KATEGORIJA: Novosti , Sva prava za svako dijete | 26.09.2011

Elita, učenici i jednake šanse za sve

Otkad je na poziciji ministra obrazovanja Kantona Sarajevo, ministar Suljagić stalno insistira na jednakim mogućnostima i pravima za sve učenike. Sve zbog vjeronauka u nastavi. Zbog toga su uznemireni roditelji, nastavnici, uprava škola, ali i drugi građani. Ima li zaista jednakih mogućnosti za sve učenike u sarajevskim školama? Ako je i djelomično tačna informacija o elitnim odjeljenjima u osnovnim školama Kantona, onda je u obrazovnom sistemu sve ostalo manje bitno.

Klasna podjela

Učiti djecu podjelama koje počivaju ne na njihovim posebnim sklonostima, izraženom talentu prema nekim oblastima znanosti, sporta ili umjetnosti nego na imovinskom stanju njihovih roditelja, gora je segregacija nego postojanje dvije škole pod jednim krovom. Zašto? Zato što se ova klasna podjela ne ustanovljuje kao posljedica iskustva strašnih žrtvovanja u proteklom ratu, kao što je to slučaj s nacionalnim podjelama, nego se upisuje kao čar onih koji su u ratu ili nakon rata „uspjeli u životu“. Pogotovo što u tipičnoj sarajevskoj sredini uglednih ljudi koji se svi odreda protive nacionalizmu izdvajanje po bogatstvu može biti skriveno gorljivim protivljenjem nacionalistima iz drugih sredina.

Već čujem argumente protiv, kojima se tvrdi da nije moguće napraviti analogiju ove dvije pojave u obrazovnom sustavu BiH jer nemaju jednake posljedice. Poseljedica razdvajanja na etničkom osnovu stvara generaciju djece koja su odgojena na predrasudama prema drugim i drugačijima, a djeca iz „elitnih odjeljenja“ žive u istoj sredini u isto vrijeme s drugom djecom. Dosta uvjerljiv prigovor, ali treba imati na umu da djeca „elitnih odjeljenja“ ne samo da žive odvojenim životom u istoj školi s vršnjacima nego i njeguju vrijednosti da je neko drugačiji i bolji od drugih na temelju imovinskog stanja ili položaja njegovih roditelja na društvenoj ljestvici.

Prigovor, nadalje, može biti i da svugdje u svijetu postoje elitna odjeljenja i da to nije nikakva retrogradna pojava.  Ali treba imati na umu da elitna odjeljenja u zemljama s razvijenim obrazovnim sustavom pretpostavljaju intelektualni „elitizam“ s posebnom kreiranim nastavnim planovima za učenike koji imaju izrazite sklonosti i talente za određene oblasti koje se izučavaju u datoj školi. I nije tu u pitanju nikakav socijalni elitizam nego potreba da se podrži izražen dar učenika. Uostalom, već odavno imamo u BiH neka odjeljenja koja su kreirena prema najvišim svjetskim standardima u sklopu otvorenih građanskih škola. U tim odjeljenjima djeca uče prema sasvim drugom nastavnom planu od onog koji inače država propisuje. I ta različitost se ne ogleda u društvenom statusu, nego unapređenju poznavanja nekog svjetskog jezika i studiranju predmeta prema modelu koji njeguju ugledne međunarodne mreže srednjih škola, što maturantima kasnije otvara pristup brojnim svjetskim univerzitetskim centrima.

Svjetski standardi

No „elitna sarajevska odjeljenja“, nažalost, ni na koji način ne njeguju vrhunske obrazovne vrijednosti i posebne pedagoške obrasce, nego, nažalost, uvjerenja koja nameće kasta onih koji su se nakon rata obogatili (nouveaux riches) ili dokopali visokih položaja u društvu. Stoga je u pravu predsjednik Sindikata osnovnog obrazovanja u Kantnonu Sarajevo gospodin Suadin Sivro koji je izrazio javno negodovanje prema postojanju ovakvih odjeljenja. No, možda Sivro ima razlog da širi dezinformacije o postojanju takvih odjeljenja, mogao bi biti prigovor. Možda, ali to treba dokazati na isti način na koji on dokazuje postojanje takvog odjeljenja u jednoj od osnovnih škola u Sarajevu.
I treba dodati ovom prilikom da se pojava diskriminacije formiranjem elitnih odjeljenja nikako ne može označiti kao „veliki hendikep za djecu“. Hendikep je pojam koji obuhvata uglavnom prirodno stečeni ili naslijeđeni nedostatak neke sposobnosti. Svjesno odvajati djecu prema društvenom statusu nije ništa drugo nego brutalno pristajanje na korupciju koja ne mora uvijek izražavati neposrednu financijsku korist.

Činjenica da je jedno odjeljenje u jednoj osnovnoj školi rasformirano nakon pritiska javnosti, ipak govori da nešto nije bilo u skladu s važećim pravilima. Također je činjenica da je aktuelna direktorica osnovne škole „Safvet-beg Bašagić“ javno iznijela specifičnosti „elitnog odjeljenja“ koje impliciraju poseban status kako učenika tako i roditelja. Još nešto je veoma zanimljivo. Javni komentar o spornom odjeljenju su u medijima izrekla samo neka poznata i uvažena roditeljska imena. Ako nije tačno da je odjeljenje elitno, onda se u javnosti trebao ili, bolje reći, morao čuti i glas drugih roditelja koji nisu poznati sarajevskoj javnoj sceni. Šteta što  se nije čuo njihov glas, jer ovako se zaista baca sjena na vjerodostojnost tvrdnji kako nije riječ o djeci izabranoj prema imovinskom statusu.

Status učenika

I za kraj, iako treba pozdraviti svaku inicijativu roditelja da participiraju u radu i odlučivanju u školama. Njihov zahtjev da ovo odjeljenje bude ponovo formirano ne može biti prihvaćen dok se ne razjasne sve okolnosti njegovog nastanka i ukidanja. A do tada bi nastavno osoblje škole „Safvet-beg Bašagić“ trebalo razmisliti kako da „običnoj djeci s kojom se učenici „posebnog odjeljenja“ nisu miješali pruže „specijalno vaspitanje“. Upravo bi ta djeca čiji roditelji nemaju nikakav poseban uticaj u društvu trebala dobiti mogućnost obrazovanja po svjetskim standardima: da postanu djeca na ponos svojih roditelja.

 

Dnevni avaz
24.09.2011.
Autor: Sanja Vlaisavljević

Ostavite komentar