KATEGORIJA: Ostalo | 08.12.2011

OneMinutesJr: Djeca pokazuju kreativnost i govore o svojim pravima

Umjesto da prijatelja zadirkuju zbog poderane majice, u jednom momentu sva djeca iz razreda ustaju, cijepaju svoje majice i u jednom momentu svi su ponovno jednaki. Sažetak je ovo jednominutnog filma učenice sedmog razreda Osnovne škole „19. April“ iz Dervente koja je učestvovala na petodnevnoj radionici „OneMinutesJr“ čijem snimanju smo nedavno prisustvovali.

OneMinutesJr je mreža koju čine Evropska kulturna fondacija, Sadberg institut i UNICEF koji pruža financijsku podršku mreži i asistira u njenom radu. Rezultat su jednominutni filmovi mladih od 12 do 20 godina starosti kroz koji oni iskazuju svoja mišljenja, stavove, ideje ili dižu glas o svojim i problemima svojih vršnjaka. Da bi kroz pokretne slike ispričala svoju jednominutnu priču, Sari i ostalim polaznicima radionice pomažu Chris Schuepp koji je prije Dervente vodio slične radionice širom svijeta, uz podršku energične Nadine Hottenrott te novoobučenih „OneMinutes“ trenera iz banjalučkog udruženja „Genesis Project“.

„Želim pokazati na tom primjeru kako smo svi jednaki bez obzira na to kako izgledamo ili kakvu odjeću nosimo“, kaže nam Sara u pauzi snimanja, dok Nadine daje posljednje instrukcije vezane za snimanje posljednje klape filma. Okom nekoliko dana radionice, djeca su jedni drugima pomagala u pričanju priča, jedni su drugima učestvovali kao glumci u filmovima, ali su i razmjenjivali ideje kako da priča u konačnici najbolje izgleda. Među glumcima u Sarinom filmu je i Dražen Škrga iz osmog razreda, kojeg pored brojnih problema s kojima se njegovi vršnjaci susreću, kao jedan od većih vidio je problem smeća na ulici te je o tome progovorio u svom jednominutnom uratku.

„Smeta mi što nam je grad prljav, i ako će ovaj moj film na bilo koji način pomoći, biće mi drago zbog toga. Želio sam ukazati na taj problem kroz film koji govori o jednom čovjeku koji se bori za čistiji grad“, ispričao nam je Dražen. Njegovoj drugarici iz razreda Olji Milinković zasmetalo je to što nema rasvjete na tri kilometra puta kojim se po vraća kući poslije druge smjene.

„Mračno je, ima pasa lutalica, i strah me je ići kući poslije škole. Zbog toga sam na svoj način kroz ovaj film odlučila na problem koji nije samo moj, već i problem sve djece koja se neosvjetljenim dijelovima puta pješice vraćaju kući“, kaže Olja.

I drugi filmovi koji su urađeni tokom petodnevne radionice nimalo ne zaostaju za spomenutim po svojoj zanimljivosti, izboru tema i zrelom načinu na koji su djeca o njima govorila.

„Nadine, Draško iz „Genesisa“ i ja im pomažemo, ali je fascinantno s koliko su žara oni sve prihvatili i kako su dobro odreagovali, tako da vam mogu reći kako je najmanje 80 odsto svakog filma djelo same djece. Svidjelo mi se da su teme raznolike, od vršnjačkog nasilja, preko problema smeća, pasa lutalica i nepostojanja rasvjete, pa do priče jednog dječaka koji ukazuje na potrebu brige za starim ljudima. Imaju dobar ‘radar’ za detekciju bitnih i zanimljivih tema“, kaže nam Chris dok traju završni radovi na montiranju ranije snimljenih materijala.

Pored izvanrednih video-radova za koje su djeca nagrađena diplomama, vrijednost okončane radionice je i što su obučeni novi „OneMinutes“ treneri iz organizacije „Genesis Project“, dugogodišnjeg partnera UNICEF-a u BiH.

„To znači da završetkom radionice ne završava i OneMinutesJr u Bosni i Hercegovini, jer sada mi možemo nastaviti dalje uz podršku UNICEF-a. Od Chrisa se moglo mnogo toga naučiti, i sa zadovoljstvom ćemo to nastaviti da primjenjujemo“, kaže Draško Stojčić iz „Genesis Projecta“.