413 Komentara

  • Ne tražim mnogo. Mislim da tražim jako malo, onoga, što je svima nama potrebno. Nisam ni zamišljao, dok sam u majčinoj utrobi bio, da će ovaj svijet biti tako okrutno bezobrazan ! Onda, desilo se to što i jeste, naravno rodio sam se, počeo živjeti, ali ne ni slično onako kako sam zamislio. Rodih se u totalno paradoksalnom svijetu, od moga, opet ponavljam, zamišljenog. Gledam, osvrćem se oko sebe, i ne vidim ništa novo, što već nisam. Sve je sivo, pusto, tmurno, tužno, jadno i čemerno. Naravno, ne u smislu nedostatka novca, nego prostakluka i jednostavno općeg bezobrazluka, nekulture. Niti sam zamišljao, niti sam želio. Niko me nije pitao šta i kad bih ja to volio ? Ali evo, pišem vama, nadajući se da će bar “neko” pročitati moju poruku i moju želju. Ono o čemu sam ja maštao u majčinoj utrobi, a ono što sada želim, je da se zakoni, koji su pisani na papirima, sprovedu u djela. Ne tražim mnogo ! Samo toliko ! Ono što ste Vi, čike i tete, napisali, sprovedite u djela. Brinite se i mislite o nama, koji će “sutra” sjediti na vašim mjestima, sigurno ne okidajući Vas, jer mi tako nismo naučeni i ne želimo biti “baš” takvi ! Nekulturni ste, jer ne mislite na nas !

  • željela bih da imam moć
    da ozdravim svu bolesnu
    djecu na svijetu
    i da im vidim osmijeh na licu

  • Želim da sva djeca svijeta nikada ne budu gladna.Znam da je to skoro nemoguće,ali neka bogate zemlje malo razmisle i umjesto da odvajaju novac za naoružanje neka samo dio odvoje toj maloj,nevinoj i gladnoj djeci i mnogi problemi će nestati.Takođe želim da nema granica,dijeljenja po boji kože,naciji,vjeri i socijalnom statusu.Želim da se svi ljudi na svijetu vole i kako ja smatram svi bi problemi nestali.

  • Želim da učenici škole u kojoj radim, OŠ “Berhaudin Selmanović” u Sarajevu, konačno, nakon 66 godina postojanja škole dobiju fiskulturnu salu i ostvare svoje pravo na zdrav život i odrastanje!

  • Dragi Unicef, pišu vam dvije sestre blizanke Ana i Jelena.
    Mi idemo u cetvrti razred osnovne škole i naša želja je da naš lijepi grad Mostar dobije KINO i da bude još ljepši.
    Imamo 10 godina i nikada još nismo bile u kinu, nikad nismo gledale crtiće sa velikog ekrana, sestre kažu da je to baš lijepo i zanimljivo a i one su bile samo jednom u kinu.
    Želimo još da sva djeca imaju svoju kuću, da svi imaju klimu, da ne žive po ulicama i da ih tete ne tjeraju iz trgovina kada uđu da se malo ugriju..želimo da djeca budu sretna kada navečer idu spavat i dobiju poljubac za laku noć od mame i tate.

Ostavite komentar