KATEGORIJA: Ostalo | 27.11.2012

Konkretni prijedlozi s okruglog stola o preporukama Komiteta za prava djeteta upućenih BiH

U opsežnom izvještaju pročitajte koji su konkretni zaključci doneseni na okruglom stolu na temu “Preporuke Komiteta za prava djeteta upućene BiH – kako dalje?”koji je ponudio jasne i konkretne odgovore i prijedloge. Možete pogledati i video-reportažu o samom događaju organiziranom u sklopu obilježavanja Međunarodnog dana djeteta

.

 

Tema 1

1.)    „Zdravstvena zaštita u svjetlu preporuka Komiteta“- Federalno ministarstvo zdravstva

U izlaganju predstavnice Federalnog ministarstva zdravstva ukazano je na aktivnosti i mjere koje ovo ministarstvo provodi u oblasti zdravstvene zaštite djece. Tom prilikom je istaknuto da je ovo ministarstvo dobilo šest preporuka od Komiteta za prava djeteta i to:

  1. Osiguranje jednakog pristupa zdravstvenoj zaštiti za svu djecu;
  2. Obezbjeđivanje uslova da sva djeca uživaju pristup kvalitetnim zdravstvenim uslugama, sa posebnim osvrtom na ugroženu djecu, posebno romsku djecu.
  3. Komitet apeluje na Državu članicu da odmah procijeni stanje uranom zagađenih područja, evakuiše osobe koje žive u tim mjestima, te da preduzme konkretne programe za dekontaminaciju takvih mjesta.
  4. Ukazano je na rasprostranjenost neregularnih “indirektnih” reklama za alkohol i duhan, te je u vezi s tim preporučeno da se poduzmu aktivnosti kako bi se zabranila prodaja alkohola, duhana i droga među adolescentima, te zabrana svih reklama koje promovišu iste.
  5. Unapređenje programa dojenja;
  6. Obezbjeđivanje uslova potrebnih za imunizaciju;

Kad su u pitanju aktivnosti Federalnog ministarstva zdravstva, navedeno je da  je u toku istraživanje mix 4 za 2012. godinu, te da će podaci biti u skorije vrijeme dostupni, da Ministarstvo izrađuje Politiku ishrane, te da je u toku izrada i Akcionog plana ranog rasta i razvoja djece. Također je navedeno da se uz pomoć UNICEF-a provodi istraživanje o anemiji. Ministarstvop redovno učestvije u programima inkluzije djece, a u cilju u napređenja ranog rasta i razvoja djece.

2.)    „Socijalna zaštita u svjetlu preporuka Komiteta“- Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske

–          Komitet je mnogo pažnje posvetio socijalnoj zaštiti bez roditeljskog staranja, te da je u tom smislu ovo Ministarstvo izradila dva važna dokumenta u oblasti socijalne zaštite djece bez roditeljskog staranja i to:

a)      Strategija za razvoj starateljstva, usvojenja;

b)     Novi Zakon o socijalnoj zaštiti u koji su ugrađena nova rješenja- npr. hraniteljstvo

–          Druga kategorija djece su djeca sa smetnjama u razvoju, te je istaknuto da je u toku izrada Izvještaja. Također se potencira na povećavanju socijalnih naknada za ovu poluaciju, te je ukazano i na nejednak tretman u svim kantonima.

–          Treća kategorija su djeca žrtve nasilja i trgovina djecom. U tom smislu je provedena edukacija stručnjaka. Zakon o zaštiti od nasilja u porodici je stupio na snagu prošle sedmice.

–          Djeca sa društveno neprihvatljivim ponašanjem. U ovom segmentu se provode brojni programi, ali nedostaju institucionalni modeli.

Pitanja za diskusiju:

  1. Da li je zdravstvena zaštita u BiH regulisana na adekvatan način, te koji nedostaci postoje u ostvarivanju prava na zdravstvenu zaštitu djece?
  2. Koji su prijedlozi za poboljšanje nivoa zdravstvene zaštite sve djece?
  3. Koje mjere i aktivnosti provode nadležna ministarstva, radi povećanja kvaliteta zdravstvenih usluga, u odnosu na djecu?

Zaključci i preporuke diskusije:

–          Izneseni su stavovi da zdravstvena zaštita djece u BiH nije regulisana na adekvatan način, te da su neophodne izmjene Zakona o zdravstvenoj zaštiti. Ovo posebno u smislu što postoje mišljenja da zdravstvena zaštita treba da bude uređena na nivou BiH, jer je evidentno različito postupanje u kantonima,  a svakom djetetu je podjednako potrebna adekvatna zdravstvena zaštita;

-          U tom smislu je rečeno da zdravstvena zaštita trebn ada bude uređena na način jednakog pristupa svoj djeci, odnosno da se omogući liječenje u kantonu u kojem pacijent nema prebivalište. Trenutno se dešavaju situacije da roditelji djece, korisnika liječničkih usluga, da plaćaju liječenje u drugom kantonu, jer u kantonu u kojem imaju prebivalište n emogu ostvariti adekvatnu zdravstvenu zaštitu za svoje dijete;

–          Nadalje je istaknuto da zdravstvena zaštita nije besplatna za svu djecu, što pokazuje primjer da roditelji djece iz Trebinja često plaćaju usluge u Mostaru, jer odlazak u Banja Luku iziskuju mnogo troškova;

–          Istaknuto je da pojedine bolnice koje imaju oznaku „Prijatelji djece“ , imaju neadekvatne resurse, tehnička sredstva i sl. te je potrebno izvršiti reviziju takvih ustanova;

–          Nadalje je istaknuta komplikovana procedura prilikom usvajanja djece, prilkom čega potencijalni usvojitelji prolaze težak i mukotrpan period, te se nerijetko dešava da strani državaljani lakše usvoje dijete od naših državljana;

–          Ukazano je da je Državna Strategija za djecu 2012-2015 upućena Vijeću Ministara BiH,  te da je potrebno urgirati da se ista prioritetno usvoji, ujedno je predloženo prioritetno usvajanje ove Strategije bude zaključak ovog okruglog stola;

 

 

Tema 2 – ‘Uloga civilnog sektora u realizaciji preporuka i monitoringu’

Pitanja za diskusiju:

  1. Šta i u kojoj mjeri organizacije civilnog društva mogu uraditi kako bi se osigurala što efikasnija implementacija Preporuka?  Imaju li potrebne i dovoljne kapacitete? Koja im je podrška potrebna?
  2. Nezavisni monitoring kao važan aspekt upravljanja provedbom preporuka – naučene lekcije i dobre prakse do sada?
  3. Kakav je uopšte položaj nevladinih organizacija u BiH?

Zaključci i preporuke (vrlo dinamične) diskusije na ovu temu:

  1. Partnerstvo OCD i države – Umjesto što OCD, kroz projekte koje rade, u velikoj mjeri iniciraju i vode procese važnih društvenih promjena i u tom procesu ‘pritiskaju’ državu da radi svoj posao, trebale bi biti percipirane i prihvaćen kao ‘ravnopravan’ i dobronamjeran partner države u ovim procesima.
  2. Poboljšati saradnju i koordinaciju vladinog i nevladinog sektora 

Analizirati preporuke i napraviti samo-evaluaciju OCD kompetencija i kapaciteta za djelovanje tj. Učeše u implementaciji pojedinih preporuka. Na osnovu te analize:

a)      ponuditi konkretno partnerstvo državi u pojedinim intervencijama/ aktivnostima

b)      tražiti  povratnu informaciju o vladinom viđenju saradnje i prostoru za saradnju

 

  1. Re-fokusirati djelovanje OCD – Fokus na ‘opstanak’ vs. fokus na korisnike – u svjetlu stalnog i rastućeg pritiska na OCD da se bore za sredstva i kontinuitet djelovanja, borba za preživljavanje je postalo prioritet nevladinih organizacija i neminovno utiče na njihovu mogućnost da se dovoljno fokusiraju na svoje izvorne misije, vizije, korisnike. Država bi trebala taj problem prepoznati i, u cilju osnaženja nevladinog sektora kao kvalitetnog partnera u procesu sporvedbe projekata, akcija, itd…, raditi na uvođenju i povećanju adekvatne finansijske podrške za kvalifikovane OCD (besplatan prostor za organizacija, smanjenje ‘nameta’ tj. tarifa. Država treba poboljšati svoj odnos prema civilnom sektoru i pozvati OCD na partnerstvo. Obezbjediti finansijsku podršku civilnom sektoru koji trenutno radi i opstaje zahvaljujući primarnu stranim donatorima.
  2. Mozaik intervencija za mozaik proporuka – OCD mogu puno učiniti na implementaciji Preporuka UN CRC. Mreza Snažniji glas za djecu, ali i ostale mreže i OCD, su veliki resurs u predstojećoj sprobedbi preporuka. OCD su raznoliko profilirane i svojim programima, uslugama i aktivnostima, na razlićitim nivoima, mogu ponuditi čitav spektar kvalitetnih ekspertiza.  Fokus bi trebao biti na promociji i podršci onih OCD koje rade direktno sa korisnicima, manje na onima koji rade na sistemskom nivou, iako je sistemska intervencija takodje neophodna.    U implementaciji preporuka OCD se mogu fokusirati na sljedeće ključne oblasti:

a)      Vidljivost – Uraditi dobru promociju Preporuka i učiniti ih vidljivim i razumljivim svim relevantnim učesnicima procesa implementacije. Upoznati opštu i, još bitnije, stručnu javnost (nosioce) o postojanju, važnosti i potrebi implementacije Preporuka, te njihove uloge i odgovornosti u tom procesu.

b)     Lobiranje – za provedbu Preporuka i efikasno partnerstvo sa nevladinim sektorom u tom procesu

c)      Implementacija – c.1. specifične NVO – u zavisnosti od specifičnog fokusa djelovanja/ ekspertize organizacije, usmjeravati se na srodna područja /usluge  za specifične preporuke; c.2. Mrežno djelovanje – Mreža kao značajan resurs/ snaga

d)     Kapacitet za istraživanja – skupa sa vladinim instancama, raditi na vitalnim pitanjima  

e)      Budžetsko lobiranje – lobiranje za odgovorno i pravovremeno obezbjeđenje finansijskih sredstava za sprovedbu Preporuka!

e.1. pravovremeno budžetiranje – ovom pitanju treba bez odlaganja pristupiti s obzirom da se približava kraj godine  i vrijeme budžetiranja za 2013. je u toku.

e.2. dosljednost i kontinuitet buddžetiranja – apelirati na vladu da ne smanjuje budžete za djecu i da ih, ustvari, treba povećati. Na smanjivati i ne ukidati budzete za obasti gdje je napravljen odmak. Ne možemo očekivati kvalitet i kontinuitet rezultata,ukoliko ne obezbjedimo dosljednost i kontinuitet finansiranja za određeno pitanje/ intervenciju (primjeri sigurnih kuća, dnevnih centara za djecu ulice, itd).

5.  Vidljivost preporuka – preduslov za kvalitetan monitoring – da bismo u nezavisnom monitoringu dobili pravovremenu i kvalitetnu informaciju od nosioca aktivnosti/ izvrsilaca pojedinih preporuka, neophodno je osigurati vidljivost i razumijevanje (suštine/ očekivanja) Preporuka na samom početku njihove implementacije. Promocija, edukacija, podizanje svijesti su neophodni.   Preporuke uz obrazloženje istih dostaviti svim relevantnim na samom početku.

Osigurati dostupnost informacija OCD kao nezavisnim monitorima. Upoznati vladine institucije sa institutom, očekivanjima i procesom nezavisnog monitoringa i njihovom ulogom u obezbjeđenju podataka u svrhu istog.

  1. Među specifičnim pitanjima koja su pomenuta i preporučena za fokus djelovanja OCD u implementaciji Preporuka, istaknuti su:
    1. Deinstitucionalizacija brige za djecu bez roditeljskog staranja – Kod preporuke koja promoviše prednosti porodičnog okruženja, istaći važnost i trend ‘deinstitucionalizacije’ brige za djecu bez roditeljskog staranja., kao i obezbjeđenje strukturalnih fondova za ovo pitanje.
    2. Integracija djece – diskriminacija i segregacija djece ‘dvije škole pod jednim krovom
    3. Prepoznati, zakonski regulisati i uskladiti ‘pravo djeteta žrtve’ – u cilju pristupa pravima i sprovođenju zakona, pristup pravnoj pomoći, itd..

 

Tema 3- Maloljetničkjo pravosuđe u svjetlu preporuka Komiteta i uloga Ombudsmen BiH-  Institucija ombudsmena za ljudska prava BiH

U uvodnom izlaganju je pažnja usmjerena na novi Zakon o zaštiti i postupanju sa maloljetnicima u krivičnom postupku, koji je u Republici Srpskoj stupio na snagu u januaru 2010. godine, u Brčko Distriktu je stupio na snagu u novembru 2011. godine, a počinje se primjenivati u 26.novembra 2012. godine. U Federaciji BiH se ovaj zakon nalazi u parlamentarnoj proceduri i očekuje se njegovo usvajanje u što kraćem roku. Istaknuto je da je veliki nedostatak što se ovo pitanje ne uređujh na državnom nivou. Novim zakonom se na novi sistemski način reguliše oblast maloljetničkog pravosuđa. U Zakonu je regulisano da se kazne kreću od lakših ka težim. Prioritet je dat alternativnim mjerama, izbjegavanju vođenja sudskog postupka. Kad su u pitanju Ombudsmeni BiH, pored Alternativnog izvještaja upućen je i Izvještaj, kao pregled preporuka upućenih Instituciji ombudsmena.

Preporuke Komiteta u ovoj oblasti su:

  1. Da država obezbijedi adekvatne uslove za izdržavanje sankcija, odvojenost maloljetnih od punoljetnih počinilaca krivičnih djela;
  2. osigurati pravo na obrazovanje djece;
  3. Da se osnuje državni preventivni mehanizam za praćenje izvršenja kazne maloljetničkog zatvora;
  4. Uspostaviti sveobuhvatnu bazu podataka o djeci u sukobu sa zakonom;

Institucija ombudsmena je u toku 2012. godine u saradnji sa Save the children provela istraživanje, koje je rezultiralo izradom Izvještaja „Mladi i djeca u sukobu sa zakonom“. Obzirom na rezultate istraživanje, generalne zabrinutosti i zapažanja Ombudsmena BiH su :

a)      Zajednički boravak maloljetnika sa punoljetnim osuđenicima;

b)      Neadekvatna zdravstvena zaštita;

c)      Neadekvatno obrazovanje u ustanovama u kojima su smješteni maloljetnici;

d)     Posebni slučajevi kršenja prava djece smještene u ustanove, što je ukazano kroz preporuke svakoj pojedinoj ustanovi;

e)      Nedostatak stručnog osoblja;

f)       Relativno mlad kadar radi u ustanovama/ndostatak edukacija;

g)      Neadekvatan plan rada ustanova;

Generalne preporuke Ombudsmena BiH date u Izvještaju:

1.)    MINISTARSTVIMA PRAVDE BIH, FBIH,RS-

a)      da se poduzmu aktivnosti radi reorganizacije ustanova i obezbjeđivanja uslova za odvajanje maloljetnih od punoljetnih učinioca krivičnih djela;

b)     Vršenje kontinuirane supervizije rada stručnjaka, vršenje specijaliziranih edukacija;

2.)    MINISTARSTVIMA ZDRAVSTVA FBIH I RS-

a)      Regulisati pravo na zdravstvenu zaštitu upošljavanjem ljekara u stalni radni odnos;

3.)    PARLAMENTU FBIH-

b)      Poduzimanje aktivnosti radi usvajanja Zakona o zaštiti i postupanju sa maloljetnicima u krivičnom postupku FBiH;

4.)    VLADI FBIH, RS,BD-

a)      Da se izdvoje budžetska sredstva za upošljavanje dodatnog kadra za rad sa djecom;

U BiH su još uvijek u toku aktivnosti radi uspostave državnog preventivnog mehanizmna, a potom slijedi izrada pravnog okvira. Ovo tijelo je zamišljeno kao posebno tijelo pri Instituciji ombudsmena za ljudska prava BiH. Pored tih aktivnosti, Vijeće ministara BiH je 2008. godine imenovalo Neovisnu komisiju Vijeća ministara BiH – Komisije za monitoring kaznenopopravnih  zavoda (zatvora, pritvora i pritvorskih ustanova za maloljetnike), policijskih stanica i psihijatrijskih ustanova gdje su lica mimo svoje volje lišena slobode (u daljem tekstu: Komisija za monitoring). Komisija za monitoring je tokom 2012. godine izvršila monitoring svih ustanova u kojima su maloljetnici izdržavaju kaznu maloljetničkog zatvora i odgojne mjere. Istovremeno, postoji i komisija Parlamenta BiH, koja je nadležna samo za ustanove  u kojima su smještena lica, kojima su sudovi BiH izrekli krivičnu sankciju.

Predstavnica Pravosudne komisije Brčko distrikta je istakla kako je Zakon o zaštiti i postupanju sa maloljetnicima u krivičnom postupku stupio na sbagu u novembru 2011. godine, a počinje sa primjenom  26. novembra 2012. godine. Doneseni su i pravilnici za provedbu ovog zakona. Pravosudna komisija provodi  specijaliziranu ubuku svih stručnjaka koji rade sa djecom.

PITANJA ZA DISKUSIJU:

1.)    Da li postoje nedostaci u oblasti maloljetničkog pravosuđa, te koji su to?

2.)    Prijedlozi za poboljšanje i unapređenje oblasti maloljetničkog pravosuđa?

3.)    Koje aktivnosti provode nadležne Institucije u ovoj oblasti?

ZAKLJUČCI  I PREPORKE DISKUSIJE:

1.)    Raditi na vidovima rehabilitacije, na osnovu alternativnih  mjera. Mišljenje je da se alternativnim mjerama postiže svrha kažnjavanja, te su alternativne mjere dobre (npr. izricanje posebnih obaveza, policijsko upozorenje);

2.)    Neophodno je popraviti materijalne uslove objekata u kojima su smješteni maloljetnici;

3.)    Neophodno je donijeti Zakon o zaštiti i postupanju sa maloljetnicima u krivičnom postupku;

4.)    Komisija za monitoring  ima nadležnost u svako doba vršiti ad hoc posjete ustanovama, te su u tom smislu stavili na raspolaganje dostupne ljudske resurse za eventualne posjete iu realizaciju preporuka Komiteta;