KATEGORIJE NOVOSTI: Novosti , Svako dijete treba porodicu | 29.03.2018

Kako postati hranitelj djetetu bez roditeljskog staranja

Hraniteljstvo je oblik zaštite i kratkoročnog smještaja djeteta bez roditeljskog staranja u porodici, posebno pripremljenoj za tu ulogu. U posljednje vrijeme interes za hraniteljstvo u Bosni i Hercegovoni raste. To uliva nadu da će neko od 2000 djece bez roditeljskog staranja, od kojih većina živi u institucijama, konačno imati priliku odrastati u stimulativnom porodičnom okruženju, koje je najbolje za rast i razvoj djeteta. Međutim, hranitelj ne može biti svako. U FBiH nedavno je stupio na snagu Zakon o hraniteljstvu, kojim su jasno definisani principi hraniteljstva, uvjeti pod kojima neko može postati hranitelj, prava i obaveze hranitelja, hranjenika i centara za socijalni rad, edukacija, hraniteljski ugovor, te druga pitanja iz oblasti hraniteljstva.
Hraniteljstvo je jedna od najvažnijih komponenti projekta “Podrška transformaciji institucija za zbrinjavanje djece i prevencija razdvajanja porodica” kojeg u BiH implementira UNICEF s partnerima iz vladinog i nevladinog sektora, te uz finansijsku podršku Evropske unije. Cilj projekta je osigurati da djeca bez roditeljskog staranja, djeca pod rizikom od odvajanja iz porodica,  djeca sa poteškoćama i osobe sa invaliditetom uživaju jednaka prava i status  kao i sva djeca u Bosni i Hercegovini.
KATEGORIJE NOVOSTI: Novosti , Svako dijete treba porodicu | 23.03.2018

Održana radionica “Svako dijete treba porodicu”

Danas se na Jahorini završila interaktivna radionica "Svako dijete treba porodicu", na kojoj su se okupili novinari, predstavnici entitetskih ministarstava, centara za socijalni rad, stručnjaci iz sistema socijalne i dječije zaštite, predstavnici hranitelja i mladih ljudi koji su odrasli u hraniteljstvu i domovima za djecu bez roditeljskog staranja, kako bi govorili o važnosti porodičnog okruženja za odrastanje djece. Istaknuta je važnost kontinuirane saradnje i razmjene iskustava svih učesnika, s ciljem poboljšanja statusa i prava djece bez roditeljskog staranja. Istraživanje o znanjima, stavovima i iskustvima u vezi sa zbrinjavanjem djece bez roditeljskog staranja koje je UNICEF proveo 2013. godine na reprezentativnom uzorku pokazalo je da tri četvrtine ispitanika nisu znali ništa ili su znali vrlo malo o hraniteljstvu. Jedan od pet ispitanika je odgovorio tačno da je hraniteljstvo privremena briga za dijete. [gallery ids="11933,11932,11931,11930,11950,11949,11948,11947,11945,11944,11943,11942,11941,11940"] Ovi rezultati ukazali su na potrebu za uporednim programskim i komunikacijskim pristupima koji bi se trebali provoditi istovremeno, određujući slabosti i gradeći kapacitete sistema socijalne zaštite, te također podižući svijest i formirajući generalni stav javnosti prema pozitivnijim pristupima i zahtjevima za alternativnim oblicima zaštite za djecu bez roditeljskog staranja od institucionalnih. Na prvom mjestu to je hraniteljstvo. Kako ga najbolje približiti ljudima, pitanje je koje se često postavlja. -U praksi se pokazalo da najbolje poruke o hraniteljstvu šalju sami hranitelji svojim pričama. Koliko je važno da o tome govore u medijima, toliko i u svojoj najbližoj okolini. Imamo sjajan primjer hraniteljske porodice u Banjoj Luci koja je toliko požrtvovana i posvećena, toliko ljubavi poklanjaju djeci koja su smještena kod njih i toliko lijepo pričaju svima o tome da su njihov primjer odlučila slijediti još dva člana njihove bliže porodice. Takve hranitelje trebamo, kazala je Snježana Maksimović, predstavnica Centra za socijalni rad Banja Luka. U takvoj hraniteljskoj porodici odrasla je i 19-godišnja Dragana Savić, koja je sada studentica Prirodno-matematičkog fakulteta. -Moja hraniteljica me nikada i ni u jednom trenutku nije posmatrala drugačije nego svoju biološku djecu. A ima ih dvoje. Koliko su ljubavi i pažnje oni imali, imala sam ih i ja. To puno znači djetetu koje je s devet godina ostalo samo, bez roditeljskog staranja. Zato svoju hraniteljicu zovem majkom, a njenu djecu bratom i sestrom, jer oni to meni i jesu, kazala je Dragana. Kada dođu u hraniteljsku porodicu jako je važno upravo to: da se djeca bez roditeljskog staranja ne osjećaju drugačijom. -Javnost je na ovu djecu posebno osjetljiva i sklona spustiti kriterije u nekim stvarima. Međutim, kada jednom dođu u udomiteljske obitelji prema njima se treba odnositi kao prema punopravnim članovima te obitelji. A svaki član obitelji ima svoja prava i obaveze. Prava se moraju poštovati, a obaveze izvršavati. Nije strašno ako dijete u udomiteljskoj obitelji ima, naprimjer, obavezu da posprema svoju sobu. Ukoliko obitelj živi u ruralnim područjima da, u skladu sa svojim mogućnostima, pomogne u radovima na polju. Jedino tako šaljemo pravu poruku tom djetetu i jedino tako ono postaje punopravni član obitelji, istakao je Miroslav Jurešić, pomoćnik ministra u Ministarstvu rada i socijalne politike FBiH. Takvih poruka nikad dosta. Pogotovo ne o temama koje se tiču prava djece bez roditeljskog staranja. -Ne smijemo dozvoliti da se o ovome govori dok traje određeni projekt, jer hraniteljstvo nije priča koja traje nekoliko mjeseci. Ono je dugotrajni proces, koji tek treba da se razvije u svom punom kapacitetu. Osim predstavnika institucija, koji se bave ovom tematikom, izvještavanje o hraniteljstvu u svim njegovim aspektima treba postati društveno odgovorna praksa medija. Svi mi skupa smo odgovorni za budućnost djece bez roditeljskog staranja, kazala je Tatjana Mizdrak, urednica i novinarka RTRS. Ako je hranitelj dobar, on može pomoći djetetu bez roditeljskog staranja da izraste u sretnu i samopouzdanu osobu, smatra Aida Đugum, novinarka Radija Slobodna Evropa. -Hranitelj ne može biti svako, to je zaista velika odgovornost. Da mene neko pita da li bi postala hranitelj, razmislila bih dobro mogu li ja to. Mnogo je izazova za svakog pojedinca u tom krugu kojeg čine hranitelji i institucije koje su uključene u ovaj proces. A od zdravog pojedinca počinje i ovisi zdravo društvo. Zato djecu ne smijemo dati svakome da ih odgaja, kaže Đugum. U Bosni i Hercegovini trenutno je, prema procjenama, oko 2000 djece bez roditeljskog staranja. Oni trebaju pažnju, ljubav, dom, porodicu... A šta kad ih nemaju? Odgovor na to pitanje stao je u samo jednu rečenicu djevojčice bez roditeljskog staranja, koja kaže: “Osjećam se kao plast sjena kojeg vilama prenose s jednog mjesta na drugo i svaki put se jedan dio mene osipa“. Kampanja „Svako dijete treba porodicu“ dio je programa “Transformacija institucija za zbrinjavanje i prevenciju razdvajanja u porodicama” koji od 2016. do 2018. godine provodi UNICEF BiH, u saradnji s nadležnim ministarstvima (Ministarstvo rada i socijalne politike FBiH, Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite RS, Federalno ministarstvo zdravstva i Ministarstvo civilnih poslova BiH) i relevantnim nevladinim organizacijama (SOS Dječija sela BiH i Hope and Homes for Children), uz podršku Evropske unije. Važnost ove kampanje je u tome što se zajedničkim naporima želi postići da sva djeca uživaju jednaka prava, bez obzira na stanje u porodici.              
KATEGORIJE NOVOSTI: Novosti , Svako dijete treba porodicu | 16.03.2018

U DOMU I U SRCU HRANITELJICE ADILE: Poteškoće ne stanuju ovdje

Svakoga dana nakon što ustane, pospremi krevet i doručkuje, 18-godišnja djevojka, koju ćemo za potrebe ove price nazvati Ema, obavi mali “ritual” nad svojim kućnim biljkama. S osmijehom provjeri treba li im vode/hrane, iznova rasporedi ukrase za saksije– sove, pčelice i bubamare, potraži nove izdanke i pupoljke, odbaci uvele, nježno obriše prašinu s lišća… Ljubi ga i priča mu. Njena hraniteljica, Adila, kazala joj je da lijepe riječi i pažnja podstiču biljke da cvjetaju i rastu. Baš kao i djecu. Nažalost, prvih godina života Ema nije imala priliku rasti u porodičnom okruženju. Kao i brojna djeca s teškoćama u razvoju, Ema je odrasla u instituciji za djecu bez roditeljskog staranja. Analiza stanja djece bez roditeljskog staranja, iz 2016. godine otkrila je da 64 posto djece bez roditeljskog staranja u Bosni i Hercegovini ima bar jednog živog roditelja. Čak 72 posto djece s poteškoćama u našoj zemlji je bez roditeljskog staranja, a 91 posto djece s poteškoćama i bez roditeljskog staranja, je tokom istraživanja živjelo u institucionalnim oblicima zaštite! Srećom, period života u instituciji sada je iza Eme. -Upoznale smo se zahvaljujući mojoj kćerki, koja je radila u ustanovi u kojoj je Ema bila smještena. Pri prvom susretu malena mi je prišla i zagrlila me. Bila je tako slatka i mila…Tretirana je kao jedan od najtežih slučajeva, s namjerom da se izmjesti u drugu instituciju. Nisam to mogla dozvoliti. Podnijela sam zahtjev za hraniteljstvo u nadležnom centru za socijalni rad i Ema je uskoro postala član naše porodice, kaže Adila. [gallery ids="11918,11920,11919"] Primjetno je bilo da je kod djevojčice izostala rana intervencija. Otežano je hodala. Nije razvila ni govor. Rana intervencija i pružanje adekvatne stručne podrške veoma je važno za stimulaciju razvoja djece koja u ranom uzrastu, dok su još mlađa od tri godine, počnu pokazivati poteškoće u razvoju. Ranom intervencijom može se stimulisati adekvatan razvoj psihomotornih vještina, te na taj način pomoći boljem razvoju djeteta. - S djecom sa poteškoćama u razvoju  treba raditi “jedan na jedan”, ali nažalost, naše institucije to ne mogu organizovati, pa jedan stručnjak radi s grupama u kojima ima i po dvadesetero djece. Kako je vrijeme odmicalo vidjeli smo šta je sve našoj djevojčici nedostajalo, ali i u čemu može napredovati. Prošla sam brojne edukacije koje su organizirali Kantonalni centar za socijalni rad Sarajevo i organizacija Hope and Homes for Children. Zahvaljujući njima znala sam kako ću se postaviti u određenim situacijama. Ono što je Emi najviše pomoglo jesu ljubav i pažnja kojom smo je obasuli, što se u konačnici pozitivno odrazilo na njen razvoj. Za govor je već bilo kasno, ali razumije sve što joj kažemo. Nekad je jedva hodala, a sada smo stalno u pokretu, u prirodi ili u gradu. Družimo se. Za nas nema prepreka ni poteškoća. Ema voli ići na radionice udruženja “Dajte nam šansu”, gdje ima svoje drugare. Kad smo kući, voli se osjećati korisnom. Pospremi svoje stvari, postavi nam sto za ručak. A kako je tek sretna kada skupa pravimo kolače, priča Adila dok nam Ema donosi kafu koju je sama skuhala. U znak zahvalnosti što je pohvalila pred gostima, grli i ljubi svoju hraniteljicu. Čini to stalno i kad su same, kaže Adila. - Koliko god da ja njoj pružam sigurnost, nježnost, pažnju i ljubav, toliko to ona na svoj način zna uzvratiti. I ona je mene naučila mnogim stvarima, s kojima možda nikad ne bih došla u dodir da nije nje. Uz nju sam naučila šta je život, ističe Adila. U aprilu prošle godine Ema je postala punoljetna. Bio je to novi izazov za njenu hraniteljicu. - Pozvala me Emina starateljka iz centra za socijalni rad i rekla da u većini slučajeva djeca s poteškoćama iz domova i hraniteljskih porodica nakon punoljetstva bivaju izmještena u neku od institucija za brigu o odraslim osobama, u Fojnicu ili u Pazarić. Nisam mogla dopustiti da se to mojoj Emici desi. Tražila sam način da ona ostane kod mene i nakon tog 18. rođendana. I toliko puta sam se pitala šta je sa djecom koja nakon punoljetstva trebaju napustiti dom. Kuda oni idu, ima li iko da im pomogne? Znam da su mnogi hranitelji u svom domu zadržali hranjenike nakon njihovog 18. rođendana. Pa neće djecu izbaciti na ulicu, ističe Adila. Nakon toga, Adila je u nadležnom centru za socijalni rad podnijela novi zahtjev za hraniteljstvo. -Predstavnici centra su potom u nekoliko navrata dolazili kod nas kući, razgovarali sa mnom. Sve smo riješili na vrijeme kako ne bismo prekinuli hraniteljstvo ni na jedan dan i kako moja Ema ne bi ni nakratko bila vraćena u dom. Brzo sam dobila novo rješenje po kojem sam njena posebna starateljica. Zakonski staratelj je nadležni centar za socijalni rad. Ema je dobila i ličnu kartu s adresom mog stana, koji će biti njen dom dok sam ja živa. Ne smijem ni pomisliti šta će biti s njom nakon što mene više ne bude, kaže Adila. Prema podacima prikupljenim u toku izrade ranije pomenute analize o polažaju djece bez roditeljskog staranja u BiH, mnoga djeca ostaju u sistemu alternativne brige do svoje zrele dobi. Od 144 mladih ljudi koji su napustili sistem altenativne brige, 2.5 godine prije pomenutog istraživanja, dvije trećine njih nije dobilo pomoć pri zapošljavanju, a samo polovina ih je dobila pomoć pri obezbjeđivanju stanovanja. UNICEF u Bosni i Hercegovini provodi projekt kojeg finansira Evropska unija “Podrška transformaciji institucija za zbrinjavanje djece i prevencija razdvajanja porodica” sa ciljem da osigura da djeca bez roditeljskog staranja, djeca pod rizikom od odvajanja iz porodica, djeca s poteškoćama i osobe s invaliditetom uživaju jednaka prava i status kao i sva djeca u Bosni i Hercegovini.
KATEGORIJE NOVOSTI: Novosti | 13.03.2018

PUT KA KVALITETNOM UČENJU U BOSNI I HERCEGOVINI: “Radionica u pripremi PISA testiranja počela u Sarajevu”

Dvodnevna radionica u pripremi testiranja obrazovanog sistema kroz „Program za međunarodnu procjenu učenika (PISA) 2018: Put ka kvalitetnom učenju u Bosni i Hercegovini“ održana je u Sarajevu 13 i 14 marta 2018. Organizatori su UNICEF BiH i Agencija za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje BiH u partnerstvu sa Organizacijom za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD).