KATEGORIJA: Novosti | 28.12.2014

KOZARSKA DJECA: Šampioni demokratije iz Kruškika kod Gradiške

Na času smo istorije u devetom razredu Osnovne škole ‘Kozarska djeca’ u naselju Kruškik pored Gradiške kod nastavnice Dušice Kosović i u toku je provjera znanja iz lekcija o Prvom svjetskom ratu i nastanku novih ideologija za koje je Dragan imao spremljen referat. Prije njega je odgovarao Milojko, a nakon njega nastavnica proziva Nedžiba kojeg je za odgovaranje pripremao Žarko dok mu Hasan čita pitanja. Nastavnica ima pristup u kojem se učenici međusobno pripremaju za provjeru znanja i kažu da su zadovoljni. Deveti su razred pa ih uz sve uobičajene stvari zaokuplja i razmišljanje o nastavku školovanja.

„S drugarima svaki dan dolazim autobusom iz 24 kilometra udaljenog mjesta Orahova. Kad nisam u školi učim ili igram fudbal, navijam za Barcelonu, a kad završim osnovnu volio bih se upisati u Tehničku školu u Gradiški i ići za automehaničara“, kaže nam Hasan. Njegova drugarica Slađana iz Kruškika kaže da uči i bavi se sportom u školi.

„Poslije osnovne bih voljela ići za trgovca ili poljoprivrednog tehničara u Gradišku“, kaže nam Slađana dodajući da voli sport i da je igrala u školskom fudbalskom klubu koji je među uspješnijima, ali da više ne igra. Dajana iz prve klupe još je aktivna u klubu.

„Dobre smo, bile smo prve na prvenstvu regije, i treće na republičkom prvenstvu. Volim trenirati i ići na takmičenje“, kaže nam Dejana dodajući da nekad zaigraju i protiv dječaka…

U produženom boravku koji je za učenice i učenike ‘Kozarske djece’ besplatan posebno je živo svaki dan gdje nastavnici razredne nastave Gorana Pavić i Dragan Kovačević provode vrijeme sa djecom od prvog do trećeg razreda. Na produženi boravak trenutno ide 31 dijete koja tu pišu zadaću, uče, crtaju, imaju tematske radionice u zavosnosti od onoga šta rade na nastavi i igraju se.

„U stalnom smo kontaktu s njihovim učiteljicama i imamo dobru saradnju tako da se to što radimo ovdje naslanja na to šta rade na nastavi. Djeca su zadovoljna, a posebno njihovi roditelji kojima je produženi boravak od velike pomoći“, kažu nam Gorana i Dragan.

U produženi boravak svaki dan prva dođe Hasnija iz trećeg razreda. Kaže da voli biti tu, pisati zadaću i pripremati se za školu.

„Lijepo mi je, crtam, pišem, dođu i ostala djeca pa se igramo do škole“, kaže nam Hasnija dok crta Djeda Mraza. Nakon nje, počinju pristizati i ostala djeca i u produženom boravku vrlo brzo je sve življe. Malog Zlatana iz prvog razreda dovodi mama Elhamna. Dolaze iz mjesta Lipovača i kaže da je produženi boravak dobro došao i njoj i Zlatanu.

„Imao je problema sa socijaliziranjem kad je krenuo u školu, ali otkako ide u produženi sve se bolje uklapa. U produženom mu je vjerovatnije ležernija atmosfera pa ga to lagano pripremi za školske časove“, priča nam Elhamna Fazlić. Djecu je u međuvremenu zainteresirao naš fotoaparat, pa su nas u kratkom roku ‘opkolili’ dok svi nisu dobili priliku da izbliza vide fotoaparat i jedni druge fotografišu.

Zora Malešević , direktorica škole i članica komisije za socijalnu zaštitu i inkluziju projekta  „Podrška trajnim rješenjima Revidirane strategije za provedbu Aneksa VII Dejtonskog mirovnog sporazuma“ i školska pedagogica Suzana Ćelić kažu da je skoro trećina učenika u ovoj školi iz povratničkih ili porodica raseljenih lica.

“Od 330 učenika, 56 ih je iz porodica povratnika, a 40 iz porodica raseljenih lica”, kaže Suzana Ćelić.

“U školi su sva djeca zajedno i nema izdvajanja ni po kojoj osnovi, a istakla bih I to da nismo imali zabilježen ni jedan pa čak ni najmanji incident među djecom. Na prvom mjestu nam je kvalitet nastave i na tome radimo, uključujemo se u brojne projekte a sve kako bi djeca i u našoj školi u predgrađu malog grada dobili jednake prilike kakve imaju i njihovi vršnjaci”, kaže direktorica Zora Malešević te nam s pedagocicom Suzanom iznosi neke od postignutih rezultata:

“U ‘Izboru najdemokratičnije škole’ bili smo peti, od 2003. učestvujemo u interkulturalnim razmjenama učenika i nastavnika, školski razvojni planovi redovno su nam među najbolje ocijenjenim, a iz naše škole su u upotrebi i tri priručnika za vaspitno-obrazovni rad dok je četvrti u pripremi. Kad je inkluzija u pitanju, još od 2009. godine radimo po metodologiji Indeksa inkluzivnosti”.

Škola ‘Kozarska djeca’ bila je prije nekoliko godina prva u RS koja je uvela školske uniforme , roditelji su podržali ideju kao i djeca, ali ona nije zaživjela.

“I dalje ima volje, nakon nas nekoliko škola je pokušalo uvesti istu praksu, ali ideja nije dobila sistemsku podršku i proširila se na sve škole pa smo se u zadnje vrijeme najčešće susretali s pitanjem ‘zašto mi jedini?’. Neki ulenici i sada dolaze u dijelovima te školske uniforme koja je bila prilagođena trendovima kako bi je djeca prihvatila”, pojašnjava pedagogica.

Gradiška je jedna od deset općina/opština u BiH uključenih u projekat „Podrška trajnim rješenjima Revidirane strategije za provedbu Aneksa VII Dejtonskog mirovnog sporazuma“ koji finansira Evropska unija iz IPA fondova, uz sufinansiranje i koordinaciju UNHCR-a zajedno sa sedam projektnih partnera, uključujući i UNICEF. Projektne aktivnosti se provode u 10 prioritetnih lokacija u BiH: Brčko Distrikt, Bijeljina, Bosanski Petrovac, Derventa, Foča, Gradiška, Maglaj, Mostar, Prijedor i Živinice.

Projekat ima slogan “Moje mjesto pod suncem” i osnovni cilj komponente koju sprovodi UNICEF u saradnji sa partnerima je osigurati podršku za najranjiviju djecu i njihove porodice kroz različite aktivnosti.