KATEGORIJA: Novosti , Priče iz učionica | 21.05.2017

RADIONICE DEFEKTOLOGINJE MAJDE IZ BRČKOG: “Dobro pripremljen učitelj i učiteljica pola su mog posla”

Važnost komuniciranja, nove ideje za rad, dobro raspoloženje, saradnja, inspiracija, iskustvo i smijeh, pojmovi su koje su polaznice i polaznici radionice defektologinje Majde Balvanović u Prvoj osnovnoj školi Brčko napisali na žute i zelene cvjetove, a koji se podudaraju. Na žute cvjetove dio polaznika je pisao šta misle da je njihov doprinos radionici, a dio na zelenim šta misle da je najvažnije što će s radionice ponijeti. Tema radionice kojoj prisustvujemo je komunikacija, a polaznice i polaznici su nastavnice i nastavnici Prve osnovne škole iz centralnog objekta i tri područne škole. Radionica je ovaj put u prostorijama područne škole u Breziku, a Majdu ne iznenađuje veliki odziv.

“Dolazak na radionice je dobrovoljan. Kroz razgovor s kolegicama i kolegama, roditeljima i djecom vidimo šta je to što je aktuelno, odredimo temu radionice i zakažem termin, a zainteresirani se sami prijave. U školi imamo profesionalce koji su, bez obzira na to koliko iskustva imaju kako generalno tako i iskustva sa inkluzijom, otvoreni za nova saznanja, razmjenu iskustava i dobrih praksi s drugima i poboljšanje kvaliteta nastave”, govori nam Majda pred početak radionice. Uz nastavnice i nastavnike i ovoj radionici prisustvuje školski kontakt policajac Policije Distrikta Brčko Dušan Lazić koji je uključen u brojne aktivnosti škole.

“Komunikacija je veoma bitna, potrebno je doprijeti do svakog učenika, a to se postiže samo pravilnom komunikacijom u dva smjera, osim prenošenja poruke za kvalitetnu komunikaciju je potrebno biti i dobar slušalac…”, govori Majda o osnovama komuniciranja, razgovara se o komunikaciji sa učenicima i učenicima sa eventualnim govornim ili slušnim poteškoćama, načinima verbalne i neverbalne komunikacije,aktivnom i pasivnom slušanju. Kroz interaktivne vježbe pokazuje se važnosti slušanja i pravilne komunikacije, kao i pravilnim načinima ophođenja sa drugim osobama. Akcenat se stavlja i na prevenciju sukoba među djecom.

“Većina konflikata ili nesporazuma do kojih dođe na času, kasnije se mogu prenijeti i van učionice”, pojašnjava Majda nakon čega polaznici i polaznice iznose neke od primjera iz prakse.

Vjeroučitelj Željko Sekulić kaže da se rado odazvao na Majdinu radionicu:

“Razrednik sam i u razredu imam dijete sa down sindromom, odjeljenje dobro funkcioniše, imam podršku stručne službe, i posebnu podršku Majde koja je uvijek tu kada zatreba pomoć ili savjet. Ova radionica je vrlo korisna, i sigurno ću nešto od naučenog primijeniti u radu u nastavi”, kaže nam Željko Sekulić koji je bio i jedan od članova školske grupe koja je učestvovala u realizaciji aktivnosti projekta “Inkluzivno obrazovanje” koji je uz podršku UNICEF-a BiH realiziralo Udruženje “Duga” iz Sarajeva. Kaže da mu se svidio pristup i da su moduli koje su prošli bili od koristi. Sličnog je mišljenja i profesorica razredne nastave Tanja Bratanović koja je učestvovala u projektu:

“Bila sam na sva tri modula, na Jahorini, u Tesliću i u Sarajevu, dosta smo toga naučili, čuli priče iz drugih škola i podijelili svoja iskustva”, kaže Tanja Bratanović. Dodaje kako su uz stručni tim škole, i Majdu, sada i članice i članovi grupe koji su prošli kroz dodatnu edukaciju također uvijek pri ruci kolegicama i kolegama.

“Jako je bitno da nastavnik koji je u razredu ima podršku u svakom momentu i da zna da se ima kome obratiti za podršku, i bitna je naša međusobna saradnja kao i saradnja s roditeljima. Kao i ostali, i ja imam dobru saradnju sa Majdom, u kontaktu smo najmanje jednom sedmično”, kaže Tanja Bratanović. Njena kolegica Edina Rizanaj kaže da joj se radionica izuzetno svidjela, i također smatra kako će dosta toga moći da primijeni u učionici. Zadovoljna je saradnjom koju ima sa stručnim timom, kolegicama i kolegama koji su prošli kroz dodatnu edukaciju, kao i sa defektologinjom Majdom.

“Zadovoljstvo je raditi uz podršku stručnog tima i Majde koja namje stvarno uvijek pri ruci. Učitelj ne može sam kreirati inkluzivnu sredinu, potrebna je kvalitetna saradnja na relaciji učitelj-stručni tim-roditelji da bi se postigao rezultat, bez te saradnje nema napretka”, zaključuje Edina Rizanaj.

“Razrednik sam i u razredu imam dijete sa down sindromom, odjeljenje dobro funkcioniše, imam podršku stručne službe, i posebnu podršku Majde koja je uvijek tu kada zatreba pomoć ili savjet. Ova radionica je vrlo korisna, i sigurno ću nešto od naučenog primijeniti uradu u nastavi”, kaže Željko Sekulić

 

Majda je u inkluziji već duži niz godina, i kaže da u posljednje vrijeme vidi dosta pozitivnih pomaka ka stvaranju što inkluzivnije sredine.

“Tome su doprinijeli i projekti poput onih s ‘Dugom’ i s Unicefom i drugim partnerima, ali i generalna promjena svijesti kako kod nastavnika tako i u sredini generalno. Naša škola odavno je opredijeljena za inkluziju, ali je na samim počecima znalo biti i otpora kod nekih”, kaže Majda, dodajući kako je strpljivim radom došlo do ‘promjene klime’:

“Danas su nastavnici sve više spremni da se obrate za pomoć, slobodnije iznose probleme s kojima se susreću i zajednički se radi na njihovom rješavanju. Nerijetko te probleme iznose na odjeljenskim vijećima i traže i dobiju pomoć i podršku ne samo od mene ili stručne službe, već i od drugih kolega koji su prošli dodatne edukacije tako da sada više nije sve samo na meni ili stručnoj službi, pa ostaje više vremena za dodatno educiranje nastavnika za što kvalitetniju inkluzivnu nastavu”, kaže Majda Balvanović i kao ključ s vega ističe saradnju:

“Odlazim nastavnicima na čas i oni dolaze kod mene, i nastojim da na njih prenesem znanja jer dobro pripremljen učitelj i učiteljica su pola mog posla. Kada obučim jednog od njih, on svoje znanje širi dalje na kolege i tako dobijamo inkluzivne nastavnice i nastavnike u inkluzivnoj sredini. Uz sve to ne smije se zanemariti saradnja sa roditeljima koji su ključ uspješne inkluzije, a sve u najboljem interesu svakog djeteta”, kaže Majda Balvanović.

“Jako je bitno da nastavnik koji je u razredu ima podršku u svakom momentu i da zna da se ima kome obratiti za podršku, i bitna je naša međusobna saradnja kao i saradnja s roditeljima”, kaže Tanja Bratanović

 

Direktorica Prve osnovne škole Brčko Orjana Milošević kaže da je zadovoljna načinom na koji se u ovoj školi razvijaju inkluzivne prakse kroz međusobnu saradnju.

“Radionice poput ove redovna su praksa, nastavnici se rado odazivaju i sami se prijavljuju, i cilj nam je da imamo što aktivnije nastavnike. Tim koji je prošao kroz module održane kroz projekat ‘Inkluzivna nastava’ dobro je odabran, ostali im se rado obraćaju, a dodatna saznanja mogu osim na Majdinim radionicama dobiti i kroz odjeljenska vijeća. Svako ima svoj dio posla i zaduženja, niko ništa ne radi na svoju ruku, ali se ne miješamo jedni drugima u posao. Konačni cilj je ispunjenje potreba svakog djeteta, i da se niko ni na koji način ne osjeća isključen”, kaže Orjana Milošević.