najbolje okruženje za njegov razvoj. Porodica, dakle, nije privilegija, već pravo svakog djeteta, kazala je Sandra Kukić, iz UNICEF-a u BiH. Ona je istakla da se program “Transformacija institucija za zbrinjavanje i prevencija razdvajanja porodica”, koji finansira Evropska unija, provodi u cijeloj Bosni i Hercegovini. Dio ovog programa je i projekt „Razvoj hraniteljstva u Federaciji Bosne i Hercegovine“, koji s partnerima UNICEF BiH, Hope and Homes for Children i SOS Dječija sela implementira Federalno ministarstvo rada i socijalne politike.    
KATEGORIJE NOVOSTI: Novosti , Svako dijete treba porodicu | 21.07.2018

ZAVRŠEN MINI PRIDE TRENING: Dodatnih 100 stručnjaka iz centara za socijalni rad FBiH kao podrška hraniteljima

Zakon o hraniteljstvu u FBiH propisao je obaveznu edukaciju hranitelja i stručnjaka koji se bave hraniteljstvom. Edukaciju sprovode certificirani edukatori iz FBiH, prema certificiranom, međunarodnom PRIDE modelu.Ovaj program je dizajniran prvenstveno da ojača kvalitet usluga hraniteljstva i usvojenja osiguravanjem standardiziranog, dosljednog i strukturiranog okvira za regrutiranje, pripremu i odabir, odnosno procjenu hranitelja i usvojitelja. Također, PRIDE osigurava stalnu edukaciju tokom pružanja usluge hraniteljstva i kontinuirani profesionalni razvoj. U skladu s tim, Federalno ministarstvo rada i socijalne politike, u saradnji s partnerima programa Transformacija institucija za zbrinjavanje djece i prevencija razdvajanja porodica, UNICEF-om BiH i SOS Dječijim selima BiH, organiziralo je nedavno Mini PRIDE edukaciju profesionalaca iz centara za socijalni rad. -Riječ je o dvodnevnim treninzima za profesionalce iz oblasti socijalne zaštite iz Sarajeva, Tuzle, Bihaća, Zenice i Mostara. U njih je bilo uključeno 100 stručnjaka, po 20 iz svakog kantona kojima pripadaju navedeni gradovi. Cilj nam je bio upoznati ih o čemu smo to prethodno educirali hranitelje, te šta mogu očekivati i kako postupati kada se ukaže potreba za smještaj djece u hraniteljsku porodicu, kazala je Alma Softić, savjetnica za alternativne oblike brige u SOS Dječijim selima BiH, te PRIDE trener na Mini Pride treningu. Edukacija profesionalcima daje transparentne alate i instrumente za procjenu hraniteljskih porodica, razvija nove vještine i znanja, nudi kompetentnu podršku porodicama i djeci tokom trajanja zaštite i tokom razvojnih faza djeteta, te primjenu stečenog znanja za hraniteljske porodice. - Edukatori-profesionalci se nakon treninga osjećaju spremnijim za svoju ulogu u hraniteljstvu, jer ovaj program je model znanja, vještina i tehnika od profesionalaca ka hranitelju do djeteta. S druge strane, potencijalni hranitelji također razvijaju brojna znanja i vještine, dobijaju informacije kako osigurati adekvatnu zaštitu djece bez roditeljskog staranja. Razvija se i svijest o važnosti podrške, saradnje i timskog rada kako stručnih lica iz centara za socijalni rad i hraniteljskih porodica, tako i bioloških porodica djece, bliže i šire rodbine, te obrazovnog i zdravstvenog sistema. Svi mi trebamo imati na umu da imamo zajednički cilj, a to je najbolji interes djeteta, kazao je Nedžad Alić, referent za hraniteljstvo u Centru za socijalni rad Zenica i certificirani edukator u oblasti hraniteljstva. [gallery ids="12274,12283,12278,12282,12277,12281,12280,12279,12275"] Kroz devet sesija u trajanju po tri sata hranitelji uče da su djeca koja dolaze u hraniteljestvo suočena sa različitim životnim situacijama i traumama, te da je potrebno mnogo pažnje, ljubavi i razumijevanja da to prevaziđu. Kroz brojne vježbe i interaktivni rad učesnici edukacije imaju priliku učvrstiti svoju odluku da se bave hraniteljstvom ili odustati od nje. I to je u redu, jer hranitelj ne može biti svako. -Kad prođemo cijeli proces i mi kao stručnjaci trebamo donijeti informisanu odluku i reći može li neko biti hranitelj. U Centru za socijalni rad Zenica imali smo sreće da je svih 20 učesnika iz prve grupe uspješno prošlo obuku. Zanimljivo je da je među njima bilo i osoba koje su u početku htjele postati isključivo usvojitelji. Ovaj program namijenjen je i usvojiteljima, također. Na kraju edukacije kazali su da su posve promijenili percepciju i da žele biti i hranitelji. To možemo zahvaliti PRIDE-u. Fasciniralo me, također, da niko od učesnika nije pitao za hraniteljske naknade, a svi znamo da su one definisane Zakonom o hraniteljstvu FBiH. To dovoljno govori o njihovim motivima za brigu o djeci bez roditeljskog staranja. Kad smo kod pomenutog zakona, moram naglasiti da je to jedan od najpravednijih zakona donesenih na ovim prostorima i prvi zakon u FBiH koji izjednačava svu djecu. Ranije su naknade za hraniteljstvo bile različite u različitim kantonima. Negdje su bile veoma male. Zahvaljujući ovom zakonu sada su naknade svuda iste, što znači da ista prava ima svako dijete u Sarajevu, Mostaru, Zenici, Bihaću, Tuzli i bilo gdje u FBiH, ističe Alić. Jedan od najvažnijih segmenata PRIDE-a jeste rad s biološkim porodicama djece koja su izmještena u hraniteljstvo. -Često zanemarujemo činjenicu da je dijete vezano za biološke roditelje, bez obzira u kakvim je okolnostima došlo do razdvajanja od njih. Kolika je važna stručna pomoć biološkoj porodici, naučio nas je primjer 12-godišnje djevojčice koja je smještena u srodničku hraniteljsku porodicu. Svaki put kad su njeni roditelji nakratko dolazili po nju, bila je presretna. Više od svega željela je biti s njima, ali istovremeno se plašila šta je čeka kod kuće, hoće li se njih dvoje ponovo svađati, imati krizu... Kad god bi čula svađu roditelja, mislila je da je ona uzrok. Možete li zamisliti kako je tom djetetu? Dakle, jednom kada izmjestimo djecu u alternativni način brige, ne smijemo zanemariti njihove biološke porodice. Cijela zajednica treba usmjeriti sve svoje kapacitete na njeno jačanje, jer tu bi djeca trebala biti najsretnija. Tim roditeljima moramo pomoći. Niko nije postao ovisnik i zlostavljač tek tako. Ako na vrijeme reagujemo, imamo šansu da pomognemo toj porodici. Mnogo je lakše ulagati u preventivu, nego ispravljati propuste kasnije. A često to i ne možemo uraditi, jer bude kasno, naglašava Alić. Na području FBiH obuku po PRIDE modelu do sada je prošlo 90 potencijalnih hranitelja, koji su spremni odgovoriti na probleme probleme iz oblasti hraniteljstva prije nego što dijete uđe u njihovu porodicu. Interes za novi krug edukacije za hranitelje već postoji. -Ministarstvo za rad, socijalnu politiku i izbjeglice ZDK-a, u saradnji sa centrima za socijalni rad, priprema novu edukativnu grupu. Očekujem da ćemo početi s radom u što skorije vrijeme. U septembru bi trebao početi i Mini PRIDE za srodničke porodice i hranitelje koji imaju djecu na smještaju najmanje dvije godine. Inače, da bi se povećao interes za hraniteljstvo potrebno je da se uključi cijela zajednica, kako bismo promocijom pravih vrijednosti došli do novih potencijalnih hraniteljskih porodica, kojih zasigurno u svim općinama ima. Centri za socijalni rad svima stoje na raspolaganju za potrebne informacije, kaže Alić.
KATEGORIJE NOVOSTI: Novosti , Svako dijete treba porodicu | 15.05.2018

HRANITELJICA NADA: Djeca su dio naše porodice, a ne moj posao

  Rano ujutro, prije osam sati, počinje njihov dan. Hraniteljica Nada (ime promijenjeno radi zaštite privatnosti) mazi ih i grli da lakše ustanu, ali gotovo uvijek žure da ne zakasne u školu. Dva devetogodišnjaka, blizanci s razvojnim poteškoćama, postali su članovi porodice tete Nade, čijih je troje djece već odraslo. U hraniteljstvo su došli nakon višegodišnjeg boravka u ustanovi, čiji su svi mali stanovnici bili djeca s nekom vrstom poteškoća u razvoju. Analiza stanja djece bez roditeljskog staranja, provedena u Bosni i Hercegovini tokom 2016. godine, pokazala je da je čak 91 posto djece s poteškoćama i bez roditeljskog staranja živjelo u institucionalnim oblicima zaštite, čineći tako više od jedne četvrtine ukupnog broja mališana koji odrastaju u ustanovama. U najvećem broju slučajeva roditelji brigu o njima prepuštaju državi zbog potreba za posebnom vrstom njege. To je, također, jedan od razloga zbog kojeg djeca s poteškoćama i bez roditeljskog staranja najteže pronalaze put do hraniteljskih porodica. Stoga je priča o Nadi i njenoj porodici po mnogočemu posebna. Ona je, također, dio mnogo širih, sistemskih nastojanja za zaštitu prava djece bez roditeljskog staranja kroz reformu dječije zaštite, koja podrazumijeva prelazak s institucionalnog na mnogo bolji, porodični oblik zbrinjavanja djece bez roditeljskog staranja - hraniteljstvo. Podrška hraniteljstvu je, između ostalog, važna komponenta programa “Transformacija institucija za zbrinjavanje djece i prevencija razdvajanja porodica”, kojeg implementira UNICEF BiH s nadležnim ministarstvima i relevantnim nevladinim organizacijama, a finansira Evropska unija. Među partnerima Programa su i centri za socijalni rad, kao prva adresa za sve informacije o hraniteljstvu, za procjenu i obuku hranitelja i podršku ovim porodicama, uključujući i glavne junake ove priče. „Gospođa Nada je bila zainteresovana za hraniteljstvo djeci, jer je u porodici imala iskustvo hraniteljstva – naime, njena majka je također bila hraniteljica. Nakon što je prošla obuku za hranitelje koju provodi centar za socijalni rad po standardima nadležnog ministarstva bili smo sigurni da će, ukoliko ne odustane, biti i dobra hraniteljica djeci s intelektualnim teškoćama“, kaže Nikola Dorontić, stalni staratelj i socijalni radnik u Centru za socijalni rad u Banjaluci. Nažalost, u Bosni i Hercegovini je mali broj hranitelja poput Nade - zainteresovanih da pruže dom djeci koja imaju poteškoće u razvoju, a bez roditeljskog su staranja. Njeni dječaci su ostvarivali dobre rezultate u ustanovi u kojoj su boravili. Samostalno su se oblačili, jeli, zabavljali, bili usmjereni jedan na drugog i veoma vezani. Međutim, procjena stručnog osoblja bila je da će bolje uslove za razvoj svojih potencijala dječaci dobiti u porodičnom okruženju i da je šteta da ostanu u instituciji. „Znali smo da ćemo se suočiti s izazovima i poteškoćama, ali u tom trenutku nismo znali da će hrabrost i stav gospođe Nade prevazići sve naše strahove kao profesionalaca“, nastavlja uposlenik centra, koji je ujedno i staratelj dječacima. Gospođa Nada djecu je posjetila i prije zasnivanja hraniteljskog odnosa. Kaže, voljela bi da je više vremena provela s njima i osobljem koje ih je poznavalo, da period navikavanja na novosti u porodici svima prođe lakše. Prvih nekoliko mjeseci bilo je teško. Djeca koja ne poznaju porodicu u koju dolaze, vrlo oskudne komunikacije, uplašeni i sigurni samo jedan u drugog, i jedna žena, koja gradi porodicu i krug podrške za nove članove. „Sve razumiju i sve znaju. Kad su došli, pokretima su objašnjavali da su žedni, danas izgovaraju nekoliko riječi potpuno pravilno i sklapaju rečenice. Vole zabavljati i vole učestvovati u dječijim priredbama“, kaže hraniteljica. Ovo su samo neki od pokazatelja blagodeti odrastanja djece u porodici, ali i značaja kompetencija hraniteljice za rad s djecom s poteškoćama. U tom smislu jako su važne edukacije s ciljem sticanja specifičnih znanja i vještina koje se odnose na razvojne potrebe djece s poteškoćama, te profesionalna podrška hraniteljima od strane sistema socijalne zaštite, koju ima i teta Nada. Sve to, također, trebaju i biološke porodice djece s poteškoćama u razvoju kako do njihovog razdvajanja ne bi došlo. Program Transformacija institucija za zbrinjavanje djece i prevencija razdvajanja porodica uključuje stvaranje niza novih servisa i usluga namijenjenih upravo pružanju podrške porodicama koje su pod rizikom od razdvajanja. Među njima su i dnevni centri za djecu s poteškoćama u razvoju. Jedan od njih pohađaju i dječaci tete Nade. Tamo dobijaju dodatnu stručnu podršku, a uključeni su u aktivnosti svih udruženja koja se bave promocijom prava djece s poteškoćama u razvoju. Teta Nada je dječake uvela u sve sfere svog i života svoje djece. Reći će, djeca nisu stranci, već dio njihove porodice i njihove kuće. Svi koji se druže sa starijim članovima porodice, prihvataju i djecu. „Nije jednostavno, ali nije u pitanju ništa što nisam radila sa svojom djecom, pa da posebno radim s njima. Ujutro škola, onda dnevni centar, uvečer ples ili priredbe i polako. Međutim, ono što je ovoj djeci nedostajalo jeste ta topla, kućna atmosfera, falila im je pažnja od početka do kraja dana. Vikendom ih komšinica povede u šetnju, moje kćerke ih vode na druženja s njihovim prijateljima, s nama idu na more. Nema potrebe da djeca u bilo čemu oskudijevaju, jer im mi možemo pružiti ono što trebaju“, objašnjava Nada. S druge strane, staratelj i centar za socijalni rad prate napredak porodice u cjelini. „Hraniteljica Nada može biti primjer ne samo hraniteljima, nego i roditeljima djece s poteškoćama u razvoju kako da osnaže svoje funksionisanje i kako da pruže adekvatnu podršku djeci. Osim toga, tu naša uloga nije više samo nadzorna, već saveznička, da stvorimo osnov za odrastanje djeci. Kroz naše redovno praćenje, sastanke, razgovor i dogovor, hranitelji dobijaju svu podršku koja im je potrebna“, kaže staratelj Dorontić. Međutim, da hraniteljstvo ne bi bilo samo epizoda lijepog u životu, i hraniteljica i staratelj već sada razmišljaju u pravcu budućnosti. „Svi u kući smo se vezali za dječake. Bilo je i komentara da na sebe uzimam posao koji traje čitav dan, ali ja smatram da hraniteljstvo znači biti dio porodice, a ne obaveza. Jedino što ne bih voljela jeste da nakon hraniteljstva, po punoljetstvu ili nešto kasnije, dječaci moraju u ustanovu“, kaže Nada. Centar za socijalni rad već priprema saradnju s udruženjima čiji su korisnici odrasle osobe s poteškoćama. U planu su projekti stanovanja uz podršku. „Bez obzira na strahove na početku, sad više nema dileme da smo našli najbolje rješenje za ovu djecu. Upravo nas to obavezuje na strateške promjene i obezbjeđivanje stanovanja uz podršku. Mislim da će dječaci, uz sve ono što dobijaju u hraniteljstvu i ovakav nastavak situacije, postati primjer dobre prakse kako porodično okruženje poticajno djeluje na razvoj potencijala djece s poteškoćama u razvoju, zaključuje Dorontić. Sistem zbrinjavanja i brige o djeci bez roditeljskog staranja nije oduvijek bio u najboljem interesu djeteta, onako kako je utvrđeno Konvencijom o pravima djeteta. Cilj programa “Transformacija institucija za zbrinjavanje i prevencija razdvajanja porodica” jeste osigurati da djeca bez roditeljskog staranja, djeca koja su pod rizikom od razdvajanja od svojih porodica i djeca s poteškoćama u razvoju uživaju jednaka prava i status kao i druga djeca u BiH. A među tim pravima su i prava na porodicu, zdravlje i obrazovanje.
KATEGORIJE NOVOSTI: Najbolji početak za svako dijete , Novosti , Svako dijete treba porodicu |

Saradnja Evropske unije i UNICEF-a za zdrav i podsticajan početak za svako dijete

Povodom Međunarodnog dana porodice, 15. maja/svibnja, zamjenik šefa Delegacije Evropske unije u BiH, Khaldoun Sinno i predstavnica UNICEF-a u BiH Geeta Narayan posjetili su Mostar. Ovo je bila prilika da se predstavi napredak u zajedničkom djelovanju na zaštiti prava djeteta, kroz primjer nekoliko povezanih i međuzavisnih aktivnosti koje se provode u saradnji sa vlastima i institucijama Kantona i Grada Mostara. Mostar je samo jedna od brojnih lokacija u BiH na kojima su EU i UNICEF udružili napore u zaštiti prava djeteta u skladu s Smjernicama EU za promociju i zaštitu prava djeteta i Konvencijom o pravima djeteta. Zamjenik šefa Delegacije EU u BiH Khaldoun Sinno naglasio je posvećenost EU promociji i zaštiti prava djeteta u BiH. "Evropska unija i UNICEF, zajedno sa relevantnim stručnjacima, roditeljima, pružaocima njege, udružili su resurse kako bi omogućili da djeca izrastu u zdrave i sretne ljude. Iako smo zapravo samo zagrebali površinu ovog složenog problema, zajedno smo pokazali šta se sve može postići kada udružimo resurse i volju. Uvjeravam vas da ćemo nastaviti da dajemo podršku sve dok svako dijete ne dobije zdrav i podsticajan početak u životu ", rekao je Sinno. „Želim da pohvalim sve naše partnere u Mostaru zbog njihove posvećenosti i napora koje su do sada uložili, a što je omogućilo mnoge odlične rezultate za djecu i mlade u Mostaru. Nadam se i očekujem da će ova posvećenost biti propraćena i sa kontinuiranim investicijama, kako Županijske vlade, tako i Grada Mostara, uključujući izdvajanje adekvatnih finansijskih, ljudskih i tehničkih resursa neophodnih za održavanje rezultata koje smo do sada postigli. Posebno mi je drago što je ova posjeta na Međunarodni dan porodice, prepoznajući jedinstven značaj vaspitnog i sigurnog porodičnog okruženja za svako dijete.” – rekla je predstavnica UNICEF-a Geeta Narayan. Predstavnici Vlade Hercegovačko-neretvanske županije i Grada Mostara, istakli su važnost podizanja svijesti javnosti o pravima djece i potvrdili su svoju posvećenost u obezbjeđivanju značajnijih resursa kako bi se doprinijelo blagostanju za svako dijete. Delegacija je imala priliku da se direktno uvjeri u trenutnu situaciju u kojoj se nalazi Dječiji dom, a koji isključivo pruža institucionalnu zaštitu djeci odvojenoj od svojih porodica, te da sazna više o predviđenoj transformaciji dječijeg doma u uslužni centar za ugroženu djecu i porodice, uključujući uspostavljanje nekoliko novih usluga zaštite djece, u skladu sa projektom „Transformacija ustanova za zaštitu djece i sprječavanje odvajanja porodica”. Nakon prezentacija plana transformacije Dječijeg doma u Mostaru, UNICEF i EUD su pozdravili nedavni prijedlog izmjena i dopuna Županijskog zakona o socijalnim uslugama, nadajući se da će Županijska skupština iste uskoro i usvojiti, čime bi se osigurala održivost novih usluga za porodice i djecu. [gallery ids="12037,12038,12039,12040,12041,12042,12043,12044,12045,12046,12047,12048,12049,12050"] Delegacija je posjetila i IV osnovnu školu, koja je uključena u programe izgradnje kapaciteta za kvalitetno inkluzivno obrazovanje, u okviru regionalnog projekta „Zaštita djece od nasilja i promocija socijalne inkluzije djece sa poteškoćama na Zapadnom Balkanu i Turskoj”. Projektom su se EU i UNICEF obavezali da će nastaviti snažno zagovaranje za zaštitu svakog djeteta od svih oblika nasilja i za pravo da bude ravnopravan član društva. Direktorica škole Seada Kuštrić naglasila je pozitivno iskustvo ove škole: „Shvatili smo da inkluzija nije korisna samo za dijete sa poteškoćama, nego je važan korak ka stvaranju kvalitetne škole i na taj način je korisna za svakog od naših učenika, roditelja i zaposlenih.“ rekla je gospođa Kuštrić. Direktorica predškolske ustanove „Dječiji vrtići“ Danijela Kegelj predstavila je napredak ostvaren u radu sa djecom sa poteškoćama u razvoju i službama za kućnu posjetu, kao priliku da se osigura da sva djeca, uključujući i one najugroženije, mogu dobiti usluge koje će pomoći u njihovom razvoju i pružiti im najbolji početak njihovih života. Do sada je samo 22% opština u BiH pokriveno uslugama podrške ranom rastu i razvoju. Povećanje stope zastupljenosti usluga za djecu u ranom djetinjstvu bi bilo od izuzetne važnosti kako bi se osiguralo da sva djeca u BiH imaju zdrav i podsticajan početak u životu. Trenutno, u Mostaru, usluge intervencije u ranom djetinjstvu se pružaju za 29 djece koja pohađaju predškolsko obrazovanje, te za 10 djece u specijalizovanoj učionici. Osim toga, 17 djece je na listi čekanja. Pored toga, 16 medicinskih sestara u zajednici iz Mostara educirano je za pružanje usluga i savjetovanje roditelja, sa posebnim fokusom na prepoznavanje nasilja nad djecom u domaćinstvima koje posjećuju.
KATEGORIJE NOVOSTI: Novosti , Svako dijete treba porodicu | 30.03.2018

DJECA PORUČUJU: Porodica su ljudi koji nam ne moraju biti rodbina, ali nas vole i brinu o nama

Porodica je pažnja i povjerenje. Ona je tu za radost i tugu. Porodica je ljubav. Porodica su majka, otac i dijete, redom su nabrajali mališani tokom svog performansa u okviru Okruglog stola „Svako dijete treba porodicu“, kojeg su u u EU Info Centru u Sarajevu 29. marta organizirali UNICEF i Fondacija Infohouse.   -Porodica je i brat – dodala je na sav glas iz publike djevojčica od nekih sedam godina, nasmijavši sve prisutne i izmamivši gromoglasan aplauz   -Porodica su ljudi koji nam ne moraju biti rodbina, ali nas vole i brinu o nama, zaključili su mališani.   Ovo su samo neke od poruka koje su uputila djeca odrasla u biološkim i hraniteljskim porodicama, te djeca koja odrastaju u domu za djecu bez roditeljskog staranja. Kao što je naglasila jedna od učesnica događaja, ovim riječima su pokazala da među njima nema razlike. Sva djeca imaju iste želje i potrebe. Jasno su ih izrazili na radionicama o značaju odrastanja u porodici, koje su uporedo s okruglim stolovima u sklopu kampanje Svako dijete treba porodicu za više od 80 najmlađih građana Mostara, Tuzle i Sarajeva (a uskoro i Banje Luke) organizirale pomenute organizacije.   Sve što su ova djeca rekla, nauka je davno dokazala: porodica je najbolje moguće okruženje za razvoj i dobrobit djeteta. Kao takva, ona je njihovo osnovno pravo. Nažalost, ovo pravo ne uživaju sva djeca. Procjenjuje se da 2000 mališana u BiH odrasta bez roditeljskog staranja. U ovom trenutku, više od 500 djece živi u hraniteljskim porodicama. Nažalost, mnogo veći broj ih je u institucijama koje, pokazala su brojna istraživanja, imaju negativne efekte za rast i razvoj djece. To se posebno odnosi na djecu mlađu od tri godine, kojih je ustanovljen rizik od trajnog oštećenja u razvoju.   -Ono što djeci u institucijama nedostaje, a što je od ogromnog značaja za njihov razvoj, jeste takozvani „attachment“, odnosno osjećaj privrženosti, pripadanja i povezanosti koje mogu dobiti samo u porodici, istakla je Sandra Kukić, voditeljica programa Transformacija institucija za zbrinjavanje djece i prevencija razdvajanja porodica u UNICEF-u BiH, čiji je važan segment i kampanja Svako dijete treba porodicu.   Fokus ovog programa, kojeg UNICEF implementira s partnerima iz vladinog sektora  (Ministarstvo rada i socijalne politike FBiH, Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite RS, Federalno ministarstvo zdravstva i Ministarstvo civilnih poslova BiH) i nevladinog sektora (Hope and Homes for Children i SOS Dječija sela BiH), te uz finansijsku pomoć Evropske unije, prvenstveno je usmjeren na jačanje kapaciteta porodica koje su u riziku od razdvajanja, a potom na promociju hraniteljstva koje je nakon usvojenja najbolji alternativni načina zbrinjavanja djece bez roditeljskog staranja. Istraživanje u kojem je učestvovalo 111 centara za socijalni rad i 16 institucija za brigu o djeci bez roditeljskog staranja u BiH pokazalo je da su ekonomski razlozi u najvećoj mjeri razlog za smještaj djece u alternativnu brigu. Čak 64 posto djece bez roditeljskog staranja ima ju barem jednog živog roditelja. Međutim, jednom kada budu razdvojena od svoje biološke porodice, ova djeca se rijetko vraćaju u nju. [gallery ids="11970,11969,11967,11966,11971"] Smještaj kod srodnika je važan resurs, ukorijenjen je i u ovdašnjoj tradiciji. Međutim, danas je nedovoljno iskorišten. Stoga postoji velika potreba za smještanjem djece u hraniteljske porodice. Procedura za hraniteljstvo je jednostavna i zakonom jasno propisana. Ipak, hranitelj ne može biti svako. Potvrdili su to brojni „stari“ i novi hranitelji, koji su bili prisutni na ovom događaju. Mnogi od njih udomili su i djecu s poteškoćama. Međutim, ne dovoljno. Više od 1/4 djece u institucionalnim oblicima zaštite i dalje su djeca s poteškoćama, što je podstaklo ove dugogodišnje hranitelje da pošalju poruku: tražimo porodicu za dijete, a na dijete za porodicu. Također, pozvali su zainteresirane za hraniteljstvo da se za više informacija obrate najbližem centru za socijalni rad.   -U početku ovog programa bilo je oko 200 hraniteljskih porodica. Sada ih je 400. Taj broj raste, ali i  dalje moramo raditi na promociji hraniteljstva. U tom smislu, puno posla stoji pred institucijama, ali i javnošću. Svi moramo znati šta je hraniteljstvo i moramo biti svjesni šta znači pružiti jednom djetetu bez roditeljskog staranja dom. Mnogo je dobrih primjera za to u Sarajevu, Tuzli, Mostaru, Banjoj Luci, ali želim da se ova priča i dalje širi, jer sva djeca imaju pravo na dom i porodicu, kazala je Jamila Milović Halilović, šefica Press ureda Delegacije Evropske unije/Ureda specijalnog predstavnika EU u Bosni i Hercegovini. U pomenuti program Evropska unija je uložila milion eura.   Rezultati polako postaju vidljivi.   -Svaka veća promjena u društvu odvija se jako sporo. Djeca zaslužuju da budu na početku društvene i političke agende. Nažalost, kod nas to nije slučaj i tako će ostati sve dok djecu posmatramo kao trošak, a ne kao investiciju, istakla je Nineta Popović, voditeljica kampanje Svako dijete treba porodicu u UNICEF-u BiH.   Na kraju Okruglog stola, na kojem su osim pomenutih sagovornika učestvovali predstavnici sistema socijalne zaštite, nevladinih organizacija i medija, hraniteljskih i  potencijalnih hraniteljskih porodica, zaključeno je da je transformacija institucija za zbrinjavanje djece bez roditeljskog staranja neizbježna i prijeko potrebna. Dječiji domovi moraju postati mjesto koje će pružati sistemsku podršku porodicama kada im je to potrebno.   Također, svi segmenti društva, kako vladin i nevladin sektor, hranitelji i potencijalni hranitelji, tako i mediji moraju se uključiti u promociju hraniteljstva. Cilj je da što veći broj djece bez roditeljskog staranja odrasta u porodicama.
KATEGORIJE NOVOSTI: Novosti , Svako dijete treba porodicu | 29.03.2018

Kako postati hranitelj djetetu bez roditeljskog staranja

Hraniteljstvo je oblik zaštite i kratkoročnog smještaja djeteta bez roditeljskog staranja u porodici, posebno pripremljenoj za tu ulogu. U posljednje vrijeme interes za hraniteljstvo u Bosni i Hercegovoni raste. To uliva nadu da će neko od 2000 djece bez roditeljskog staranja, od kojih većina živi u institucijama, konačno imati priliku odrastati u stimulativnom porodičnom okruženju, koje je najbolje za rast i razvoj djeteta. Međutim, hranitelj ne može biti svako. U FBiH nedavno je stupio na snagu Zakon o hraniteljstvu, kojim su jasno definisani principi hraniteljstva, uvjeti pod kojima neko može postati hranitelj, prava i obaveze hranitelja, hranjenika i centara za socijalni rad, edukacija, hraniteljski ugovor, te druga pitanja iz oblasti hraniteljstva.
Hraniteljstvo je jedna od najvažnijih komponenti projekta “Podrška transformaciji institucija za zbrinjavanje djece i prevencija razdvajanja porodica” kojeg u BiH implementira UNICEF s partnerima iz vladinog i nevladinog sektora, te uz finansijsku podršku Evropske unije. Cilj projekta je osigurati da djeca bez roditeljskog staranja, djeca pod rizikom od odvajanja iz porodica,  djeca sa poteškoćama i osobe sa invaliditetom uživaju jednaka prava i status  kao i sva djeca u Bosni i Hercegovini.
KATEGORIJE NOVOSTI: Novosti , Svako dijete treba porodicu | 23.03.2018

Održana radionica “Svako dijete treba porodicu”

Danas se na Jahorini završila interaktivna radionica "Svako dijete treba porodicu", na kojoj su se okupili novinari, predstavnici entitetskih ministarstava, centara za socijalni rad, stručnjaci iz sistema socijalne i dječije zaštite, predstavnici hranitelja i mladih ljudi koji su odrasli u hraniteljstvu i domovima za djecu bez roditeljskog staranja, kako bi govorili o važnosti porodičnog okruženja za odrastanje djece. Istaknuta je važnost kontinuirane saradnje i razmjene iskustava svih učesnika, s ciljem poboljšanja statusa i prava djece bez roditeljskog staranja. Istraživanje o znanjima, stavovima i iskustvima u vezi sa zbrinjavanjem djece bez roditeljskog staranja koje je UNICEF proveo 2013. godine na reprezentativnom uzorku pokazalo je da tri četvrtine ispitanika nisu znali ništa ili su znali vrlo malo o hraniteljstvu. Jedan od pet ispitanika je odgovorio tačno da je hraniteljstvo privremena briga za dijete. [gallery ids="11933,11932,11931,11930,11950,11949,11948,11947,11945,11944,11943,11942,11941,11940"] Ovi rezultati ukazali su na potrebu za uporednim programskim i komunikacijskim pristupima koji bi se trebali provoditi istovremeno, određujući slabosti i gradeći kapacitete sistema socijalne zaštite, te također podižući svijest i formirajući generalni stav javnosti prema pozitivnijim pristupima i zahtjevima za alternativnim oblicima zaštite za djecu bez roditeljskog staranja od institucionalnih. Na prvom mjestu to je hraniteljstvo. Kako ga najbolje približiti ljudima, pitanje je koje se često postavlja. -U praksi se pokazalo da najbolje poruke o hraniteljstvu šalju sami hranitelji svojim pričama. Koliko je važno da o tome govore u medijima, toliko i u svojoj najbližoj okolini. Imamo sjajan primjer hraniteljske porodice u Banjoj Luci koja je toliko požrtvovana i posvećena, toliko ljubavi poklanjaju djeci koja su smještena kod njih i toliko lijepo pričaju svima o tome da su njihov primjer odlučila slijediti još dva člana njihove bliže porodice. Takve hranitelje trebamo, kazala je Snježana Maksimović, predstavnica Centra za socijalni rad Banja Luka. U takvoj hraniteljskoj porodici odrasla je i 19-godišnja Dragana Savić, koja je sada studentica Prirodno-matematičkog fakulteta. -Moja hraniteljica me nikada i ni u jednom trenutku nije posmatrala drugačije nego svoju biološku djecu. A ima ih dvoje. Koliko su ljubavi i pažnje oni imali, imala sam ih i ja. To puno znači djetetu koje je s devet godina ostalo samo, bez roditeljskog staranja. Zato svoju hraniteljicu zovem majkom, a njenu djecu bratom i sestrom, jer oni to meni i jesu, kazala je Dragana. Kada dođu u hraniteljsku porodicu jako je važno upravo to: da se djeca bez roditeljskog staranja ne osjećaju drugačijom. -Javnost je na ovu djecu posebno osjetljiva i sklona spustiti kriterije u nekim stvarima. Međutim, kada jednom dođu u udomiteljske obitelji prema njima se treba odnositi kao prema punopravnim članovima te obitelji. A svaki član obitelji ima svoja prava i obaveze. Prava se moraju poštovati, a obaveze izvršavati. Nije strašno ako dijete u udomiteljskoj obitelji ima, naprimjer, obavezu da posprema svoju sobu. Ukoliko obitelj živi u ruralnim područjima da, u skladu sa svojim mogućnostima, pomogne u radovima na polju. Jedino tako šaljemo pravu poruku tom djetetu i jedino tako ono postaje punopravni član obitelji, istakao je Miroslav Jurešić, pomoćnik ministra u Ministarstvu rada i socijalne politike FBiH. Takvih poruka nikad dosta. Pogotovo ne o temama koje se tiču prava djece bez roditeljskog staranja. -Ne smijemo dozvoliti da se o ovome govori dok traje određeni projekt, jer hraniteljstvo nije priča koja traje nekoliko mjeseci. Ono je dugotrajni proces, koji tek treba da se razvije u svom punom kapacitetu. Osim predstavnika institucija, koji se bave ovom tematikom, izvještavanje o hraniteljstvu u svim njegovim aspektima treba postati društveno odgovorna praksa medija. Svi mi skupa smo odgovorni za budućnost djece bez roditeljskog staranja, kazala je Tatjana Mizdrak, urednica i novinarka RTRS. Ako je hranitelj dobar, on može pomoći djetetu bez roditeljskog staranja da izraste u sretnu i samopouzdanu osobu, smatra Aida Đugum, novinarka Radija Slobodna Evropa. -Hranitelj ne može biti svako, to je zaista velika odgovornost. Da mene neko pita da li bi postala hranitelj, razmislila bih dobro mogu li ja to. Mnogo je izazova za svakog pojedinca u tom krugu kojeg čine hranitelji i institucije koje su uključene u ovaj proces. A od zdravog pojedinca počinje i ovisi zdravo društvo. Zato djecu ne smijemo dati svakome da ih odgaja, kaže Đugum. U Bosni i Hercegovini trenutno je, prema procjenama, oko 2000 djece bez roditeljskog staranja. Oni trebaju pažnju, ljubav, dom, porodicu... A šta kad ih nemaju? Odgovor na to pitanje stao je u samo jednu rečenicu djevojčice bez roditeljskog staranja, koja kaže: “Osjećam se kao plast sjena kojeg vilama prenose s jednog mjesta na drugo i svaki put se jedan dio mene osipa“. Kampanja „Svako dijete treba porodicu“ dio je programa “Transformacija institucija za zbrinjavanje i prevenciju razdvajanja u porodicama” koji od 2016. do 2018. godine provodi UNICEF BiH, u saradnji s nadležnim ministarstvima (Ministarstvo rada i socijalne politike FBiH, Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite RS, Federalno ministarstvo zdravstva i Ministarstvo civilnih poslova BiH) i relevantnim nevladinim organizacijama (SOS Dječija sela BiH i Hope and Homes for Children), uz podršku Evropske unije. Važnost ove kampanje je u tome što se zajedničkim naporima želi postići da sva djeca uživaju jednaka prava, bez obzira na stanje u porodici.              
KATEGORIJE NOVOSTI: Novosti , Svako dijete treba porodicu | 16.03.2018

U DOMU I U SRCU HRANITELJICE ADILE: Poteškoće ne stanuju ovdje

Svakoga dana nakon što ustane, pospremi krevet i doručkuje, 18-godišnja djevojka, koju ćemo za potrebe ove price nazvati Ema, obavi mali “ritual” nad svojim kućnim biljkama. S osmijehom provjeri treba li im vode/hrane, iznova rasporedi ukrase za saksije– sove, pčelice i bubamare, potraži nove izdanke i pupoljke, odbaci uvele, nježno obriše prašinu s lišća… Ljubi ga i priča mu. Njena hraniteljica, Adila, kazala joj je da lijepe riječi i pažnja podstiču biljke da cvjetaju i rastu. Baš kao i djecu. Nažalost, prvih godina života Ema nije imala priliku rasti u porodičnom okruženju. Kao i brojna djeca s teškoćama u razvoju, Ema je odrasla u instituciji za djecu bez roditeljskog staranja. Analiza stanja djece bez roditeljskog staranja, iz 2016. godine otkrila je da 64 posto djece bez roditeljskog staranja u Bosni i Hercegovini ima bar jednog živog roditelja. Čak 72 posto djece s poteškoćama u našoj zemlji je bez roditeljskog staranja, a 91 posto djece s poteškoćama i bez roditeljskog staranja, je tokom istraživanja živjelo u institucionalnim oblicima zaštite! Srećom, period života u instituciji sada je iza Eme. -Upoznale smo se zahvaljujući mojoj kćerki, koja je radila u ustanovi u kojoj je Ema bila smještena. Pri prvom susretu malena mi je prišla i zagrlila me. Bila je tako slatka i mila…Tretirana je kao jedan od najtežih slučajeva, s namjerom da se izmjesti u drugu instituciju. Nisam to mogla dozvoliti. Podnijela sam zahtjev za hraniteljstvo u nadležnom centru za socijalni rad i Ema je uskoro postala član naše porodice, kaže Adila. [gallery ids="11918,11920,11919"] Primjetno je bilo da je kod djevojčice izostala rana intervencija. Otežano je hodala. Nije razvila ni govor. Rana intervencija i pružanje adekvatne stručne podrške veoma je važno za stimulaciju razvoja djece koja u ranom uzrastu, dok su još mlađa od tri godine, počnu pokazivati poteškoće u razvoju. Ranom intervencijom može se stimulisati adekvatan razvoj psihomotornih vještina, te na taj način pomoći boljem razvoju djeteta. - S djecom sa poteškoćama u razvoju  treba raditi “jedan na jedan”, ali nažalost, naše institucije to ne mogu organizovati, pa jedan stručnjak radi s grupama u kojima ima i po dvadesetero djece. Kako je vrijeme odmicalo vidjeli smo šta je sve našoj djevojčici nedostajalo, ali i u čemu može napredovati. Prošla sam brojne edukacije koje su organizirali Kantonalni centar za socijalni rad Sarajevo i organizacija Hope and Homes for Children. Zahvaljujući njima znala sam kako ću se postaviti u određenim situacijama. Ono što je Emi najviše pomoglo jesu ljubav i pažnja kojom smo je obasuli, što se u konačnici pozitivno odrazilo na njen razvoj. Za govor je već bilo kasno, ali razumije sve što joj kažemo. Nekad je jedva hodala, a sada smo stalno u pokretu, u prirodi ili u gradu. Družimo se. Za nas nema prepreka ni poteškoća. Ema voli ići na radionice udruženja “Dajte nam šansu”, gdje ima svoje drugare. Kad smo kući, voli se osjećati korisnom. Pospremi svoje stvari, postavi nam sto za ručak. A kako je tek sretna kada skupa pravimo kolače, priča Adila dok nam Ema donosi kafu koju je sama skuhala. U znak zahvalnosti što je pohvalila pred gostima, grli i ljubi svoju hraniteljicu. Čini to stalno i kad su same, kaže Adila. - Koliko god da ja njoj pružam sigurnost, nježnost, pažnju i ljubav, toliko to ona na svoj način zna uzvratiti. I ona je mene naučila mnogim stvarima, s kojima možda nikad ne bih došla u dodir da nije nje. Uz nju sam naučila šta je život, ističe Adila. U aprilu prošle godine Ema je postala punoljetna. Bio je to novi izazov za njenu hraniteljicu. - Pozvala me Emina starateljka iz centra za socijalni rad i rekla da u većini slučajeva djeca s poteškoćama iz domova i hraniteljskih porodica nakon punoljetstva bivaju izmještena u neku od institucija za brigu o odraslim osobama, u Fojnicu ili u Pazarić. Nisam mogla dopustiti da se to mojoj Emici desi. Tražila sam način da ona ostane kod mene i nakon tog 18. rođendana. I toliko puta sam se pitala šta je sa djecom koja nakon punoljetstva trebaju napustiti dom. Kuda oni idu, ima li iko da im pomogne? Znam da su mnogi hranitelji u svom domu zadržali hranjenike nakon njihovog 18. rođendana. Pa neće djecu izbaciti na ulicu, ističe Adila. Nakon toga, Adila je u nadležnom centru za socijalni rad podnijela novi zahtjev za hraniteljstvo. -Predstavnici centra su potom u nekoliko navrata dolazili kod nas kući, razgovarali sa mnom. Sve smo riješili na vrijeme kako ne bismo prekinuli hraniteljstvo ni na jedan dan i kako moja Ema ne bi ni nakratko bila vraćena u dom. Brzo sam dobila novo rješenje po kojem sam njena posebna starateljica. Zakonski staratelj je nadležni centar za socijalni rad. Ema je dobila i ličnu kartu s adresom mog stana, koji će biti njen dom dok sam ja živa. Ne smijem ni pomisliti šta će biti s njom nakon što mene više ne bude, kaže Adila. Prema podacima prikupljenim u toku izrade ranije pomenute analize o polažaju djece bez roditeljskog staranja u BiH, mnoga djeca ostaju u sistemu alternativne brige do svoje zrele dobi. Od 144 mladih ljudi koji su napustili sistem altenativne brige, 2.5 godine prije pomenutog istraživanja, dvije trećine njih nije dobilo pomoć pri zapošljavanju, a samo polovina ih je dobila pomoć pri obezbjeđivanju stanovanja. UNICEF u Bosni i Hercegovini provodi projekt kojeg finansira Evropska unija “Podrška transformaciji institucija za zbrinjavanje djece i prevencija razdvajanja porodica” sa ciljem da osigura da djeca bez roditeljskog staranja, djeca pod rizikom od odvajanja iz porodica, djeca s poteškoćama i osobe s invaliditetom uživaju jednaka prava i status kao i sva djeca u Bosni i Hercegovini.
KATEGORIJE NOVOSTI: Novosti , Svako dijete treba porodicu | 20.02.2018

HRANITELJICA VIDA IZ SARAJEVA: Svako dijete koje je došlo u našu kuću donijelo nam je novu radost, novu ljubav

Samo je porodica, u svim svojim različitim oblicima, jedini prirodan okvir za preživljavanje, zaštitu i razvoj djeteta. Nažalost, prema procjenama u BiH je oko 2000 mališana bez roditeljskog staranja. Većina njih odrasta u institucijama. Uprkos trudu i brizi osoblja, ustanova ne može djeci bez roditeljskog staranja nadomjestiti ono najpotrebnije – porodično okruženje i privrženost. Odrastanje u porodici od posebne je važnosti za djecu uzrasta do tri godine. Na svaka tri mjeseca koje dijete starosti do tri godine provede u instituciji ono gubi mjesec razvoja. Pa ipak, 87 posto jako male djece bez roditeljskog staranja u BiH su u institucionalnim oblicima zaštite. Analiza stanja djece bez roditeljskog staranja, provedena tokom 2016. godine, pokazala je da 64 posto njih ima bar jednog živog roditelja, koji se najčešće iz ekonomskih razloga ne mogu brinuti o njima. Poražavajući su i rezultati UNICEF-ovog istraživanje o znanjima, stavovima i iskustvima u vezi s deinstitucionalizacijom djece bez roditeljskog staranja, koje je provedeno tokom 2013. godine. Većina ispitanika smatra da su usvajanje i smještanje djece u institucije socijalne i dječije zaštite najbolji vidovi zaštite djece bez roditeljskog staranja. Tri četvrtine ispitanika nisu znali ništa ili su znali vrlo malo o hraniteljstvu. Polovina ispitanika nisu znali razliku između hraniteljstva i usvajanja Samo jedan od pet ispitanika je odgovorio tačno da je hraniteljstvo privremena briga za dijete. U nastavku priča o hraniteljstvu iz perspektive Vidosave Matuh iz Sarajeva, koju su  Centar za socijalni rad Kantona Sarajevo, Ministarstvo za socijalni rad i raseljena lica, te Udruženje hranitelja KS Perspektiva izabrali za najbolju hraniteljicu u KS za 2017. godinu. Tetom i majkom do sada je zvalo dvadesetak djece bez roditeljskog staranja. Vida ih je odgajala skupa sa svoje dvoje djece i pobrinula se da im, dok su pod njenim krovom, ništa ne nedostaje. Posebno ne ljubavi. Sve je počelo 1987. godine, nakon što je rodila prvo dijete i otišla na porodiljsko bolovanje. -Moj sin je bio star samo mjesec i po kada smo suprug i ja primili dvojicu dječaka koji su pohađali obližnji Centar za slušnu i govornu rehabilitaciju. Porijeklom su iz unutrašnjosti BiH, trebao im je smještaj i neko ko će se brinuti o njima dok su tu na školovanju. Jedan od tih dječaka je posebno volio moje dijete. On je htio da ga presvlači, hrani, čuva, kao da mu je rođeni brat. Skupa su rasli i kada je moj sin napunio tri godine zabrinula sam se jer je slabo govorio. Međutim, logoped mi je rekao da nema razloga za brigu. Tako je i bilo, uskoro je progovorio, ali se još koristio i znakovnim jezikom, priča Vida. Ova dva dječaka kod tete Vide je zatekao rat. Te 1992. godine rodila je i kćerku. Nije bilo lako provesti četiri godine skrivajući se u podrumu, bez struje, vode, uz oskudicu hrane i drugih potrepština, istovremeno strahujući za život četvero djece. Po završetku rata, a potom i školovanja ovi dječaci su se vratili svojim kućama. Danas su odrasli i samostalni ljudi. Godine 2004. Vida je prošla prvu u nizu edukacija koje za aktuelne i potencijalne hranitelje organizira „Hope and Homes for Chlidren“. Ističe da je svaka od njih bila jako korisna. - U to vrijeme sam radila na pijaci, a moj muž u Centrotransu. Imali smo svoje dvoje djece, ali ja sam oduvijek željela imati veliku porodicu. Razgovarali smo i složili se da ćemo nastaviti pomagati djeci koja odrastaju bez roditelja. I želja mi se ostvarila. Svako dijete koje je došlo u našu kuću, koliko god da je u njoj ostajalo, donijelo nam je novu radost, novu ljubav. To su posebne veze koje traju cijeli život, kaže Vida. U njen dom su 2007. godine došle dvije djevojčice. Jedna od njih sada je već samostalna i udata žena, koja čeka svoje drugo dijete. Druga djevojčica, Dragana, također je odrasla. I još živi tu. Sa suzama u očima posmatra Vidu dok priča o danu kad su se srele. -Pozvali su me iz centra za socijalni rad i kazali da u bolnici već duže vrijeme boravi djevojčica s bolesnom majkom, koja se više ne može brinuti o njoj. Otac joj je umro, a nije pronađen niko od srodnika, tako da je prva opcija za dijete bila hraniteljstvo. Nisam je mogla ostaviti, trebao joj je neko da se nakon svega brine o njoj. Draganu smo prihvatili kao člana porodice i evo tu je već duže od deset godina. U međuvremenu, njena mama je smještena u Pazarić i redovno je posjećujemo, kaže Vida. Dragana sada ima 19 godina i studentica je Odsjeka za biologiju, smjer Ekologija na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu. -Kad sam došla u ovu kuću bila sam treći razred osnovne škole. Imala sam određenih poteškoća u školi, ali teta Vida je bila uporna i strpljiva i pomogla mi je da to savladam. Kod nje mi je jako lijepo. Sretna sam. Teta Vida i njena ljubav i pažnja su unikatne. Ona je, u stvari, moja majka. Njena biološka djeca su moji brat i sestra, porodica koju drugačije ne bih imala i uvijek će biti tako, kaže Dragana. Osim njoj, Vida je trenutno hraniteljica i osmogodišnjoj djevojčici. Za potrebe ovog teksta zvat ćemo je Lana. Vesela je i komunikativna. Pohađa drugi razred osnovne škole. U hraniteljstvo je u oktobru 2017. došla iz Doma za djecu bez roditeljskog staranja Bjelave. -Treba vremena da se djeca koja su rasla u ustanovama adaptiraju na život u porodici. Nisu navikli da imaju nešto što će biti samo njihovo, naprimjer, običnu majicu. Nisu nikada vidjeli kako se pravi ručak, nisu išli u goste, u park, na selo, nisu učili klizati, nisu išli u kupovinu niti su radili bilo šta u čemu moja Lana sada itekako uživa. Stalno me pita: teta Vido, treba li nam nešto da odem kupiti? Ona nije nikada imala pažnju neke odrasle osobe samo za sebe. Ljudi u domu, koliko god se trudili, ne mogu se posvetiti svakom djetetu jedan na jedan. Ja to mogu i moram. Za to služi porodica. Uvijek znam šta se dešava u životu djece o kojoj brinem. Ako ne možemo u kući, izađemo vani, prošetamo i ispričaju mi šta ih to tišti, kaže Vida. [gallery ids="11832,11831,11830,11828,11826,11829"] Lana je gleda i smješka se. Kaže da voli ići u školu, crtati i raditi zadatke iz matematike. Sretna je što će teta Vida dolaziti i na njene roditeljske sastanke, čime se „pohvalila“ i drugarima. Za nju je to tako velika stvar. S tetom Vidom je učila pisati i čitati. Ispisale su najmanje tri sveske otkako je tu. Lana nam ih pokazuje. Dok lista svesku, naglas primjećujemo promjene nabolje u njenom rukopisu. Gode joj komplimenti. I Vida je ponosna. - Intenzivno sam radila s njom i još radim. Ni njoj nije teško. Mnogo je napredovala otkako je kod nas. Nije znala čitati, da bi za dva mjeseca savladala čitanje na slogove. I dalje vježba. Lektiru je pročitala sama, zna je i prepričati. Naučila je i računati, pa joj teta Vida redovno daje petice, a matematika joj je postala najdraži predmet. Jako je vrijedna i pametna djevojčica, kojoj treba ljubavi, pažnje i podrške kako bi postigla bolje rezultate. Želim da iskoristi sve svoje kapacitete da bi jednog dana postala koristan član ovog društva. U tome je poenta hraniteljstva: pomoći djetetu koje nema svoje roditelje da izađe na pravi put. To jeste ogromna odgovornost, ali je i lijepo, ističe Vida. Hraniteljstvo je, dodaje, postalo njen način života. Sve je podređeno djeci, njihovim potrebama i obavezama. Priznaje i da je prošla kroz period kada je poželjela odustati. -Imala sam niz rastanaka s djecom koja su bila kod mene. Bilo je tu i djece s poteškoćama, koja su otišla u institucije, što mi je jako teško palo. Fizički nisam bila u stanju da se brinem o njima, jer su odrasli, a ja više nisam tako mlada i znam da im se u instituciji niko neće posvetiti kao ja. Patila sam za njima, razmišljala kako im je. Vežem se za svako dijete. Potom mi je umro suprug, pa djever, bilo je previše stresa za kratko vrijeme i poželjela sam odustati od hraniteljstva, kaže Vida. Međutim, u tom periodu je stigao novi poziv iz centra za socijalni rad, s molbom da uzme djevojčicu od tri i po godine. -Primila sam i nju. To dijete, tako drago, milo i hiperaktivno, ono me vratilo u život. Stalno je bila u pokretu, pa sam se i ja uz nju „trznula“. Kad izađe vani da se igra, pa me ispod prozora zovne „teta Vido“ i nasmije mi se meni srce bude k'o kuća. U septembru ove godine, uoči njenog sedmog rođendana, otišla je na usvojenje. Usvojili su je divni ljudi, pažljivi, obrazovani, vjerujem da će biti sretna kod njih. Dobro sam je pripremila za naš rastanak i odavde je otišla s osmijehom. Svi u kući još patimo za njom, ali sam sretna što je našla dom i roditelje. Dok god sam živa ona i sva druga djeca koju sam pazila uvijek su dobrodošla ovdje, kaže Vida. Hraniteljstvo bi, kaže, preporučila svima koji u sebi imaju dovoljno ljubavi za djecu i vremena da im se posvete. Da biste saznali kako postati hranitelj jednostavno pozovite nadležni centar za socijalni rad. - Zakon o hraniteljstvu je uredio dosta toga u ovoj oblasti i nadam se da će podstaći što više mladih bračnih parova, ali i samaca koji su u mogućnosti da se bave hraniteljstvom. Ljudi su ranije odustajali jer nisu imali dovoljno informacija i podrške sistema. Da biste jedno dijete uzeli da ga odgajate vi morate znati o njemu dosta toga: odakle ono potiče, iz kakve porodice, iz kakvih okolnosti je došlo kod vas, morate imati uvid u njegov zdravstveni karton, historiju bolesti ako je ima, znati ko su mu bili roditelji, ako ih ima, kako biste znali kako se postaviti prema njima i da biste zaštitili i vašu porodicu. Morate proći i niz edukacija kako biste se znali nositi sa svakom situacijom. Vrlo su korisne i zanimljive. Također, znam ljude koji su razmišljali o hraniteljstvu, ali nisu željeli obavezu 24 sata dnevno. Međutim, kad ste s djecom vrijeme prolazi tako brzo da ne osjetite kada prolete godine, a kamoli jedan dan. Bilo je i onih kojima su finansije bile motiv za hraniteljstvo. Međutim, od ovog se niko neće obogatiti u materijalnom smislu, da se razumijemo, ali uz hraniteljstvo će spoznati neku novu vrstu ljubavi koja je, barem meni, najveće bogatstvo. Svaka ustanova ima više novaca od prosječne porodice, ali ja imam vremena da zagrlim to dijete, mogu uvijek zastati kako bi mi ono ispričalo svoju tugu, radosti i želje pa da mi zajedno žurimo ostvariti te želje. Ko zna hoćemo li uspjeti, ali ćemo pokušati, kaže teta Vida.   UNICEF u Bosni i Hercegovini sprovodi projekt kojeg finansira Evropska unija “Podrška transformaciji institucija za zbrinjavanje djece i prevencija razdvajanja porodica” sa ciljem da osigura da djeca bez roditeljskog staranja, djeca pod rizikom od odvajanja iz porodica, djeca sa poteškoćama i osobe sa invaliditetom uživaju jednaka prava i status kao i sva djeca u Bosni i Hercegovini.