KATEGORIJA: Novosti | 06.03.2017

OKRUŽENJE KOJE PODSTIČE INDIVIDUALIZIRANO UČENJE: “Bez inkluzivnog nastavnika nema kvalitetne i dobre inkluzivne priče”

IMG_9659

U Sarajevu je u organizaciji Udruženja “Duga” i uz podršku UNICEF-a kroz projekat “Inkluzivno obrazovanje” završena trodnevna obuka za predavače o modulima u inkluzivnom obrazovanju “Okruženje koje podstiče individualizirano učenje”, kao završni od tri modula. Predstavnice i predstavnici 14 škola iz iz Livna, Mostara, Sarajeva, Prijedora, Novog Travnika, Banja Luke, Tinje, Bihaća, Jelaha, Odžaka, Goražda i Brčkog predstavili su svoj dosadašnji rad na stvaranju inkluzivnog okruženja u svojim školama i predstavljanju modela inkluzivne nastavnice i nastavnika u školi. Učesnice i učesnici su kroz tri dana radionice radili kroz nekoliko tematskih cjelina: Analiza situacija u kojima djeca i mladi uče; Postavljanje efektnih ciljeva; Prilagođavanje situacija potrebama učenika i Pružanje podrške svim učenicima. Održan je i ‘Sajam škola’ na kojem su učesnicei učesniciimaliprilikupredstaviti rezultate dosadašnjeg rada, razmjeniti iskustva, ideje i dobre primjere iz prakse. 

“Radionice poput ove bitne su za podizanje svijesti kod polaznika, i da im daju osnovno razumijevanje inkluzivnog obrazovanja, ali pravi posao i prava edukacija počinje kad oni s radionice odu u svoje sredine, vrate se u škole i učionice, počnu razgovarati s drugim nastavnicima i prošire svoje znanje u praksu. Stoga je bitno dati im adekvatno teoretsko predznanje o temi, ali pravi rad dolazi poslije”, kaže Paula Hunt, međunarodna ekspertica UNICEF-a i jedna od predavačica na radionici.

Judith Hollenweger, stručnjakinja za inkluzivno obrazovanje s Pedagoškog instituta Univerziteta u Cirihu i predavačica na radionici kaže kako je protekla radionica definitivno jedna od, po brojnosti učesnika najvećih radionica, na kojoj je imala priliku raditi:

“Koliko sam vidjela kroz ova tri dana svi su aktivno uključeni, zaista žele učiti, a škole su izabrane na osnovu njihove motiviranosti za učešće u projektu. Posebno mi se sviđa što vidim aktivnu saradnju različitih grupa iz različitih regija i kantona kako na jednom mjestu razgovaraju o istim stvarima i dijele zajednčlki cilj”, kaže Judith Hollenweger.

Anka Izetbegović, direktorica Udruženja “Duga” ne krije zadovoljstvo nakon trećeg modula radionica kroz koje se nastavnice i nastavnici, direktorice i direktori škola te ostalo školsko osoblje pripremaju za inkluzivnije škole i inkluzivnije društvo u cjelini:

“Treći susret u Sarajevu je na neki način i retrospektiva stvari koje radimo zadnjih deset mjeseci sa glavnim ciljem da svi zajedno osvijestimo ulogu i značaj nastavnika u inkluzivnom odjeljenju. Koliko god sami nastavnici i škole stalno traže podršku sa strane, mi vjerujemoa to je i glavni motiv svega, da bez nastavnika nema kvalitetne i dobre inkluzivne priče, ali ne bilo kakvog nastavnika već nastavnika koji ima i svjesnost o različitim potrebama različite djece, koji ima vještinu da upravlja inkluzivnim odjeljenjem i prepoznaje da svakom djetetu treba prići na odgovarajući način. Takav nastavnik otvoren je prema kolegama, zna da sarađuje, uspostavlja kontakte u zajednici, on se stalno profesionalno i stručno usavršava – što smo na neki način pokušali da pokažemo i ovim našim treninzima, i on je ustvari neko ko gradi mrežu odnosa, relacija i mrežu saradnje u svojim školama i sredinama”, kaže Anka Izetbegović.

Sanja Kabil, voditeljica programa obrazovanja u UNICEF-u BiH kaže kako je posljednja radionica kraj jedne, ali istovremeno i početak druge faze u izgradnji inkluzivne škole i inkluzivnog društva.

“Radi se o procesu u koji smo uključili reprezentativni model škole odabrane od strane ministarstava obrazovanja, škole koje su već prepoznate kao škole kojeimajudobru praksu, bile su u raznim projektima i imaju dosta iskustva vezanog za inkluzivno obrazovanje. Proces je koncipiran tako da kreće od širokih ideja, filozofskih uporišta i promjeni cijele paradigme,a onda se spušta na konkretnu praksu u razredu. Nadam se da smo mi tokom ove tri runde od po tri dana završili fazu konceptualizacije kroz koju je cilj bio promišljati o inkluzivnom sistemu, koncepciji utemeljenoj na ljudskim pravima, socijalnog modela inkluzije i promjene paradigme iz medicinskog modela. Dalji plan je napravljen i skupa smo u jednoj regionalnoj priči što je također vrlo bitno, da dokumentujemo ono što je urađeno u školama i da to prenesemo ostalima”, kaže Sanja Kabil.

ISKUSTVA UČESNICA I UČESNIKA:

 

 

Aziz Mulahmetović, direktor OŠ “Umihana Čuvidina” Sarajevo:

“Uz radionicu jako je bitna razmjena iskustava između škola, kao i iskustva iz drugih zemalja koja smo imali priliku čuti. Ekipa koja je ovdje educiraće ostale, svoja iskustva s radionice i primjere prenijeti kolegama u školi, ovo je već treći ciklus i imamo dosta iskustva”.

 

 

Zorica Kožić, nastavnica hrvatskog jezika, OŠ “Ivana Gundulića” Mostar:

“Mi već dosta radimo na inkluziji, prije ovoga smo prošli jedan trogodišnji projekat kroz koji smo puno toga naučili, osobno sam bila na mnogo radionica ranije, a ovaj ciklus modula će svakako biti koristan, pogotovo mlađim kolegama. Na ovome ne smijemo stati, ova priča se mora razvijati dalje, da bi bila obuhvaćena i naša škola, ali i druge škole koje su na području Mostara. S nama su ovdje i kolege iz Četvrte osnovne škole u Mostaru, ali mišljenja smo da ne treba sve ostati na te dvije škole i potrudićemo se da se proširi i na ostale i da zaživi u praksi.”

 

 

Seada Kuštrić, direktorica Četvrte osnovne škole Mostar:

“Potpuno je drugačiji pristup, čini mi se da je inkluzivno obrazovanje kroz ove module koje je organizovao UNICEF a prezentirale uvažene predavačice, predstavljeno kroz malo drugačiji filozofski pristup. Imamo više smjernica za život, ne samo za struku. Ovdje smo se bazirali na cjelokupno inkluzivno obrazovanje, za svu djecu. Ranije je bilo slučajeva da su predavanja više o eksluziji, a ne o inkluziji, sada na ovim modulima imamo drugačiji koncept, može se govoriti o inkluzivnom obrazovanju za svako dijete.

 

 

Elma Hamzić, direktorica OŠ ”Mehmedalija Mak Dizdar” Goražde:

“Nadam se da će naša škola kao i sredina biti inkluzivniji nego štoje do sada bio slučaj, iako zaista mi godinama na tome aktivno radimo. Sve naravno zavisi od niza faktora, ali mislim da će dodatno znanje koje ćemo donijeti sa ovih radionica doprinijeti širenju samog pojma inkluzije, inkluzivne kulture i djelovanja.”

 

 

Momčilo Mišljenović, nastavnik matematike, OŠ”Branko Radičević” Banja Luka:

“U inkluziji smo jako dugo, ali nažalost o tome se na pravi način ne govori u široj javnosti, u medijima, inkluzijom se uglavnom samo bave prosvjetni radnici, tako da su ovakve radionice veoma korisne, jer edukacija je potrebna u svakom slučaju. Ovakva edukacija pomaže nam i da naučimo kako izaći u sredinu i učiniti je inkluzivnijom. U RS inkluzija je uvedena prije 10-ak godina, ali mislim da joj nije data adekvatna pažnja, i drago mi je da se akcenat i kroz ovakve radionice ponovo stavlja na inkluziju, da se govori o djeci s poteškoćama i da im se posveti što veća pažnja”.

 

 

Selma Ćehović, nastavnica tehničkog odgoja, Druga osnovna škola Hrasnica (Sarajevo):

“S jedne strane za mene su ovakve radionice bitne i korisne, ali same nisu dovoljne da se osposobimo da možemo bez problema izrađivati adekvatne planove i sve drugo što je potrebno. Uz smjernice koje smo dobili, mislim da je potrebno što više konkretnih primjera, i naravno što više ovakvih i sličnih edukacija”.

 

 

Marica Jelušić, pedagoginja u OŠ “Vladimir Nazor” Odžak:

“Zadaća ovog tima koji je učestvovao na obuci po modulima je da putem sjednica učiteljskog vijeća i stručnih aktiva na svoje kolege u školi prenese sve kompetencije koje su stekli kroz ovu obuku. Bićemo prvapodrška učiteljimai nastavnicima. Samim radionicama smo zadovoljni, a naša škola već dugo je uključena kako u ovaj projekt, tako i druge slične, radimo i na projektu obuke treninga za trenere asistenata u nastavi, što će s ovim činiti jedan zaokružen ciklus.”

 

 

Gordana Nakić, učiteljica razredne nastave, OŠ “Fra Lovro Karaula” Livno:

“Osobno mi je ovo jedno jako pozitivno iskustvo, dosta toga smo naučili ali i prisjetili se stvari koje smo već znali. Svaki put kad se s ovih modula vratimo u škole naučeno prezentiramo fokus grupi učitelja i roditelja, tako da ćemo i ovo što smo kroz ovaj trodnevni modul naučili podijeliti sa svojim kolegama i sigurna sam da će se dosta od ovoga i primijeniti”.

 

 

Alma Halilović, učiteljica, OŠ ”Prvi mart” Jelah:

“Radionice su bile jako korisne i zanimljive, naučeno ćemo biti u stanju prenijeti kolegicama i kolegama, što će pomoći da već inkluzivnu školu učinimo još inkluzivnijom i da se unaprijedimo tamo gdje smo možda slabiji. Potrebno jeviše raditi na odnosusaokolinom, sa zajednicom, aktivnije uključiti roditelje, uključiti djecu da bolje razumiju inkluziju”

 

 

Dejanka Filipović, pedagoginja u OŠ “Novi Travnik”,Novi Travnik:

“U programu inkluzivne škole smo još od samih početaka, od osnivanja “Duge”, sarađivali smo prvo sa VasilijomVeljković, defektologinjom iz”Duge”, u ovom ciklusu imamo dobru saradnju sa direktoricom Ankom Izetbegović, dosta smo radionica s nastavnicima i sami proveli u školi. U školi imamo primjenjivu inkluziju, dosta toga već znamo, ali svaka nova edukacija je potrebna i dobra.”

 

 

Sanja Munjiza, OŠ “Branko Ćopić” Prijedor:

“Sva tri modula koja smo prošli su izuzetno korisna, iskustvo više, a posebno bitno je i to što smo upoznali druge kolege i imali smo mogućnost međusobne razmjene mišljenja, iskustava i informacija.”

 

 

Šemso Musić, direktor OŠ “Tinja”,Tinja:

“Dosta novih stvari smo naučili, iako smo u procesu inkluzije toliko dugo da na početku skoro pa da nismo ni znali da je to što radimo inkluzija, još od kraja devedesetih kada smo upisivali djecu s poteškoćama. Na početku smo se odmah susreli sa problemom izrade prilagođenih planova i programa, kontaktirali smo druge institucije i udruženja od kojih smo dobijali podršku, snalazili se kako smo znali. Počeli smo sa slanjem nastavnike na obuke i seminare koji supočeli da dajurezultate i mijenjaju pristup kod nastavnog osoblja, jedna od takvih je i ova obuka koja će nam mnogo koristiti za dalji rad”

 

 

Majda Balvanović, defektologinja, stručna saradnica u Prvoj osnovnoj školi Brčko :

“Inkluzivna smo škola, i nadam se da će to prepoznati i sredina i da ćemo postati model škole koja provodi inkluziju. Tim koji prolazi ovu obuku svakodnevno je pri ruci drugim kolegama koji im se mogu obratiti oko bilo kojeg pitanja, tako da se ne moraju obraćati samo meni kao defektologu. Nadam se da ćemo strategije i druge stvari o kojima smo ovdje govorili moći primjenjivati u školi.”

 

 

Merhunisa Seferagić, učiteljica, OŠ “Gornje Prekounje” Ripač (Bihać):

“Inkluzija je u našoj školi odavno je zaživjela, većina nas je i ranije prošla mnoge seminare, ali nijedna edukacija nije viška i svaki put naučimo nešto novo, nastavnik uči i educira se dok je živ. Svako dijete zahtijeva drugačiji pristup, ima različite potrebe, svaka generacija ima nešto svoje i mi trebamo biti u toku. Naučeno ovdje će biti primjenjivo, razmjenjujemo znanja i iskustva s kolegama iz drugih škola.”