KATEGORIJA: Novosti | 16.05.2015

DJECA, GODINU NAKON POPLAVA: “Bila sam na balkonu i okrenula leđa poplavi, nisam željela da je gledam!”

IMG_9435

ada smo u maju 2014. godine bili u vrtiću ‘Radost’ u Šamcu bilo je najmanje – radosti. Voda se tek povlačila i podovi vrtića bili su prekriveni muljem, mali toaleti bili su prekriveni blatom u kojem su bile i igračke, fotografije djece i dječiji crteži. Godinu dana poslije, posjetu nekada poplavljenim područjima počinjemo upravo u ovom vrtiću, gdje nas umjesto slika užasa u skladu sa imenom vrtića dočekuju – prizori radosti. Vrtićem odjekuje dječija graja, grupa ‘mališana’ ruča pa će na spavanje, mlađa grupa pleše hoki-poki, a predškolci spremaju sobu nakon igre.

Krajem juna 2014., u jeku velike međunarodne akcije obnove škola i vrtića širom poplavljenih područja koju su uz podršku EU provodili UNDP i UNICEF, stigla je i vijest da ce ‘Fondacija Novak Đoković’ u saradnji sa kancelarijom UNICEF-a u Srbiji, donirati Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj 110.000 eura od ukupnog fonda. Novak je nagradu sa turnira u Rimu donirao u Fondaciju za pomoć poplavljenim područjima Srbije, BiH i Hrvatske.

“Znamo ko je Novak Đoković – on nam je dao pare za obdanište!”, govori nam Aleksandar iz starije grupe, a drugarice i drugari potvrđuju.

“I najbolji je teniser!”, dodaje Danilo.

Kažu da im je u vrtiću u koji idu odnedavno, ljepše nego što je bilo prije poplave.

“Sviđaju nam se boje, nova kuhinja i nove igračke”, govore nam djeca skoro uglas. Do otvaranja vrtića s drugarima su se mogli družiti u ‘Kutku za djecu’ koji su otvorili Unicef i ‘Save The Children’, ali kako nam kažu tete, mnogi su govorili kako jedva čekaju da ponovo krenu u vrtić.

“Kad su bile poplave najviše su mi nedostajali drugari iz grupe”, govori Benjamin.

“Mnoga djeca su tokom poplava evakuisana, neki su dugo ostali u poplavljenim kućama i stanovima i nisu mogli izaći dok se voda nije povukla, a ‘Kutak’ im je bio odlično mjestoo da se ponovo sretnu i igraju. Kad je otvoren ‘Kutak’, na početku su se stalno igrali poplava, a dolaskom većeg broja igračaka pažnju su im zaokupljale druge stvari i počeli su se igrati drugih igara. Kako su došli u vrtić još je bolje”, priča direktorica Vida Stajić. Vaspitačice Sanja Babić, Slobodanka Dronjak i Rada Šarac kažu nam kako su svi iz vrtića i kod kuće imali tešku situaciju, ali da ih je sve prvi dolazak u vrtić nakon što se voda povukla pogodio:

“Tuga! Bio je to šok za sve, ali je sada sve iza nas i vjerujemo da se nikad neće ponoviti. Djeca su bila u ‘Kutku’ i bilo im je lijepo, ali su jedva čekala da dođu ponovo u vrtić, stalno su pitali kad će biti gotovo da idu”, kažu.

Iako se djeca danas ne igraju poplava, ipak se, posebno oni u starijoj grupi, nerijetko sjete teških trenutaka koje su preživjeli.

“Meni je bila voda svud oko kuće, izvlačili su me s helikopterom! Zakačili smo se za ušpagu i ubacili su nas u helikopter!”, kaže mali Kristijan, a ostali u grupi dižu ruku da i oni ispričaju svoje iskustvo:

“Ja sam isto išao u helikopter, ali smo išli čamcem tamo do pumpe pa smo tu ušli u helikopter!”, dodao je Benjamin.

Nikolina kaže da je s balkona uskočila u plastični čamac, pa onda u drveni, poslije toga u gliser pa na sigurno.

“Ponijela sam svoju tablu da crtam!”, kaže Nikolina, a kako se borila protiv straha od poplave otkriva nam Sara:

“Kad su mama i tata pili kafu na balkonu, ispod je bila poplava a ja sam se okrenula na drugu stranu da je ne gledam!”.

Nakon što su škole u Šamcu počele s radom, kao i vrtić koji je zbog određenih komplikacija tokom gradnje s radom počeo nešto kasnije nego je planirano. ‘Kutak za djecu’ u Šamcu koji je bio od velike pomoći neposredno nakon poplava kao i slični kutci u većem dijelu nekada poplavljenih područja zatvoren je. Neki od njih nastavljaju s radom kao Centri za razvoj životnih vještina djece i mladih. Jedan od takvih je i “Dječiji svijet” koji je nastavio s radom u prostorijama Osnovne škole “Maglaj” gdje smo se uputili nakon emotivnog susreta s mališanima u Šamcu.

“Nakon što su prošle poplave i djeca krenula u škole i vrtiće, roditelji su pokazali interes i kazali kako vide veliku potrebu da Kutak nastavi s radom. Maglaj i dalje ne nudi mnogo mogućnosti za djecu i mlade, pa im je ovakav Centar vrlo koristan i rado dolaze. U razgovorima smo s Opštinom, i radi se na tome kako doći do samoodrživosti. Škola nam izlazi ususret s prostorom, a spremni su dati i posebnu prostoriju koju samo treba dodatno opremiti kako bi se aktivnosti tamo preselile, s obzirom da sad vrijeme rada moramo prilagođavati nastavi”, kaže nam Helena Delić iz organizacije ‘World Vision’ koja je uz ‘Save The Children’ uz podršku Unicefa otvarala Kutke za djecu u poplavljenim područjima. Kako sada stvari stoje, ‘World Vision’ će Centar podržavati najmanje do septembra ove godine, ali svi su optimisti da će on nastaviti funkcionisati i poslije.

“Dolaze nam djeca predškolskog i školskog uzrasta, a velika je potreba i za prostor gdje se tinejdžeri mogu družiti, imati radionice i razvijati omladinski aktivizam”, dodaje Helena. Direktor OŠ “Maglaj” Osman Mujdža kaže kako je interes za Centar velik i kako se nada da će se naći mogućnost da se prostor koji škola nudi za Centar opremi i stavi u funkciju.

“Moja je prognoza da će Centar imati više djece nego što ih je sad u oba vrtića u gradu”, optimističan je direktor Mujdža. Školu su sredstvima EU, kao i mnoge u poplavljenim područjima, obnovili UNDP koji je bio zadužen za građevinske radove, i UNICEF koji je opremio škole namještajem i školskim priborom.

U međuvremenu u Centru je živo – kako nam objašnjavaju fascilitatorice Evelina i Merima, starija grupa pirprema predstavu za mališane koji se igraju u drugom dijelu radionice. Šeherzada i Begzada su deveti razred, i skupa s ostalima iz grupe od kartona prave malu scenu za lutkarsku predstavu. Kažu da rado dolaze u Centar.

“Kada završim sa školom, odem kući pa se vratim na radionice. Super nam je ovdje i lijepo je da možemo kvalitetno provesti vrijeme. Radujemo se predstavi i vjerujemo da će se mališani obradovati”, kažu nam Šeherzada i Begzada.

Dok se najmanja grupa igra, u prostoriju ulazi kompletan peti razred s učiteljicom Sanidom.

“Imaju slobodan čas, pa onda je bolje da su ovdje nego da gube vrijeme. Rado dolaze, učestvuju na radionicama”, priča nam Sanida. U drugoj prostoriji omladinska grupa, dio ih radi maketu Maglaja, a dio individualne radove od plastelina i drugih materijala. Fascilitator Sedžid kaže da u ovoj grupi imaju sportske, kreativne i edukativne radionice a planiraju organizirati izložbe i takmičenja.

“Maketa će biti dio naše izložbe, svi vrijedno radimo i vjerujemo da će odlično izgledati”, kaže nam fascilitator Sedžid koji radi s najstarijom grupom, a Denis iz devetog razreda koordinira.

“Pravimo šetalište uz Bosnu, most i Stari grad s tvrđavom iznad”, objašnjavaju nam. S druge strane stola Muhidina iz devetog razreda pravi čaše s ‘pićima’ od plastelina i riže dok Muhidin iz šestog razreda pravi dvorac od plastičnih čaša.

Iz Maglaja krećemo put Željeznog Polja koje je stradalo usljed klizišta i bujica. Putem prema Osnovnoj školi ‘Abdulvehab Ilhamija’ vidimo mnoge kuće koje su još pod zemljom, neke su djelimično otkopane a neke se otkopavaju.

“Naša škola ima više od 400 učenika, samo u zaseoku Biljevine u područnoj školi imali smo šest odjeljenja, ali smo nakon pokretanja klizišta i bujica ostali bez 80 učenika koji su raseljeni jer su im kuće uništene i u njih se ne mogu ili ne smiju vratiti jer su u opasnom području. Prema posljednjim podacima ”, priča nam Suvad Hadžić, direktor škole. Dio škole tokom klizišta bio je napukao, i kako kaže direktor Hadžić zgradu je renovirao Crveni krst FBiH. Namještaj za uništeni dio škole nabavio je UNICEF, kroz Program EU za oporavak od poplava, a škola će uskoro dobiti i laboratorijske komplete za kabinete hemije, biologije i fizike, kao i opremu za fiskulturnu salu.

“Nastavnici opremu čekaju kao praznik, biće im od ogromne pomoći i nešto je što nisu nikad imali, biće im kao u Americi!”, kaže ne krijući oduševljenje direktor Hadžić.

Kao i u Šamcu, i djeca u Željeznom Polju nose se sa traumama koje su preživjeli tokom klizišta i bujica. U obnovljenom dijelu škole u vrijeme naše posjete predškolsko je odjeljenje s učiteljicom Nedžibom.

“Mama nas je probudila usred noći i rekla da moramo ići. Zemlja je bila sve do balkona i morali smo preko balkona bježati”, priča nam dječak Vedad, a slične priče imaju i druga djeca.

Godinu dana nakon poplava škole i vrtići obnovljeni su u opsežnoj međunarodnoj akciji, ali stanovnicima poplavljenih područja nedostaje još mnogo toga, mnogi još nisu u svojim kućama, stanovnicima Željeznog Polja potreban je put kako bi mogli doći kući ili dobavljačima odvesti maline koje uzgajaju.

Osim humanitarne i psihosocijalne pomoci u prvim danima i sedmicama nakon poplava, UNICEF je uz pomoc partnera i donatora tokom proteklih godinu dana osigurao opremanje preko 130 obrazovnih ustanova za oko 60 hiljada djece, 6 centara za socijalni rad, te omogucio rad 32 kutka za djecu, kojima je obuhvaceno preko 4000 djece.