KATEGORIJA: Ostalo | 12.08.2012

Potrebna hitna akcija: Mladi u BiH sve manje vjeruju da će im budućnost biti bolja, prestaju tražiti posao i žive s roditeljima

Prema rezultatima sveobuhvatnog izvještaja “Glasovi mladih” koji pokazuje s kojim se sve izazovima u različitim područjima života mladi u BiH susreću, troje od četvero mladih su nezaposleni, većina njih nisu u braku, nemaju djece i nisu rješili stambeno pitanje, na svoju budućnost često gledaju s pesimizmom, a svoj životni standard u najboljem slučaju ocjenjuju “srednjim”. Većina mladih, 71,9 odsto živi u kući koja je vlasništvo njihovih roditelja ili supružnika, a ta je brojka među punoljetnim ispitanicima čak 69,2 odsto! Ranjive grupe naročito su ugrožene, posebno kad je riječ o obrazovanju, zapošljavanju i prihodima.

Izvještaj je rezultat saradnje agencije Prism Research, UNICEF-a i UNDP-a a u okviru UN-ovog Programa zapošljavanja i zadržavanja mladih (YERP), koji zajedno provodi pet agencija UN-a i uz spomenute tu su još IOM, UNFPA i UNV, a sve uz podršku kroz Fond za dostizanje milenijumskih razvojnih ciljeva (MDG-F) finansiranog od Vlade Španije. “Izgradnja boljeg svijeta: Partnerstvo sa mladima” je tema kojom se širom svijeta 12. avgusta obilježava Svjetski dan mladih. Ove godine je upućen globalni poziv da se pomogne rješavanju pitanja od velike važnosti za mlade, te da se mladi potaknu da donose odluke koje su važne za njihov život.

“Studija je provedena s ciljem boljeg razumijevanja izazova s kojima se mladi trenutno suočavaju. Nezaposlenost mladih i dalje predstavlja problem u gotovo svakoj zemlji uključujući i BiH, a poboljšanje situacije se ne očekuje u naredne tri godine. Investiranjem u mlade, obrazovanje i edukaciju države mogu stvoriti veliku i produktivnu radnu snagu i zadovoljno građanstvo, čime se značajno doprinosi rastu nacionalnih ekonomija i jačanju zemalja. Nadamo se da će ovaj izvještaj doprinijeti ostvarenju tog cilja”, kazali su u zajedničkoj izjavi predstavnica UNICEF-a za BiH Florence Bauer, i rezidentni koordinator UN-a Yuri Afanasiev.

36,6 odsto mladih iz ranjivih grupa smatra da neće doći do promjene, dok isto mišljenje dijeli 28,1 odstomladih iz opće populacije. Dok je 2008. Godine 7,3 odsto ispitanih vjerovala da će im biti gore, sada njih čak 13,6 odsto vjeruje da će budućnost biti gora od sadašnjosti

Kroz istraživanje je ispitano više hiljada mladih ljudi među kojima i oni iz ranjivih skupina, a njihovi glasovi kažu kako im je primarni problem nezaposlenost i stambeno zbrinjavanje, čijem je rješavanju potrebno pristupiti zbog dobrobiti bh. društva. Mladi su kazali i kako je potrebno uložiti napore da se ostvari kvalitetnije obrazovanje, kao i omogućavanje pristupa neformalnim programima obrazovanja većem broju mladih.

“Treba ohrabrivati poslodavce da mlade ljude uključe u donošenje značajnih odluka, a mlade poticati na asertivan pristup, veću poduzetnost i veći politički i društveni angažman. Jedan od prioriteta jeste i zaštita prava mladih ljudi, a naročito onih čija su prava ugrožena na radnom mjestu, onih kojima je ugroženo pravo na obrazovanje, kao i prava vulnerabilnih grupa. Na koncu, u BiH je neophodno poboljšati sistem socijalne zaštite i proaktivno djelovati na smanjenje mita i korupcije te preventivno kada je riječ o mogućoj trgovini ljudima”, kaže se u zaključcima i preporukama Istraživanja.

Od ispitanih, tek njih 21,9 odsto ih je navelo kako su zaposleni na pola ili puno radno vrijeme, ili na vlastitom imanju u poljoprivredi. Uzevši u obzir samo punoljetne mlade, njih 28 odsto tvrdi da su uposleni i da ne traže posao. U odnosu na mlade osobe iz opšte populacije, samo 11,1 odsto mladih iz ranjivih skupina navodi da su zaposleni na puno radno vrijeme.

Ispitani koji imaju sreću da su zaposleni kazali su kako im je u prosjeku trebalo 16 mjeseci da nađu posao nakon završetka školovanja, dok je taj prosjek 2008. iznosio 11 mjeseci. S obzirom na ovaj podatak, ne iznenađuje činjenica da trećina mladih ne vjeruje da će im obrazovanje koje su stekli ili stiču biti olakšavajuća okolnost za pronalazak posla.

Iako je tek 21,9 odsto mladih zaposleno, čini se da mnogi nezaposleni mladi ljudi uopšte ne traže posao.

“Izuzevši učenike i studente, otprilike četvrtina nezaposlenih, 25,7 odsto, navodi da ne traži posao. Polovina mladih – 50,2 odsto, prihvatila bi posao u bilo kojem sektoru, dok 10,6 odsto mladih traži posao u tačno određenom sektoru. Njih 13,5 ne traži posao u tačno određenom sektoru, ali, također, ne bi prihvatili posao u bilo kojem”. Razlog zbog kojeg mnogi mladi ni ne pokušavaju naći posao jeste taj što su izgubili povjerenje u legalan način dobijanja posla, pa ih čak 61,6 odsto smatra kako je podmićivanje prisutno u većini slučajeva dobijanja posla u javnoj administraciji, dok ih tek 4,4 odsto smatra kako spomenuta praksa ne postoji. Kad su u pitanju privatne firme, 50,4 odsto ispitanih smatra da je i tu potrebno podmititi nekoga da bi se dobio posao, a 6,6 odsto ih smatra kako spomenuta praksa u privatnim firmama ne postoji.

Kad su u pitanju honorarni poslovi, 83,6 odsto nezaposlenih nisu radili honorarno ili povremeno u periodu od šest mjeseci do ispitivanja, naspram 77,5 odsto u 2008.. pa se čini da je u BiH sve teže pronaći čak i privremeni ili honorarni posao. Među onima koji su posao pokušavali naći, u mjesec do ispitivanja njih 65,5 odsto nije tražilo posao, dok ih je među ranjivim grupama 76,3 odsto. Ispitanici iz ranjivih grupa navode kako bi pristali raditi za prosječnu platu od 512 KM, dok bi ispitanici opšte populacije pristali na minimalnih 633 KM.

Kad je učešće i angažovanje mladih u političkom životu i nevladinom sektoru u pitanju, svega 16,8 odsto ispitanika navodi da su u određenoj mjeri zainteresirani za politiku, ispitanice u 47,2 odsto slučajeva navode kako ih politika uopšte ne zanima, za razliku od 37,1 odsto ispitanika. Na izborima nije glasalo 37,6 odsto mladih iz opšte, te čak 56,6 odsto mladih iz ranjivih grupa. Većina ispitanika, 87,2 odsto smatra da mladi imaju malo ili da nemaju uopšte utjecaja na odluke koje se donose na lokalnom nivou. Mladi su rijetko i članovi određenih organizacija, a u volonterskim aktivnostima se ne angažiraju “jer to od njih niko nije tražio”. Svega 10,3 odsto ispitanih volontiralo je u zajednici!

Kad je riječ o slobodnom vremenu mladih, čak 48 odsto njih najčešće ga provode gledajući TV dva do tri sata dnevno, 47,5 odsto ih provede na internetu isto toliko vremena, dok ih je čak 40 odsto odgovorilo kako uopšte ne čitaju knjige. Mladi iz ranjivih grupa češće su među onima koji TV gledaju više od pet sati dnevno. Na šetnji, rekreaciji ili sportu 47,2 posto mladih provede manje od sat vremena dnevno.

Kada je riječ o budućnosti, ispitanici su pesimistični i najčešće vjeruju da se njihov životni standard neće promijeniti u iduće tri godine, bilo da je riječ o prihodima, radnom statusu, obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti, stambenom pitanju ili kvalitetu života generalno. Tako 36,6 odsto njih iz ranjivih grupa smatra da neće doći do promjene, dok isto mišljenje dijeli 28,1 odsto njih iz opće populacije. Dok je 2008. Godine 7,3 odsto ispitanih vjerovala da će im biti gore, sada njih čak 13,6 odsto vjeruje da će budućnost biti gora od sadašnjosti.