KATEGORIJA: Novosti | 13.05.2018

Doc.dr. Aida Kulo Ćesić: “Vakcina ne izaziva autizam, ljekari mogu i trebaju roditeljima dati jasne, razumljive i naučnim činjenicama potkrijepljene odgovore”

Specijalistica farmakologije doc. dr. Aida Kulo Ćesić u intervjuu za blog ZaSvakoDijete.ba govori o važnosti imunizacije i razlozima zbog kojih je u jednom momentu kao roditelj i sama počela strahovati, te kako je tražeći odgovore u naučnim dokazima i od relevantnih stručnjaka vakcinisala dijete jer je shvatila kako je “rizik je od teških zaraznih bolesti i komplikacija koje iste mogu izazvati znatno veći od rizika od neželjenih efekata vakcina” što ju je, dodaje, vratilo na pravi put. Doc. dr. Ćesić kaže kako ljekari trebaju roditeljima dati jasne, naučnim činjenicama potkrijepljene odgovore na sva njihova pitanja, jezikom koji je za roditelje razumljiv. Dodaje kako su sve informacije, za koje se često govori kako su skrivene, uglavnom lako dostupne pa se tako npr. i podaci o sastavu svake vakcine i proizvođaču mogu naći na web stranici Agencije za lijekove i medicinska sredstva BiH. Govoreći o navodnoj vezi MRP vakcine i autizma, doc.dr. Kulo ističe kako je studija koja je izazvala tu priču i koju je prije 20 godina napravio Britanac dr Andrew Wakefield u svom članku o 12 djece, čvrsto diskreditovana desetinama studija na oko 25 miliona djece. U studijama su poređena djeca koja su primila MRP vakcinu sa djecom koji nikada nisu primila MRP vakcinu gdje je nađen isti rizik od autizma u obje grupe što je jasno potvrdilo činjenicu da MRP vakcina nije uzrok autizma.

 

U jednom intervjuu ste kazali da ste svojevremeno kao majka bili skeptični glede vakcine, ali ste nakon što ste se dovoljno informisali ipak odlučili na vakcinisanje djeteta i bili sretni zbog toga. Šta je izazvalo skepticizam, na koji način ste dobili potrebne informacije i koliko ih je bilo lako ili teško dobiti? Zašto ste, na koncu, vakcinisali svoju djecu?

– Kada sam vakcinisala svoje prvo dijete, moju kćerku, radila sam to bez razmišljanja, jednostavno sam je vodila na redovnu vakcinaciju. Kada sam rodila sina i odvela ga na redovnu vakcinaciju, pedijatrica mi je doslovno rekla „Jeste li sigurni da je to dobra ideja?“. To me je pitanje naravno iznenadilo i moje dijete tada nije vakcinisano. Počela sam na tu temu razgovarati s drugim ljudima, uglavnom mladim roditeljima, ali to nije pomagalo, nego, naprotiv, otvaralo dodatna pitanja o kojima ranije nisam razmišljala. Dugo sam se vrtila u krug u kojem nisam mogla donijeti odluku. Pri tome me je, sve vrijeme, mučila savjest i odgovornost što držim dijete pod otvorenim rizikom od potencijalnih opasnih zaraznih bolesti.

Kako ste razbili taj strah?

Konačno sam u strahu počela čitati i tražiti odgovore u naučnim dokazima, što me je, srećom, vratilo na pravi put. U međuvremenu sam razgovarala i s ekspertom vakcinologije Prof dr Corinne Vandermeulen, koju sam poznavala iz perioda mog doktorata na Katoličkom Univerzitetu Leuven u Belgiji, a koja mi je prvo otklonila svaku sumnju u vakcinaciju, a zatim nacrtala i tačan plan kako da što prije nadoknadim sve propuštene vakcine. Tako sam i uradila. Tako da u konačnici, kao odgovor na vaše prvo pitanje, kažem da sam vakcinisala svoje djete jer sam se uvjerila da je rizik je od teških zaraznih bolesti i komplikacija koje iste mogu izazvati znatno veći od rizika od neželjenih efekata vakcina. Dodatno smatram da sam kao roditelj odgovorna da uradim sve što je moguće da zaštitim svoju djecu od zaraznih bolesti, a štiteći svoju djecu vakcinacijom, preveniramo transmisiju zaraznih bolesti i na drugu djecu i odrasle, pogotovo na one koji iz medicinskih razloga ne mogu biti vakcinisani.

Šta se dogodilo nakon što ste vakcinisali dijete?

– Ništa se nije dogodilo, nije bilo nikakvih neželjenih efekata, sve je bilo u savršenom redu, a ja sam konačno osjetila olakšanje.

Antivakcinalisti su najčešće glasni u iznošenju svojih pogrešnih stavova, dok je glas struke često tiši i nekako se utopi u ‘buci interneta’ pa se stiče dojam da je do pravih informacija teško doći ili da čak ni ne postoje iako su uglavnom lako dostupne. Kako poboljšati komunikaciju struke i javnosti?

– Mislim da je jako važno da se glas struke, pogotovo kad je u pitanju vakcinacija, čuje jače nego je to trenutno slučaj. Isto tako smatram da ljekari trebaju roditeljima dati jasne, naučnim činjenicama potkrijepljene odgovore na njihova pitanja, jezikom koji je za roditelje razumljiv.

“Edukacija zdravstvenih radnika je bitna, do sada je Univerzitet u Sarajevu, sa timom međunarodnih eksperata prof Vandereulen i Prof Pierre Van Damme sa Univerziteta u Antwerpenu, sa dr Sanjinom Musom iz Zavoda za Javno zdravstvo FBiH i nekoliko drugih domaćih eksperata u procesu interaktivne edukacije/radionice educirao više od 200 polaznika”

Kako objašnjavate činjenicu da veliki broj ljudi slijepo vjeruju studiji o povezanosti MMR vakcine i autizma koje se i sam autor odrekao, za koju su vjerovatno više čuli a nisu je pročitali, nego desetinama relevantnih i nepobijenih studija koje negiraju povezanost vakcina sa nekim od sindroma, stanja i oboljenja za koje antivakcinalisti tvrde da su u korelaciji?

– Autizam je zaista veliki problem i mislim da smo toga svi svjesni. Međutim veza između MRP vakcine i autizma koju je prije 20 godina, tj. 1998. godine napravio Britanac dr Andrew Wakefield u svom članku o 12 djece, je čvrsto diskreditovana desetinama studija na oko 25 miliona djece. U ovim studijama u kojima su poređena djeca koja su primila MRP vakcinu sa djecom koji nikada nisu primila MRP vakcinu je nađen isti rizik od autizma u obje grupe što je jasno potvrdilo činjenicu da MRP vakcina nije uzrok autizma. Objavljeni sporni članak je povučen, Dr Wakefiled je sam priznao da je počinio prevaru, izgubio je medicinsku licencu,  a utvrđeno je da je za objavljivanje pomenute studije bio plaćen i da je u isto vrijeme pravio svoju vlastitu MRP vakcinu. Trebalo bi se zapravo više osvrnuti na činjenice o stvarnim rizicima od oštećenja mozga usljed oboljenja od morbila, a posljedice čega mogu biti znatno teže od autizma. U eri nedavnih epidemija morbila svjedoci smo i zabrinjavajućeg broja smrtnih slučajeva.

Obuhvat imunizacijom je u velikom padu, ali je broj slučajeva autizma u stalnom porastu. Da li bi u slučaju da vakcina izaziva autizam i broj slučajeva autizma trebao biti u opadanju ili bar stagnirati?

– Naravno, dakle ako je autizam izazvan vakcinom, a vakcina se sve rijeđe koristi, broj novooboljelih od autizma bi morao opadati a ne rasti. Na žalost još uvijek se traga za uzrokom/uzrocima autizma ali ono što se sa sigurnošću zna je da MRP vakcina nije uzrok istog.

Protivnici vakcinacije tvrde kako je nepoznat sastav vakcine, iako se radi o lako dostupnoj informaciji. Na koji način roditelji mogu doći do informacija o sastavu vakcine i mogućim nuspojavama?

– Sastav svake vakcine, zatim podatke o proizvođaču, obliku, jačini, pakovanju i druge relevantne podatke o vakcini i njenoj registraciji u BiH je moguće pronaći na web stranici naše državne agencije za lijekove, (www.almbih.gov.ba). Podaci o sastavu vakcina su dostupni u PDF dokumentu.

Padom procijepljenosti pada i kolektivni imunitet. U kolikoj mjeri je pad kolektivnog imuniteta opasan za djecu koja nisu vakcinisana ili iz opravdanih razloga ne mogu biti vakcinisana, ili čak i za vakcinisanu djecu s obzirom da postoji manji procenat djece kod kojih vakcina iz određenih razloga ne izazove zaštitu?

– Adekvatan kolektivni imunitet je jasno definisan za svaku zaraznu bolest i direktno je odgovoran za zaštitu svih pomenutih grupa djece ali i odraslih od date zaraznih bolesti. Stoga se padom kolektivnog imuniteta za određenu zaraznu bolest direktno povećava rizik od pojave epidemije te zarazne bolesti, a u kojoj će najteže oblike bolesti imati upravo oni koji nisu vakcinisani.

“Vakcinisala sam svoje djete jer sam se uvjerila da je rizik je od teških zaraznih bolesti i komplikacija koje iste mogu izazvati znatno veći od rizika od neželjenih efekata vakcina.”

Nedavna epidemija morbila u Srbiji izazvana smanjenjem procijepljenosti i padom kolektivnog imuniteta odnijela je veliki broj života. Postoji li bojazan da bi se nešto slično moglo dogoditi i u BiH?

– Nešto slično se svakako može dogoditi u BiH i to može početi svakog časa.

Šta svaki roditelj treba da zna prilikom donošenja odluke da vakciniše svoje dijete?

– Mislim da je jako važno da svaki roditelj zna da je rizik od oboljenja od zarazne bolesti i njenih komplikacija nemjerljivo veći od rizika koji sa sobom nosi sama vakcina. Dok s jedne strane bolest dijete pronađe nespremno, često oslabljeno usljed druge bolesti, vakcinu će dijete dobiti samo ako ljekar utvrdi da ne postoje kontraindikacije za istu, dakle u adekvatno vrijeme, u kontrolisanim uslovima, sve s ciljem minimiziranja rizika od neželjenih efekata vakcine.

Kazali ste kako je veoma važno da ljekari roditeljima daju jasne, naučnim činjenicama potkrijepljene odgovore na njihova pitanja. Koliko je važna i dodatna edukacija samih zdravstvenih radnika o vakcinaciji i načinima na koji mogu bolje komunicirati s roditeljima?

Kada sam prije dvije godine Prof Vandermeulen pitala da mi objasni rizike i koristi od vakcinacije, i kad sam dobila vrlo jasno objašnjenje, pitala sam ju da li bi došla u BiH i isto tako objasnila rizike i koristi od vakcinacije našim ljekarima, medicinskim sestrama i drugom medicinskom osoblju koje je uključeno u proces imunizacije. Profesorica je pristala i pomogla mi da ideju pretvorim u realnost i organiziram edukaciju. Tako je počela naša misija edukacije i do sada je Univerzitet u Sarajevu, sa timom međunarodnih eksperata prof Vandereulen i Prof Pierre Van Damme sa Univerziteta u Antwerpenu, sa dr Sanjinom Musom iz Zavoda za Javno zdravstvo FBiH i nekoliko drugih domaćih eksperata u procesu interaktivne edukacije/radionice educirao više od 200 polaznika, u toku pet edukacija održanih u periodu 2017-2018. godine. Naš je tim, na veliku žalost svih, ostao bez uvaženog stručnjaka Prof dr Smaila Zubčevića koji je prerano preminuo. Edukacije su održane u partnerstvu i sa Ministarstvom Zdravstva FBiH i drugim partnerima, a partneri koji su za dosadašnje edukacije obezbijeđivali finansijska sredstva su UNICEF za period 2017. godine i Svjetska zdravstvena organizacija i UNICEF za edukaciju organiziranu 27. aprila u Mostaru u okviru Evropske sedmice imunizacije. Cilj nam je ovom edukacijom obuhvatiti sve zdravstvene radnike uključene u proces imunizacije ali i ostale zainteresirane polaznike.