KATEGORIJA: Najbolji početak za svako dijete , Novosti | 22.03.2014

CENTAR ZA RANI RAST I RAZVOJ VELIKA KLADUŠA: Ljubav, radost i dječiji smijeh

„Ljubav prema roditeljima je kad ih slušamo!“, govori Asja.

„Ljubav je kad ih poštujemo i volimo!“, ubacuje se Ezana.

„Ja volim svoje mamu i tatu, i svojoj mami govorim da je volim!“, dodaje mala Najla.

U Centru smo za rani rast i razvoj u Velikoj Kladuši koji od novembra prošle godine, uz podršku UNICEF-a i lokalne zajednice a u okviru UNICEF-ovog Programa jačanja socijalne zaštite i inkluzije djece u BiH podržanog od EU, uspješno funksionira u prostorijama Doma zdravlja Velika Kladuša.

U toku je radionica na temu ‘Ljubav prema roditeljima’, i kako nam kaže Dževad Behrić, diplomirani medicinski tehničar i volonter u Centru, svakog utorka obrađuju se različite teme: od ‘Malih doktora’, ‘Čuvajmo okoliš’, pa do radionica na temu dolaska proljeća.

„U domu zdravlja sam radio za stručni ispit, i kad sam završio, pitali su me da li bih radio u ovom Centru s djecom što sam sa zadovoljstvom prihvatio. Išao sam na pripremnu radionicu u UNICEF-ov Centar za rast i razvoj u Laktašima, nakon čega sam počeo volontirati ovdje“, priča nam Dževad. Osim radionice kakvoj prisustvujemo, volonteri u Centru ponedjeljkom, srijedom i petkom imaju individualan rad sa djecom s poteškoćama u razvoju, što je također bitna komponenta.

„Ovo je svakako pozitivna ali i nova stvar za našu sredinu, u početku je bilo malo otpora roditelja i same djece koja se nisu imala priliku u ranoj dobi odvajati od roditelja i pohađati neki vid predškolskog odgoja. Međutim nakon šnekoliko radionica broj djece je počeo rasti, i sada ih je svakodnevno sve više“, kaže Dževad.

Za jednim od stolića djeca pišu i crtaju čestitke za roditelje, a s njima je volonterka Selma Selimanović, po zanimanju medicinska sestra.

„Ovdje sam od početka i jako sam zadovoljna što imamo priliku na ovaj način unaprijediti dječiju zaštitu. Posebno bih istakla segment rane detekcije poteškoća kod djece. Veliki je broj udaljenih mjesta odakle ljudi nemaju mogućnost dovoditi djecu, tako da mi odavde idemo često i našim vozilima do njih, posjećujemo djecu, pregledamo ih na licu mjesta, i ako primijetimo određene poteškoće roditeljima predlažemo posjet logopedu ili druge specijalističke preglede“, kaže Selma.

Dok razgovaramo sa Selmom, njena kolegica Rifeta Ramić djeci govori da imaju još dvije minute za crtanje čestitki.

„Dvije minute? Pa to je dva puta po 60 sekundi!“, govori Asja koja nam pokazuje crtež žirafe koji je napravila na čestitki. Radove nam pokazuju u Dejla i Eman.

„Djeca su se stvarno brzo snašla, i odlično se uklopila. Pored toga što mnogo nauče, kod nekih od njih kroz igru i rad primijetimo ukoliko postoji potreba za određenom terapijom, pa smo tako imali dječaka koji kad je došao nije ništa radio lijevom rukom, pa smo onda radili s njim, davali mu da radi više s lijevom rukom, išao je na preglede, i sada se uopšte ne primijeti razlika“, priča Rifeta.Volonterka Alma Tabaković, također medicinska sestra po zanimanju, u centru je od početka, i potvrđuje riječi svojih kolega i kolegica, te dodaje kako je rad koristan kako za jecu tako i za same volontere.

„Iskustva koja stičemo ovdje su nezamjenjiva, i ne uče se ni u jednoj školi. Sve to će nam pomoći kako za dalji rad u Centru, tako i za eventualni kasniji rad u dječijim ambulantama“, kaže Alma.

Roditelji su također aktivno uključeni u rad Centra, i od njih je praktično mnogo toga zavisilo i zavisi. Sve ih je više koji dovode djecu, a ovi koji su tu od početka zadovoljni su rezultatima koje njihova djeca postižu.

„Kćerka mi ide na igranice, naučila je svašta korisno, i spremnija će na jesen u školu. Učimo je i mi kod kuće mnogim stvarima, ali je ipak ovdje drugačije“, kaže nam jedan od roditelja Suad Osmanagić.

Centrom je zadovoljna i Elvedina Jurić čija kćer također ide na radionice:

„Ja bih jedino voljela da ima više puta sedmično, dijete zaista pozitivno reaguje. Kad smo je tek doveli plakala je, bilo joj je teško odvojiti se, sad ide bez ikakvih problema“, kaže Elvedina.

Među mamama koja od početka rada dovodi djecu u Centar je i Alma Mujagić. Po zanimanju je ekonomski tehničar, ali se bavi slikarstvom, pa je oslikala i zid igraonice, i još nekoliko prostorija na pedijatriji.

„Slikam, ali mi je to bio prvi put da radim na zidu. Pokušala sam, i uspjela, radila sam 15 dana, ali sve da našoj djeci bude ljepše“, priča nam Alma čije dvoje djece dolazi redovno na radionice u Centar.

Danijela Porčić redovno dovodi sina, i kaže da iako ima starijeg brata koji ide u školu i uz kojeg mnogo uči, ipak je drugačije kada radi uz volontere i s vršnjacima:

„Kad dođemo kući uvijek traži da piše, da crta, u svakom slučaju napreduje“.

Alma Purić kaže da tek treba da vidi kakvi će biti efekti, jer je na dan naše posjete prvi put dovela sina na radionicu:

„Ne ide u vrtić, živimo blizu, zašto ne? Sad će evo kraj, nije izlazio, nije me zvao, nisam čula da plače, vjerovatno mu je onda dobro. Nadam se da će htjeti doći i sljedeći put, jer ovo je vrlo bitno da ga pripremi za školu. Za Centar sam čula kad je otvoren, aktivnosti sam pratila preko Facebook stranice, vidjela fotografije s radionica, i odlučili smo da dođemo“.

Centar od njegovog otvaranja uspješno vodi pedijatrica Lirija Jusufović.

„Ovakav vid Centra je nešto što nema na području Unsko-Sanskog kantona. Do sada su to bili klasični dječiji odjeli pri domovima zdravlja, a ovo je centar za praćenje ranog rasta i razvoja djece, gdje imamo zajednički rad djece i roditelja, održavaju se savjetovanja, vrše se praćenje, prevencija i detekcija različitih oboljenja i poremećaja u razvoju djece te se pravovremeno reagira“, kaže Lirija Jusufović.