KATEGORIJA: Ostalo | 16.02.2011

Rezultati nagradne igre

Draga djeco!
Čestitamo svim učesnicima nagradne igre “Poželi bolje djetinjstvo”!
Sve vaše želje su najbolje na svijetu jer ste svi željeli bolje djetinjstvo za sebe, i sto je jos važnije, za druge!

U skladu sa pravilima nagradne igre, prve tri nagrade osvajaju:

  1. Emina Basara sa 1.218 lajkova – osvaja laptop
  2. Amela Čehić sa 1.212 lajkova – osvaja fotoaparat
  3. Katarina Šimić sa 683 lajka – osvaja mobilni telefon

Ostale nagrade su osvojili:

Marija Jakovljević, Sreten Smiljić, Semina Ždero, Maja Odžić, Arijana Kovačević, Amina Kešmer, Adna Hrnjić, Ana i Jelena Petrušić, Iman Jabučar, Esmeralda Hrelja, Šeherzada Mujkić

O detaljima uručenja nagrada bićete na vrijeme obaviješteni.

Čestitamo svima!

P.S. Ne zaboravite, ovo je tek početak, a ne kraj – jer ćemo se svi zajedno potruditi da VAŠE želje i zahtjevi dođu do svih onih koji ih mogu ispuniti!

4 Komentara

  • Ja nemam namjeru poželjeti nešto, nego bi se osvrnula na ovaj komentar za obuću i odjeću. Ja sam više puta pokušavala da poklonim pristojnu odjeću koju moja porodica ne koristi, ali sam kod svih humanitarnih organizacija, kojima sam se obratila dobila odgovor da imaju toga previše, a da mi praznimo ormare i donosimo njima. Nisam imala namjeru prazniti butike i sl., nego mi je žao baciti ono što bi, možda, nekome koristilo. Shvatila sam da žele novac, ja mogu i tu nešto pomoći, ali i moja penzija je nedovoljna i za moje najosnovnije potrebe. Primjer, kada su se skupljale cipele za spomenik UN, ja sam odnijela nekoliko pari pristojne obuće i teško našla Udruženje Srebreničarki da to predam. Otišla sam u sredini vremena koje sam dobila preko interneta, da bi naišla na zaključana vrata, aq na ogradi, štekama, i drugim mjestima visjele su vrećice sa cipelama koje je neko došao pokloniti, a naišao takođe na zaključana vrata. Mislim da bi himanitarni odzivi bili mnogo uspješniji, kad bi se mogla pomoć odnijeti na određeno mjesto, naravno, u određeno vrijeme, a da se ne naiđe na zatvorena vrata! S poštovanjem i najboljim namjerama Dubravka

  • Blago nama. Mislim ženama. Imamo svoj dan. Međunarodni. Muškarci, ti vladari svijeta, nemaju svoj dan! Neće ga nikad ni imati.

    Osmoga marta muškarci diljem planete ustaju prvi. Iscjede svjež sok, spreme doručak, skuhaju, pardon – ispeku kafu pa tek onda bude svoju drugu, slabiju polovinu. Ljube je, čestitaju, na tacni donose dar – lijep komad nakita i ženin najdraži miris. Uz to je obavezno cvijeće, najčešće pupoljci ruže. Svježi, mirisni, još je na njima rosa. Ako je dan radni – čekaju ženu(curu, partnericu) ispred zgrade u kojoj radi(škole, fakulteta), idu kući. Dama se ispruži na sofi i lista novine, informira se o događajima u zemlji i svijetu dok njen Muškarac skuha ručak, servira stol. Ručaju uz njegove komplimente i izjave vječne ljubavi. Potom skuha još jednu kafu, a nakon što je popiju žena ide u krevet da odspava sat-dva. Za to vrijeme njen dragi opere suđe, pospremi stan, stavi veš u mašinu, opegla bar dio sa gomile onoga što se već nakupilo. Opeglao bi i više, ali pogled na sat govori da će se ona uskoro probuditi i željeti još jednu kaficu. Onda joj donese kolač i omiljenu voćku, i to suđe sapere, sasluša djecu, podijeli sa njima njihove probleme i problemčiće. Ode u kupovinu po namirnice za sutra. Sortira ih, ove u frižider, ove u zamrzivač, one u špajz. Žena izvaljena u fotelji sa daljinskim upravljačem u ruci šalta sa kanala na kanal. Negdje se malo zadrži pa šalta dalje. Noge podvije poda se, povremeno se mazno protegne. Muškarac onda kaže: Draga, nije li vrijeme da se počneš spremati? I ona nevoljko utaje, tušira se. Slijedi sređivanje noktiju, kose, pa šminkanje, dugo, pažljivo, danas mora biti lijepa ko nikad. I na koncu – biranje toalete za svečanu večeru. Mora se biti izuzetno koncentriran, ta danas je njen dan! Ipak je to jedan, jedini put u godini. Idu u restoran gdje muzika svira uživo. On joj pomiče stolicu, čeka da sjedne. Velikodušno je podstiče da bira što najviše voli, ne treba misliti na cijenu, poručuje njenu pjesmu uz koju će zaplesati…

    Eto, baš tako će izgledati naš praznik – malo sutra. U snovima. A u stvarnosti?

    Ako je radni dan, žena će kao i uvijek buditi muža kad se kafa već puši. Navrat- nanos će je popiti pa požuriti svako svojim putem. U firmi se redovito slavi pa će naši muškarci čestitati radnim koleginicama, čestitati im, one ljepše obavezno poljubiti, predati im darove koje je kupio sindikat, pa će u dobrom raspoloženju navaliti po mezi i piću. Poslije, kad piće i dobro raspoloženje ponese, zapjevat će se i zaigrati, kočnice će popustiti pa će neko nekog ispod stola dodirnuti koljenom, razmijeniće se neki značajni pogledi i uzdasi… Vrijeme će naprosto proletjeti, nikom neće biti jasno da vrijeme može biti tako bezobrazno brzo i već će se smrknuti (manje ili više) kad prije fajronta krenu kući ispunjeni zavišću prema onima koji ostaju, koje kod kuće ne čeka čangrizava žena sva uvrijeđena i plačna. Toliko drugačija od ovih koje se razdragano smiju, cupkaju, igraju.

    Dođu kući, slože pokajničku facu, iz unutrašnjeg džepa vade zaboravljeni dar (podsjetile su ga na njega tužne oči i pogled pun očekivanja) i neki već sveli karanfil (ko da je Prvi maj). I ono pokajnički: Oprosti, dušo, bilo mi je užasno sa onim ženturačama, ali obaveza, osjećale bi se izdanim, a i zapio se…

    Ne mora sve uvijek biti tako. Pravila, dakako, ni u čemu nema. Neki brižni muž(dečko, partner) krišom zbriše, kupi dar i svježe cvijeće, žuri, čisto noge polomi i pravac kući. Kad tamo – žene(cure,partnerice) nema ni za lijeka. Sati i sati čekanja i najzad ona dolazi. Nasmijana je, dobro raspoložena. – Ti kod kuće – kaže začuđeno.

    -Jedan praznik, dvije verzije, proslava istog dan po dva scenarija. U prvom on slavi njen praznik u drugom ona svoj vlastiti-razmišljam i dijaložim sama sa sobom.

    – I, koji scenarij je bolji, »kojemu se prikloniti carstvu»?

    – Kako se uzme, zavisi kako ko, od kuda i s kojim interesom posmatra dotični praznik.

    – Čista vadiona. Kako može biti da je bolje da neko drugi slavi tvoj praznik, kome on to može značiti više nego tebi?

    – Ne mora mu značiti više, ali to što ga on slavi može tebi biti značajnije… Daje dodatno značenje prazniku, pogađa u njegovu suštinu.

    – Ne može biti! Ne mogu to pojmiti.

    – Evo, samim tim što ga On slavi, priznaje, potvrđuje Njenu neravnopranost, a zar to već nije prvi korak na »putu od sto milja» putu postizanju ravnopravnosti među spolovima. Tamo, gdje je ta ravnopravnost realnost praznici takve vrste i ne postoje.

    – Nisam sigurna da me ta argumentacija baš uvjerila u ispravnost tvoje teorije.

    – Onda će to, nadam se učiniti jedna analogija. Tačno prije sedam dana bio je također jedan praznik, 1. mart, Dan nezavisnosti. Slavilo ga se samo u Federaciji BiH, nisu svi ni u Federaciji. E, da mi je dočekati da jednom svi zajedno slavimo, da se vrati uzajamno povjerenje, poštovanje, da svi vole ovu lijepu a nesretnu Bosnu!

  • Najveća moja želja mi je da mogu pomagati ljudima, ali ono stvarno pomagati, da ih riješim bolesti, problema i učinim sretnima.
    Jer ima puno ljudi koji umiru od nekih bolesti,a moglo bi se nekako pomoći.. Mene bi najviše usrećilo kada bi pomagala ljudima da ne idu gladni spavati,da nespavaju na ulici -da imaju svoj krov nad glavom,da imaju šta obući da po hladnoci ne idu faktički govoreći “goli” ,da po snijegu ne idu bosi.
    Puno ljudi baca svoju odjeću i obuću,a kada bi se barem pola te odjeće i obuće dalo u dobrotvorne svrhe to bi mnogima nešto značilo.nama malo,ali njima puno !

    To je moja najveca zelja, da u svijetu ima puno manje gladnih ljudi i da ima puno vise ljubavi u svijetu,jer samo tako mozemo pomoci drugima. !! :)

    -Nadam se da će se moja želja barem upola ostvariti jer to bi pomoglo mnogim ljudima u cijelom svijetu .

  • kada bi pocela da nabrajam svoje zelje nebih zavrsila do sutra ali sam shvatila da su to male zeljice takodje da sam shvatila da imam tri velike zelje 1da mi mama zatrudni i rodi sestru 2da u svijetu vlada mir da ne buda rata da svi imaju svoja prava i da drugi to postuju a 3 da dobijem fotoaparat jer mi se razbio onaj sto sam davno dobila od strica stvarno bi voljela da mi se to ostvari pozdrav od lidije