KATEGORIJA: Novosti | 30.07.2014

KAKO DJECA VIDE POPLAVE: Doživljaji ‘mame heroine’, stand-up o izjavama političara, poskupljenje pitke vode…

Djevojčica Ljubana ima 11 godina i njena kuća u selu Pisari kod Šamca poplavljena je tokom poplava koje su pogodile BiH u maju ove godine. Većinu stvari uspjeli su spasiti, spasili su i domaće životinje a mama je na vrijeme nju i dvojicu braće na vrijeme prebacila kod bake u obližnje selo koje nije poplavljeno.

Neki od komšija su je također poslušali i uspjeli spasiti stvari i životinje. Ljubana kaže da je za sve to zaslužna njena mama Soka koja je odlučila poslušati savjet vlasnika lokalne šljunkare koji je, vidjevši vijesti iz ostatka BiH koji je već bio poplavljen, predvidio da Šamac i okolinu čeka najveći vodeni val u posljednjih 150 godina.

Ljubana je zbog svega toga na radionici jednominutnih filmova ‘OneMinutesJunior’, koju uz podršku UNICEF-a a u sklopu podrške djeci u poplavljenim područjima u Modriči realizira Fondacija za kreativni razvoj iz Sarajeva, odlučila da njen jednominutni film govori o poduhvatu njene mame i da se zove ‘Mama heroina’.

„Poslušali smo savjete tog čovjeka i na vrijeme sve sklonili. Životinje smo podigli na koševe, stvari na sprat, ostalo je nešto igračaka od manjeg brata i one su uništene, ali on će sad u školu pa se svakako više i ne igra“, priča nam Ljubana. S njom na radionici je i njen godinu stariji brat Slaviša.

„Bilo je strašno, a tata nije mogao naći duboke čizme. Kada ih je uspio nabaviti, išao je po selu iu pomagao drugim ljudima“, prisjeća se Slaviša.

Ljubana kaže da joj se nije išlo na radionicu kad je tek za nju čula:

„Mislila sam što opet idemo u školu usred raspusta, ali kad sam vidjela o čemu se radi i koliko je zanimljivo snimati filmove žao mi je što će radionica završiti“.

Jovanu iz sela Crkvina kod Šamca naljutila su poskupljenja u trgovinama nakon što se voda povukla, pa su za vodu, hljeb i druge osnovne potrepštine u vrijeme kad je pomoć bila najpotrebnija morali platiti dvostruko pa čak i trostruko skuplje.

Njen film zove se ‘Dok jednom ne smrkne, drugom ne svane’, a u njemu će prikazati kako je voda ‘preko noći’ dobila drugu cijenu i kako su cijene rasle s rastom nivoa vode. Pored tog filma, Jovana učestvuje u filmu drugarice Nevene iz sela Zasavice s kojom skupa ide u školu. Tokom poplava nisu se mogle vidjeti jer su im sela bukvalno bila odsječena od svijeta i jedno od drugog. Nevena je stoga odlučila da napravi film o tome.

„Družile smo se i išle skupa u školu, i kad je bila poplava nismo mogle otići jedna kod druge, brinule smo se posebno jer nismo mogle ni da se čujemo telefonom. Moj film govori o tome“, kaže Nevena.

Jovana kaže da je njeno selo bilo pravo ostrvo usred poplave.

„Voda nije došla u moju kuću, ali jeste svud okolo, i nismo mogli nigdje ići. Ostali smo u kući nekih pet dana, jer su se roditelji plašili da bi voda mogla brzo doći“, priča Jovana.

Iz istog kraja je i Ana Marija koja se tokom poplava sklonila kod rodbine u Modriču. Njen film govori o tome kako je sve bilo pod vodom, a kada su se vratili u kuću u kojoj nekoliko dana nije bilo struje plašila se da se sve ne zapali zbog svijeće koju su morali koristiti. U radionici učestvuje i Barbara iz Dobor naselja u Modriči koje je poplavljeno. Voda joj je bila u potpunosti poplavila kuću.

„Uspjeli smo se na vrijeme skloniti, bila sam u mjestu Babešnica dok se voda nije povukla. Skoro sve nam je uništeno“, kaže Barbara.

Valerija, Teodora i Hazim iz Modriče su nešto stariji od ostalih učesnica i učesnika radionice, njih dvije na ljeto kreću u prvi a Hazim u drugi srednje škole. Tu su jer vole film i glumu, a svoje slobodno vrijeme inače provode u prostorijama Udruženja ‘Budućnost’ gdje volontiraju u dnevnom centru.

Hazim će raditi film o tome kako su tokom poplava svi bili solidarni i pomagali jedni drugima bez obzira na to kako se ko zove, Teodora pokazuje svoj pogled na medijsko izvještavanje tokom poplava koje je unosilo dodatnu paniku, a Valerija je završila svoj film u kojem je kroz stand-up nastup prikazala i karikirala izjave političara koje su davali tokom poplava.

Kaže da njena kuća ove godine nije poplavljena, ali je bila poplavljena 2010. kada se također izlila rijeka.

„Narode, ništa se ne brinite, članovi stranke su evakuirani i svi su na sigurnom… U ovom trenutku vam ništa ne možemo obećati, možemo vam samo obećati da će se voda povući…“, govori u svom filmu Valerija.

Kaže da prati dešavanja kroz informativne emisije, i da joj nije bilo teško karikirati političare.

„Kad porastem želim se baviti politikom i pomoći kako bi svima zaista bilo bolje“, samouvjerena je Valerija.

Scene za filmove djeca snimaju u prostorijama Udruženja, neke scene su vanjske, a za neke scene koriste i prostorije ‘Kutka za djecu’ na spratu. Radi se o jednom od 21 ‘Kutka za djecu’ koje su u proteklom periodu za djecu pogođenu poplavama u više Šamcu, Modriči, Maglaju, Doboju… zajednički otvorili UNICEF i World Vision.

Djeca iz Modriče i modričkih naselja te nekoliko sela pored Šamca kroz pet dana će napraviti 10 kratkih filmova kroz koje će u jednoj minuti pokazati svoje viđenje prirodne katastrofe koja je tokom maja pogodila BiH i kojom su većina njih bila i lično pogođena tako što su im potopljene kuće, škole i igrališta. Djeca smišljaju teme, snimaju i glume u filmovima.

Dok razgovaramo i pratimo djecu na snimanjima, Alen, Velibor i Berina iz Fondacije za kreativni razvoj radionicu privode kraju, a dolazak Ljubanine i Slavišine mame Soke govori da je vrijeme za polazak. ‘Mama heroina’ s početka priče ponudila je svoje vozilo za prijevoz svoje i druge djece iz sela oko Šamca na radionicu.

„To je najmanje što sam mogla uraditi za svoju djecu nakon poplava. Bili su na jednom izletu, sad ova radionica, i najmlađi sin isto ide na jednu od radionica, bitno je djecu skloniti iz svega, da zaborave na poplave i sve što se dogodilo“, kaže nam Soka dok djeca ulaze u automobil puna novih iskustava odlaze kući.