KATEGORIJA: Novosti , Vrtići za sve | 24.04.2017

VRTIĆI ZA SVE-PRIČA IZ BIJELJINE: “Djeca u vrtić dolaze bez predrasuda, čista dječija duša ne poznaje razlike!”

Predskolci

Petomjesečni predškolski program realiziran u vrtiću “Čika Jova Zmaj” kroz UNICEF projekat „Povećajmo mogućnosti djeci za rano učenje“ pokazao je roditeljima i lokalnoj zajednici prednosti uključivanja sve djece u predškolsko obrazovanje, a djeca su imala priliku družiti se i mnogo toga novog naučiti.

“Saradnja sa UNICEF-om i Romskim informacionim centrom “Kali Sara”, omogućila nam je da pružimo podršku i jednaku priliku za razvoj kod 50 djece, koja do sada nisu imala mogućnosti da borave u vrtiću. Djeca su, kroz adekvatan i stručan rad, u našoj ustanovi stekla nova znanja i vještine, ali se, kroz različite radionice, radi i na unapređenju roditeljskih znanja. Na nama je da, zajedničkim snagama, kroz ovakve ili slične projekte i inicijative, pronađemo načine za uključivanje što većeg broja djece čiji roditelji nemaju mogiućnost da djeci omoguće pristup predškolskom vaspitanju i obrazovanju, jer je zajednički interes svih nas podizanje kvaliteta obrazovanja za sve uzraste.”, kaže Slaviša Vujanović, direktor vrtića”Čika Jova Zmaj”.

Projekat „Povećajmo mogućnosti djeci za rano učenje“ realiziran je u pet općina u BiH uz podršku UNICEF-a BiH, lokalne zajednice i u saradnji sa Romskim informativnim centrom „Kali-Sara„ iz Sarajeva. U projekat su zajedno kroz redovni predškolski proces tokom pet mjeseci u poludnevnom boravku uključena djeca iz romskih zajednica, djeca iz socijalno ugroženih porodica i djeca sa liste čekanja u vrtićima u kojima se projekt realizirao.

“Preduzeli smo ozbiljne korake na nastavku projekta, i u saradnji sa Gradom Bijeljina i Udruženjem za promociju obrazovanja Roma “Otaharin”, od septembra planiramo uključiti 15 romske djece u redovne vrtićke grupe u našoj ustanovi”, najavljuje pedagoginja vrtića Danica Mojić govoreći o pozitivnim rezultatima programa organiziranog kroz ovaj Projekat.

Stize nam proljece“Važno mi je bila saradnja sa Udruženjem za promociju obrazovanja Roma “Otaharin”, UNICEF-om i RIC “Kali Sara”, jer nam je lakše da se zajedno borimo za povećanje obuhvata djece u BiH predškolskim vaspitanjem i obrazovanjem. Inspiriše me svaki trenutak u kojem vidim napredak kod bilo kog djeteta, roditelja, vaspitača. Motiv za dalje mi daje svaki pomak, ma koliko on mali bio, i utvrđuje me u mišljenju da je neophodno da svaki pojedinac da svoj maksimum, pa će nam svima biti bolje”, dodaje Danica Mojić.

“Drago mi je što je organizovan jedan ovakav program, posebno zato što su pristup imala sva djeca koja su bila zajedno u grupama. Mogu da kažem da sam ponosna što smo uspjeli da kod mnogih roditelja podignemo svijest o tome koliko je važno da svojudjecu dovode u vrtić”, kaže Begzada koordinatorica Projekta u Bijeljini ispred RIC „Kali Sara“.

„Projekat je omogućio dodatno vaspitanje i obrazovanje najranjivijim kategorijama u Bijeljini. Ovim projektom su djeca upoznata sa radom u vrtiću i sa stručnjacima koji na najbolji način mogu da im pomognu. S obzirom da posjedujemo kapacitete i stručnjake u ovoj oblasti potrebno je da to iskoristimo. Naročito činjenicu da u Bijeljini imamo Pedagoški fakultet koji usko sarađuje sa vrtićem”, ističe Ljubica Mlađenović, koordinatorica Projekta ispred Gradske uprave Bijeljina.

Romski asistent na programu Almir Hidanović kaže kako je sa zadovoljstvom učestvovao u programu ističućidobru saradnju i podršku koju je tokom rada imao od kolegica i kolega te stručnog osoblja vrtića, a njegov kolega Miljenko Jovanović dodaje kako bi bilo dobro kada bi se implementiralo više ovakvih projekata:

“Moje mišljenje je da je ovaj projekat super stvar, naročito za porodice koje nemaju sredstava da daju djecu u vrtić, što je jako bitno za rani razvoj djece. Takođe mi je drago što sam asistent u ovom projektu, gdje sam u mogućnosti da pratim i usmjerim razvoj djeteta koliko je u mojoj moći. To mi daje super osjećaj kada vidim da sam svojim radom, donekle, uticao na djecu da sutra budu bolji ljudi”, kaže Miljenko Jovanović.

Psihologinja Snježana Kašiković kaže da uz svo oduševljenje s kojim se priključila programu kako bi dala svoj doprinos, nije ni slutila koliko će brz biti napredak:

Pozorisna predstava“Čim su prevaziđeni oni prvi nelagodni momenti koji su u vezi sa separacionim strahom, djeca su se integrisala kao grupa i počela da mijenjaju jedna druge na bolje. Na početku je bilo djece za koju samo se pitali da li će uopšte uspjeti da se uklope, ali nismo odustali. Danas sam srećna jer iako su u vrtić djeca došla iz različitih sredina i sa vrlo različitim navikama, za sve njih je zajedničko jedno, a to je da su vrlo uspješni na putu da postanu vrijedni i odgovorni mali ljudi”, kaže Snježana Kašiković.

“Ne bih mogla da kažem u kojem aspektu je napredak najveći, jer se sve odvijalo paralelno, ali po meni je najvažniji taj socijalizacijski momenat. Djevojčice i dječaci su ušli u grupu bez predrasuda, i smatram da je ovo odlična zaštita da ih u narednim godinama ne razviju”, dodaje Snježana Kašiković.

Logopedinja Lidija Ristić kaže kako je jedna pdprednosti programa i to što je djeci iz romskih zajednica kao i djeci iz socio-ekonomski ugroženih porodica, uz priliku da se druže i uče sa vršnjacima, omogućeno i da dobiju stručnu podršku logopeda i psihologa:

“Gledajući sa logopedske strane, veoma je bitno da djecu dobiju tretman od rane predškolske dobi, kako bi se mogla sprovesti rana intervencija i pravovremeno djelovati. Neki od smetnji u govoru koje sam uočila kod djece su: nedovoljno razvijen govor, artikulacijski i fonološki poremećaji, loša grafomotorika. Zajedničkim trudom kroz svakodnevni rad s roditeljima, u proteklom periodu smo mnogo učinili i smanjili ili potpuno uklonili određene govorne smetnje kod djece”, kaže Lidija Ristić.

Vaspitačice vrtića”Čika Jova Zmaj” koje su učestvovale u programu kažu kako su oduševljene načinom nakoji su se djeca koja ranije nisu imala priliku pohađati neki predškolski program uklopila, te kakosu ih drugari iz vrtića prihvatili:

Mi imamo 3 godine“Ono što me najviše raduje je to što su djeca iz već postojećih grupa, koji nekoliko godina idu u vrtić, bez ikakvih problema i predrasuda prihvatili drugare koji su uključeni u program. Sastav moje grupe je izuzetno šarolik, ali zajednička im je čista dječija duša, koja ne poznaje razlike, već se prepoznaje u sličnostima – svi su djeca. Za mene ovo predstavlja izuzetno iskustvo i nadam se da će, ubuduće, u našem vrtiću biti sve više djece, naročito iz osjetljivih kategorija stanovništva”, kaže vaspitačica Vesna Spasojević. Njena kolegica Slađana Novaković kaže kako “bez obzira što su djeca dolazila iz različitih sredina, to im nije bilo bitno i svi su dobro prihvatili boravak u vrtiću i veoma brzo prošli kroz fazu adaptacije”:

“Djeca u grupi su međusobno prihvatili jedni druge, družila se, igrala, dijelila igračke, pomagali jedni drugima. Poštuju pravila ponašanja u grupi i rado učesvuju u svim učećim aktivnostima. Vidan je napredak djece u odnosu na sam početak programa. Samostalniji su i slobodniji u izražavanju svojih emocija, pokazivanju umijeća, obavljanju zdravstveno – higijenskih navika. Fond riječi kod djece je sve bogatiji”, kaže Slađana Novaković.

Vaspitačica Mirna Krmanović ističe kako su djeca izuzetno napredovala i kaže da je posebno sretna bilakad je voidjela kako su svi brzo usvojili zdravstveno – higijenske navike, naučili da dijele igračke sa drugarima i zajedno se igraju:

“Potpuno su se adaptirali i socijalizovali, bez obzira što je većina njih u mojoj grupi imala 3-4 godine. Bez obzira što su mali, razvili su jaku grupnu pripadnost i uživaju u svim aktivnostima koje organizujem. Vole da crtaju, igraju se bojama i materijalima, pjevaju i recituju, svaraju svoje sopstvene kreacije i uživaju u tome. Većina djece prvi put je boravila u vrtiću i ovaj program bio je od velikog značaja za njihov rani rast i razvoj“, potcrtala je Mirna Krmanović.

RIJEČ RODITELJA: “Svako dijete treba da provede jedan dio svog života u vrtiću!”

Roditelji kažu kako su veoma zadovoljni što su njihova djeca, od kojih većina prvi put, imala priliku pohađati predškolski program. Samanta, čija djeca Abela, Antonia i Sanela su prošla kroz ovaj vrtićki program kaže da je sretna da sunjena djeca dobila ovakvu priliku:

“Milo mi je što su vaspitačice dobro prihvatile moju djecu, i djeca njih”, kaže Samanta, a njeno mišljenje dijeli i Nermina, majka Fernanda Ramona. Alenov tata Dragan kaže da je na početku bio skeptičan, alida je većnakonnekoliko prvih odlazaka uvidio da je vrtić prava stvar:

“Alen ima sa kim da se druži i šta da nauči.“, dodaje Dragan.

FOTO BIJELJINA

Vesna, Dunjina mama, kaže kako je na njeno dijete vrtić uticao veoma pozitivno:

“Naučila je da se druži sa vršnjacima i ostaje odvojena od roditelja. Ovaj program nam je veoma važan, jer je prvenstveno pomogao u socijalizaciji našeg djeteta, kao i pripremi za školu.”.

“Moje mišljenje je da svako dijete treba da provede jedan dio svog života u vrtiću. Samim tim ovaj program je veoma važan jer je njime omogućen boravak djece u vrtiću i za porodice u teškoj materijalnoj situaciji. Primijetili smo da moja Nina pokazuje mnogo više interesovanja za druženje i učtivo ponašanje od kada ide u vrtić I, naravno, svaki put je oduševljena kada je tamo vodimo. Osim toga, program je veoma koristan nama roditeljima, jer smo mnogo toga naučili, i još uvijek učimo, vezano za odgoj djece, što kroz komunikaciju sa vaspitačima, tako i kroz razmjenu mišljenja sa drugim roditeljima u organizovanim radionicama.”, kaže Alekasndra, Ninina mama.

Uroševa mama Bojana kaže kako ima samo riječi hvale za JU Dječiji vrtić „Čika Jova Zmaj“ i program koji je njen sin pohađao u ovoj ustanovi:

Slavimo rodjendane“Već na samom početku, primijetili smo da djetetu odgovara i prija boravak u vrtiću, kao i da je ubrzo postao otvoreniji i brže i lakše je prihvatio nove ljude i situacije. Pored toga, još više je zavolio crtanje i bojenje, a zainteresovao se i za engleski jezik, koji nam je vrtić besplatno omogućio. Svemu tome doprinijela je profesionalnost osoblja, njihova kreativnost i posvećenost radu. Radionice koje se organizuju u vrtiću, kako za djecu, tako i za roditelje, za svaku su pohvalu. Drago nam je što smo dio svega toga.“

Vesna, Dejanina mama, kaže kako je, s obzirom da u mjestu u kojem žive nema djece sa kojima bi se Dejana družila i igrala, ovo bila jedinstvena prilika da stekne nove drugare i obogati svoja iskustva:

“Ona zna da za igru i druženje nije važno kako se ko zove, niti kako izgleda. Svakog dana, kada dođe iz vrtića, ona nam sa radošću prepričava njihove dogodovštine u grupi. Mislim da je djeci vrtić veoma bitan u odrastanju i da se, kroz igru i druženje, može mnogo toga naučiti.“

Andrejeva mama Sanja kaže da se i pored kratkog boravka njenog sina u vrtiću primijetio napredak:

“Dosta je društveniji, što mi je bilo najbitnije, jer uz djecu i društvo je sve zabavnije, pa i učenje… Obzirom da je on jako mali zadovoljna sam pedagoškim radom sa njim i nama, a naročito njemu puno znači…“

Radni list„Sve pohvale za vaspitače, takođe, sve mi se sviđa. Prijatnost, čistoća, kultura, sve najbolje. Prezadovoljna sam.“, kaže Edita, Sonitina i Anitina mama.

Svjetlana, Anastasijina mama, kaže kako je primijetila samo pozitivne promjene:

„Što se tiče projekta koji finansira UNICEF i programa koji pohađa moje dijete, ja sam prezadovoljna, kao i sa radom vaspitača. Kao majka, primjetim pozitivne promjene na mom djetetu u smislu socijalizacije, kao i olakšavanja učenja i budućeg obrazovanja.“

Anastasijina mama Sanja ističe kako boravak u vrtiću predstavlja druženje i učenje, te te u mnogome olakšava polazak u školu:

“Vrtić je na moje dijete uticao pozitivno. Na početku je bila uznemirena, ali se poslije radovala svakom odlasku u vrtić.”

RadionicaLanina mama kaže kako je za nju program bio posebno bitan zbog socijalizacije, učenja i sticanja radnih navika. Još značajnije bi bilo da traje duže. Djeca su prezadovoljna, a kada je djeci dobro, roditeljima je još bolje. Smatram da je potrebno što više ovakvih programa, kako bi se uključilo što više djece.”

Sabina, Jovanina i Ivanina hraniteljka puna je pohvala za program:

“Pozdravljam organizatore ovog projekta, kao i realizatore koji su omogućili da moje dijete, kao i sva druga djeca, pohađaju vrtić. Sve pohvale vaspitačici, pedagogu i drugim zaposlenim. Za kratko vrijeme, moje dijete je postalo samostalno i komunikativno. Sretna je što je stekla nove drugare”.