KATEGORIJA: Najbolji početak za svako dijete , Novosti , Sva prava za svako dijete | 08.08.2016

Dr. SELENA BAJRAKTAREVIĆ: “Iskustva iz ranog rasta i razvoja u BiH podijeliću na uspostavljanju sličnog sistema za djecu Palestine”

selena3

Nakon nesebičnog angažmana na razvoju i implementaciji programa ranog rasta i razvoja u BiH, Dr. Selena Bajraktarević, voditeljica Programa zdravstva i ranog dječijeg rasta i razvoja u UNICEF-u BiH svoja znanja i bogato iskustvo imaćete priliku podijeliti u Palestini gdje je pozvana iz UNICEF-a za Palestinu da dođe i pomogne oko uspostavljanja sličnog sistema za djecu Palestine. U intervjuu za blog ZaSvakoDijete.ba dr. Bajraktarević govori o uspostavljanju sistema ranog rasta i razvoja u BiH i otvaranju centara za rani rast i razvoj, važnosti ranog otkrivanja poteškoća kod djece, važnosti multisektorskog pristupa ranom rastu i razvoju u kojem treba da učestvuju svi – od pedijatara, preko logopeda, defektologa, odgajatelja u vrtićima pa do roditelja koji su prvi koji treba da primijete odstupanja ukoliko ih ima i obrate se na vrijeme profesionalcima.

Govori o važnosti činjenice da stručnjakinja iz BiH iskustva stečena u ranom rastu i razvoju koji je primjer u regiji, može prenijeti negdje drugo, i kako kaže, već nekoliko studijskih posjeta sa ciljem razmjene znanja i prenošenja iskustava iz Srbije, Hrvatske i Makedonije jasno ukazuju na međunarodno prepoznate postignute rezultate u uspostavljanju održivog sistema za  rani rast i razvoj djece.

 

*Od 2012. godine BiH ima Okvirnu politiku unapređenja ranog rasta i razvoja djece u BiH, u više gradova u BiH centri za rani rast i razvoj koje je pokrenuo UNICEF nastavili su da uspješno funkcioniraju i otvaraju se novi, međusektorski protokoli o saradnji su potpisani i aktivno se zagovaraju u oba entiteta, kao i na nivou 8 kantona u Federaciji BiH i 20 općina…Možemo li biti zadovoljni do sada postignutim i u kojim seegmentima mislite da je trebalo i moralo biti urađeno više?

SB: Iako imamo razloga i trebamo  biti ponosni na ostvarene rezultate u ovoj oblasti, preostaje još uvijek mnogo posla, naročito u omogućavanju pristupa kvalitetnim uslugama svoj djeci uzrasta od 0 do 6 godina, za unapređenje ranog rasta i razvoja, rane detekcije djece sa poteskoćama u razvoju i intervencije. Ostvarena je odlična baza za ovo koju predstavljaju  politike  i strateški dokumenti; sad treba se ovi implementiraju dokumenti i da ove usluge budu dostupne u svim domova zdravlja, predškolskim ustanovama i centrima za socijalni rad.Ova inicijativa je jedinstvena, inovativna i intersektoralna i zasnovana je na velikom zalaganju ministarstva zdravstva, obrazovanja i socijalne zaštite. U Federaciji BiH Ministarstvo zdravstva FBiH se opredijelilo da izvrši reformiranje primarne zdravstvene zaštite i to pedijatrijskih sluzbi sa uvođenjem novih usluga iz oblasti ranog rasta i razvoja sa posebnim naglaskom na ranu detekciju i intervenciju djece sa poteškoćama u rastu i razvoju. Slične aktivnosti se rade i u saradnji sa Ministarstvom zdravlja i socijalne zaštite RS. Uspjeli smo u saradnji sa sektorskim ministarstvima  da repliciramo model integrisanih usluga iz oblasti ranog rasta i razvoja  i da se ove usluge  počnu pružati u više od 30 odsto opština BiH tako da zaista djeca i porodice imaju direktnu korist od  od ovih usluga.

 

“Sigurna sam da  Bosna i Hercegovina  treba da bude jako ponosna na međunarodno prepoznate postignute rezultate u uspostavljanju održivog sistema za  rani rast i razvoj djece”

 

*Koliko se centri za rani rast i razvoj pokazuju uspješnim i na koji način možemo mjeriti njihov uspjeh?

SB: Ovo je jedan dugotrajan proces čija je ljepota u tome što su centri, od ideje koja je nastala 2009 godine do danas, doživjeli evoluciju i prilagođavanje kako postojećim resursima tako i potrebama porodica i djece. Cilj transformacije modela Centara je da se u najboljem obliku odgovori na novonastale potrebe porodica i djece i  prilagođavanje socijalnim i ekonomskim prilikama u kojim oni žive. Iako su Centri inkluzivni tj. otvoreni su za svu djecu, fokus je na na djeci koja žive na marginama socijalne isključenosti kojojjeonemogućenpristupzdravstvenoj zaštiti, predškolskom odgoju i obrazovanju i socijalnoj zaštiti.

*Neke opštine u kojima su kroz UNICEF projekte pokrenuti centri za rani rast i razvoj nisu ih preuzele i oni su prestali formalno funkcionirati.S druge strane, opštine koje su preuzele centre, poput npr. Foče, u međuvremenu su koncept unaprijedile, dodate su nove usluge, resursne sobe…, i postaju primjer za druge  opštine koje žele pokrenuti centre. Koliko je bitno pokazati primjere dobre prakse?

SB: Upravo u tome je ljepota ove ideje – osnovni principi pružanja integrisanih usluga za unapređenje ranog rasta i razvoja – su  da se  naslanjaju na postojeće resurse. Osnovni preduslov za kvalitetno funkcionisanje Centara je  da  unaprijedi vještine postojećih stručnjaka – pružatelja usluga. Foča je jedan odličan primjer koji je sve to kombinovao i napravio upravo jedan centar koji odgovara potrebama svoje lokalne zajednice i iskorištava sve raspoložive resurse koje ima Opština Foča. To je jedan model koji treba da slijede sve ostale opštine. Ne radi se u stvari ni o kakvim novim ustanovama,  ni o kakvim novim institucijama: u stvari radi se o jednom novom konceptu, jednom novom pristupu unapređenja usluga kroz postojeći sistema ali uz unapređenje vještina profesionalaca koji su u sistema koji stavljaju u centar porodicu sa djetetom.

selena4

“Za rano otkrivanje odstupanja u rastu i razvoju jako su važni i roditelji, jer oni su ti koji prvi mogu primjetiti da djeca kasne ili odstupaju od tipičnog rasta i razvoja”

 

 

 

*Na čemu se ukratko bazira sistem ranog rasta i razvoja koji zagovara UNICEF u BiH i po čemu se razlikuje od ranijeg pristupa?

SB: Prije svega se razlikuje po tome što je ovo intersektorski pristup, odnosno podrazumijeva se zajednički  i koordinirani rad svih profesionalaca iz zdravstvene zaštite, iz predškolskog odgoja i obrazovanja i socijalne zaštite. To je temelj ove priče.  Drugi važan stub  ovog pristupa su nove vještine profesionalaca koje im omogućavaju da se dijete i porodica stave  u centar. Uvođenje novih usluga rane detekcije djece sa poteškoćama u rastu i razvoju i intervencije je jedna od ključnih usluga koje nisu prije postojale u našem sistemu iako za njima postoji da velika potreba. Naročito, ako govorimo o  djeci pod rizikom, i svoj onoj djeci koja odrastaju u siromaštvu – bilo da se radi o socijalnim ili ekonomskim uslovima– i ne uživaju blagodati stimulativnog okruženja.Važno je istaknuti da se ovdje ne radi samo o  djeci koja imaju genetske predispozicije  za poteškoće u rastu i razvoju, nego i o djeci koja su pod rizikom od induciranog zaostatka u rastu i razvoju.

*U čemu se ogleda važnost multisektorskog pristupa i koliko je bitno da svi profesionalci koji rade sa djecom usvajaju nove vještine i budu spremni pružiti novu uslugu?

SB: To je upravo ključ i formula za uspjeh ove priče. Suština centara za rani rast i razvoj je transformacija radne snage, odnosno doedukacija profesionalaca koji se bave djecom. U zadnje dvije decenije, nauka nam je dokazala da je razvoj mozga pod ogromnim uticajem faktora iz spoljne okoline, i da oni utiču na razvoj raznih kašnjenja ili poteskoća u ranom rastu irazvoju.U skladu sa tim je i potreba da profesionalci koji rade sa djecom  moraju transformisati svoje vještine. Zapravo, sretni smo što živimo u vremenu gdje se smrtnost novorođenčadi smanjila, i što zahvaljujući tehnologiji i novim dostignućima preživljavajudjeca koja bi ranije umirala. Sva ova djeca koja su rođena pod rizikom zahtjevaju i odgovarajuće nove usluge stimulacije i rane intervencije. Dakle, profesionalci moraju to da prate i stalno unapređuju svoja znanja i vještine.

*S obzirom na nizak obuhvat predškolskim odgojem, nerijetko se dešava da se poteškoće ili nedostaci kod djece primijete tek kada dođu u osnovnu školu. Koliko je tada kasno za intervenciju? Koliko je bitno da roditelji shvate značaj ranog rasta i razvoja i šta sami na tome mogu učiniti?

SB: Kada se djeca sa odstupanjima u rastu i razvoju kasno otkriju to je veliki gubitak vremena jer im se zbog toga uskrati intervencija i usluge koje bi im jako puno pomogle. Najčešće se ta djeca otkriju pred polazak u školu, što je jako kasno jer mozak najbolje reagira u uzrastu od 0 do 3.godine.

Za rano otkrivanje odstupanja u rastu i razvoju jako su važni i roditelji, jer oni su ti koji prvi mogu primjetiti da djeca kasne ili odstupaju od tipičnog rasta i razvoja. Jako je važno da roditelji čim primjete ili imaju neku zabrinutost odmah reguju i zatraže pomoć od pedijatra, medicinske sestre ili odgajatelja u vrtiću.

*Kroz razgovore na terenu sa patronažnim sestrama, defektologinjama i defektolozima, i drugim profesionalcima, mnogi ističu značaj obuke koju su imali priliku proći sa stručnjacima iz NVO EDUS uz podršku UNICEF-a BiH. Od čega se obuka sastoji i koje nove vještine profesionalci tom prilikom usvajaju?

selena2

“Iako je nekako u posljednje vrijeme popularno da se govori i ukazuje samo na negativne primjere i probleme, ovo je jedna pozitivna priča”

SB: Moramo reći da se cijela ova inicijativa uspostavljanja sistema za unapređenje ranog rasta i razvoja zasniva na odličnom partnerstvu  kojeg je UNICEF uspostavio sa vladinim i nevladinim sektorom. Uspjeli smo povezati sve važne elemente koji postoje u zemljikako bismo ih iskoristili na najbolji način i za najbolju svrhu – da napravimo održiv sistem za rani rast i razvoj. Cijela inicijativa se zasniva na intersektoralnom odnosno transdiciplinarnom pristupu koji podrazumijeva  uključenost svih profesionalaca koji se bave djecom i njihov harmoniziran rad. To su profesionalci iz zdravstvenog sektora – ljekari, patronažne i pedijatrijske sestre, iz predškolskog odgoja te socijalnih radnika. Obuku koju u saradnji sa ministarstvima zdravstva i ekspertskom nevladinom  organizacijom  EDUS, pohađaju  zajedno profesionalci iz sva tri sektora, a za obuku se koriste  materijali koje smo skupa sa Ministarstvom zdravstva FBiH i EDUS-om razvili i uskladili sa njihovim različitim predznanjima. Jednako i ravnopravno ga prate i usvajaju vještine koje im trebaju da bi pružili  kvalitetne usluge iz ranog rasta i razvoja, rane detekcije djece sa potreškoćama i intervencije. Kroz tu obuku, koju EDUS sprovodi kao specijalizirana organizacija, profesionalci  usvajaju nove vještine koristeći iste instrumente za ranu procjenu rasta i razvoja i intervenciju. Nakon ovih treninga koje radi EDUS,profesionalci su osposobljeni da pružaju  usluge jednakog kvaliteta, uključujući ranu detekciju i intervenciju kao i obuke roditelja. Još jedna važna komponenta obuke koju EDUS radi je mentoring i supervizija svih profesionalaca koji produ kroz obuku i koja se obavlja u ustanovama u kojim ovi profesionalci rade sa djecom.

*Nakon nesebičnog angažmana na razvoju i implementaciji programa ranog rasta i razvoja u BiH, svoja znanja i bogato iskustvo imaćete priliku podijeliti u Palestini gdje ste već nekoliko puta boravili. Kakvo ste stanje tamo zatekli i koliko mislite da će biti posla u uspostavljanju/ojačavanju sistema ranog rasta i razvoja? Koja od stečenih iskustava tokom uspostavljanja ovog sistema u BiH mislite da će vam biti od najveće koristi na novom angažmanu?

SB: Zahvaljujući rezultatima koje smo postigli u BiH u oblasti uspostavljanja sistema ranog rasta i razvoja djece sam, 2014. dobila poziv iz UNICEF-a za Palestinu da dođem i pomognem oko uspostavljanja sličnog sistema za njihovu djecu. Kasnije sam održala orjentacijske treninge za donosioce odluka i profesionalce o sistemu za rani rast i razvoj u BiH, nakon čega su postavljani temelji za rani rast i razvoj u Palestini.  Kontekst Palestine je svakako drugačiji od ovog u BiH ali osnovni principi našeg modela će uz odgovarajuće prilagođavanje koristiti i djeci tom regionu. Meni je izuzetna čast što sam dobila šansu da pomognem kolegama i što ćemo raditi zajedno u narednom periodu. Svakako da ću iskoristiti sva iskustva iz BiH da to učinimo na najbolji mogući način a nadam se da će i stručnjaci iz ove oblasti iz BiH bili traspoloženi da mi pomognu u ovoj misiji transfera znanja i inovacija i ja racunam na to.

 

“U tome je ljepota ove ideje – osnovni principi pružanja integrisanih usluga za unapređenje ranog rasta i razvoja  su  da se  naslanjaju na postojeće resurse. Osnovni preduslov za kvalitetno funkcionisanje Centara je  da  unaprijedi vještine postojećih stručnjaka – pružatelja usluga.”

 

*Šta u globalnim okvirima znači činjenica da BiH može podijeliti jedan primjer pozitivne prakse u drugoj zemlji i da imamo stručnjake koji to iskustvo može podijeliti i pomoći djeci ne samo u BiH već i šire?

SB: Sigurna sam da  Bosna i Hercegovina  treba da bude jako ponosna na međunarodno prepoznate postignute rezultate u uspostavljanju održivog sistema za  rani rast i razvoj djece. Već nekoliko studijskih posjeta sa ciljem razmjene znanja i prenošenja iskustava je bilo organizirano iz Srbije, Hrvatske i Makedonije.

Iako je nekako u posljednje vrijeme popularno da se govori i ukazuje  samo na negativne primjere i probleme, ovo je jedna  pozitivna priča koja zaslužuje  promociju svih – od  donosilaca odluka i  profesionalca do roditelja djece koja koriste usluge.

Moja želja je da se nastavi na uvođenju ovih inovativnih usluga u domove zdravlja, predškolske ustanove, i da im se obezbijedi kvalitet. Također mi je želja da BIH postane Regionalni centar za istraživanja u oblasti ranog rasta i razvoja, jer imajući specijaliziranu organizaciju kao što je EDUS to i nije veliki problem.

Ponosna sam sto sam bila dio jednog odličnog kreativnog i posvećenog tima u čijem sastavu su bili predstavnici ministarstava zdravstva, obrazovanja i socijalne zaštite, EDUSa i ostali stručnjaci i što smo skupa napravili temelje za jedan inovativan sistem koji je internacionalno prepoznat.

Sigurna sam da će se ova grupa ključnih profesionalaca i donosilaca odluka i dalje zalagati i raditi na unapređenju kvaliteta usluga i da će omogućiti svoj djeci u BiH da ostvare svoje osnovno pravo i to pravo na najbolji početak i rani rast i razvoj.