KATEGORIJA: Novosti | 23.10.2014

PREZENTACIJA ISTRAŽIVANJA: “Umjesto da vrijeme provode u školi i igri, djeca prisiljena da rade i prose”

U Sarajevu je predstavljena opsežna procjena rasprostranjenosti dječijeg prosjačenja i rada na ulici, njihovim uzrocima, kao i kapacitetu sistema da odgovori na ovaj problem.

Istraživanje je poduzeo UNICEF u saradnji sa Federalnim zavodom za javno zdravstvo, IPSOS-om, Mobilnim timom za prevenciju prosjačenja Sarajevo, i osobljem iz dnevnih centara za djecu iz Banjaluke, Mostara, Sarajeva i Tuzle.

“Problem je prisutan i vidljiv na svakom koraku, ali ne vjerujem da postoji i želja da se taj problema riješi uz uključivanje što većeg broja aktera. Kako bi se došlo do rješenja, uz nadležne nivoe vlasti se treba uključiti i civilno društvo, a neophodno je i učešće roditelja”, poručio je u uvodnoj riječi za prezentaciju dr. Ayman Abu Laban, predstavnik UNICEF-a u BiH podsjetivši da ovdašnji zakoni zabranjuju rad djece na ulici, ali da je problem u njihovom provođenju.

Autorica istraživanja Ruth Rosenberg mišljenja je da su rezultati istraživanja zabrinjavajući, ali je istakla i pozitivan segment poput onog da većina ispitane djece ima pristup zdravstvenoj zaštiti. Podsjetila je da su podaci u istraživanju iz četiri grada u BiH, i da je broj djece u BiH koja moraju da prose ili rade na ulici mnogo veći.

Istraživanje je pokazalo da je broj djece koja rade na ulici u dobi od 7-18 godina u Sarajevu 638, u Mostaru 182, u Tuzli 192, a u Banja Luci 63.

“Djeca žive u teškim uslovima i siromaštvu, i umjesto da idu u školu ili se odmaraju i vrijeme provode u igri, prinuđena su da rade, u prosjeku više od pet sati dnevno, a neka su iskusila da po 24 sata budu bez hrane. Treba ipak uzeti i činjenicu da su ta djeca ipak u porodicama u kojima se osjećaju sigurno. Umjesto novčanih kazni koje bi porodicu dovodile u težu situaciju a samim tim i djecu u poziciju da moraju više raditi kako bi zaradila više novca za porodicu, treba naći rješenja da se porodice podrže kako djeca ne bi dolazila u situaciju da rade ili prose”, kazala je Ruth Rosenberg.

Djeca koja rade na ulici su podložna mnogim zloupotrebama i rizicima, od prekida školovanja, teških vremenskih uslova, do saobraćajnih nesreća i zlostavljanja. Djeca prema podacima u ovoj studiji nedvojbeno žive u siromaštvu.

Čak 28% djece u Sarajevu ukazuje da nisu jela dovoljnu količinu hrane u danu koji je prethodio razgovoru s njima. Između 40 i 54% djece na svim lokacijama su u nekom periodu iskusila 24 sata bez hrane.

“Većina djece koja rade na ulici to rade da bi izdržavali svoje porodice. Iako djeca uglavnom navode da to niko od njih ne traži, ukazuju da postoji neko ko “vodi brigu o njima” ili “ih nadzire” na ulicama. To je obično roditelj i većina djece predaje svu ili dio zarade toj osobi. Iako se rad djece na ulici može opisati kao trgovina ljudima, u mnogim slučajevima bi se bolje moglo opisati kao roditeljsko zlostavljanje ili zanemarivanje”, stoji između ostalog u procjeni koju je UNICEF poduzeo kako bi se saznalo više o rasprostranjenosti dječijeg prosjačenja i rada na ulici, njihovim uzrocima, kao i kapacitetu sistema da se bavi ovim problemom.

„Jedna trećina javnosti dolazi u kontakt sa djecom koja rade na ulici svaki dan, a dodatnih 29% barem sedmično, što rezultira da se dvije trećine (62,7%) javnosti susreće sa djecom koja rade na ulici najmanje jednom u sedmici dana. Uprkos značajnim ekonomskim i političkim problema koji muče zemlju, javnost smatra da je pitanje rada djece na ulici važan problem koji treba riješiti“, stoji u istraživanju.