KATEGORIJA: Ostalo | 10.04.2012

“Ne dozvoliti da se djeca bez roditeljskog staranja mlađa od tri godine smještaju u institucije“

„Bez obzira koliko smještaj u domu bio dobar, nikada nije dovoljno dobar za dijete kao što je to odgajanje u porodičnoj zajednici, posebno ako govorimo o djeci ispod tri godine.“ – saglasili su se stručnjaci – učesnici na okruglom stolu„Promovisanje alternativne brige i smještaja djece bez roditeljskog staranja“ u organizaciji Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske uz podršku UNICEF-a koji je održan u Tesliću početkom aprila 2012.

Ovaj sastanak dio je napora da se prepoznaju problemi i usaglase preporuke za transformaciju ustanova za djecu bez roditeljskog staranja uz dijalog predstavnika vlasti sa relevantnim stručnjacima u oblasti socijalne zaštite i dječijih prava i profesionalcimakoji rade u ustanovama za smještaj djece. Novi Zakon o socijalnoj zaštiti u Republici Srpskoj predviđa brojne izmjene, a između ostalog i one koje se tiču novih načina zbrinjavanja djece bez roditeljskog staranja, i okončanje prakse smještanja djece mlađe od tri godine u institucije.

„Kako bi se zakon proveo na najbolji način, profesionalci koji su direktno odgovorni za njegovu provedbu zajedno trebaju doći do najboljih rješenja. Od podrške profesionalaca u službama i institucijama zavisi da li će zakon u potpunosti zaživjeti“, kaže Ljubo Lepir, pomoćnik ministra zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske koji je učestvovao na okruglom stolu.

„Kao pedagog sam apsolutno protiv smještanja djece mlađe od tri godine u institucije. Beba u toj dobi ne zna ko joj je majka, ali se veže za onoga ko je njeguje. Dijete u institucijama se teško može vezati za bilo koga jer se njegovateljice mijenjaju u smjenama, svakih osam sati.“ – kaže Svjetlana Blagojević, direktorica Dječijeg doma „Rada Vranješević“ u Banja Luci i učesnica okruglog stola. Dodaje kako ne strahuje da bi se transformacijom smještaja djece bez roditeljskog staranja i deinstitucionaliziranjem izgubila potreba za dječijim domom, ali u nešto drugačijem obliku kao što bi bili prihvatilišta za djecu, majčinski dom, ili centar za djecu s poremećajem u ponašanju.

„Posljednje dvije godine imamo znatno povećanje slučajeva u kojima mladi roditelji ostavljaju male bebe, i njih treba negdje prihvatiti. Ukoliko bi se smještaj transformirao, i dalje bi ostala potreba za prihvatni centar gdje bi se do pronalaska hraniteljske porodice smještala ta djeca, ali gdje bi se moglo razgovarati i s roditeljima, vidjeti postoji li mogućnost da dobiju podršku i da se radi na preveniranju. Postoji ideja i da se osnuje i materinski dom gdje bismo mogli smjestiti mlade majke koje često u strahu od neprihvatanja porodice i sredine napuštaju djecu“, kaže Svjetlana Blagojević. Dodaje kako je trenutno problem i komplicirana procedura usvajanja koja traje predugo, a tokom trajanja procesa dijete ne može biti smješteno u hraniteljske porodice koje su još jedan od vidova alternativnog smještanja i brige za djecu bez roditeljskog staranja:„Potrebno je ohrabrivati hraniteljstvo i adekvatno osposobiti hraniteljske porodice kako bi djeca mogla odrastati u za njih najboljem okruženju. Generalno je potrebna veća podrška porodici, jer ulaganje u djecu nikada nije trošak, već investicija koja će nam se u budućnosti višestruko vratiti“.  – riječi su direktorice jedinog doma za nezbrinutu djecu u Republici Srpskoj.

Cvijanka Rakić, psihologinja iz Centra za socijalni rad u Bijeljini kaže da trenutno na području te opštine nema djece mlađe od tri godine u ustanovama, već da su u nekoliko slučajeva smještena u hraniteljskim porodicama. „Hraniteljske porodice su dobro rješenje, ali problem je jer te porodice često ne prođu adekvatnu obuku, ne ispitaju se na najbolji način njihova očekivanja ili eventualne teškoće. Zbog toga imamo slučajeva da već nakon nekoliko dana vrate dijete jer nisu očekivali da se suoče sa djecom s proživljenim traumatskim iskustvom“, kaže Cvijanka Rakić, te potcrtava kako je koncept hraniteljstva jedna od boljih mogućnosti iako ga treba unaprijediti:„Imamo trenutno 30 zainteresiranovanih porodica i do sada je njih 12 prošlo svojevrsnu trijažu i djeca su kod njih smještena. Imamo nekih porodica koje su se s godinama dokazale i koje su odgojile veliki broj djece  za šta su i nagrađene priznanjima“.

Ističe i trenutni problem smještanja djece u institucije izvan Bijeljine, što često dodatno otežava situaciju:„Odlaskom u drugi grad djetetu se kidaju preostale veze sa porodicom. Mi pokušavamo organizovati susrete, održati kontakte između njih, ali je činjenica da su daleko. Kad se dijete nakon pet-deset godina vrati u Bijeljinu, nema kontakte s porodicom i sa sredinom. Zbog toga nije loše ni poticati koncept starateljskih srodničkih porodica“, kaže Cvijanka Rakić.

Na okruglom stolu prezentirani su rezultati u radu na poboljšanju sistema zaštite djece bez roditeljskog staranja u RS, uključujući implementaciju Strategije za poboljšanje socijalne zaštite djece bez roditeljskog staranja sa planom akcije za period 2009-2014, promoviran poziv na akciju kojeg su zajednički objavili UNICEF Regionalni ured (CEE/CIS) i UN Visoki predstavnik za ljudska prava (OHCHR) pozivajući vlade u cijeloj Srednjoj i Istočnoj Evropi i Centralnoj Aziji da stanu u kraj smještaju u sistem institucionalne zaštite djece mlađe od tri godine, uključujući djecu s poteškoćama. Identificirane su i preporuke za reformu sistema zaštite za djecu bez roditeljskog staranja sa fokusom na proces deinstitucionalizacije i prevencije daljeg smještaja, uloge centara za socijalni rad i ustanova, te promociju hraniteljstva i drugih oblika zbrinjavanja djece zasnovanih na porodičnom modelu.