KATEGORIJA: Novosti , Priče iz učionica | 10.10.2014

Završen ‘Regionalni susret iz odgojno-obrazovne inkluzije': “Inkluzija znači srcem pristupiti svakom djetetu!”

Predstavnici i predstavnice ministarstava i obrazovnih institucija, stručnjaci, roditelji i organizacije civilnog društva iz BiH, Hrvatske, Srbije, Makedonije i Crne Gore okupili su se u Sarajevu 9 i 10 oktobra/listopada kako bi na  ‘Regionalnom susretu iz odgojno-obrazovne inkluzije’ razmijenili iskustva u realizaciji inkluzivnog obrazovanja.

Organizator Regionalnog susreta su Udruženje “Društvo ujedinjenih građanskih akcija – DUGA” i UNICEF u Bosni i Hercegovini.

“Izbjegli smo naziv ‘konferencija’ jer smo željeli da ovo bude upravo ono što smo imali protekla dva dana – susret. Susret na kojem smo seupoznali, razmijenili ideje, stavove, mišljenja i životne priče. Nadam se, a na tome već i radimo, da ćemo imati još ovakvih susreta”, poručila na zatvaranju Anka Izetbegović, direktorica Udruženja DUGA.

Djeca s poteškoćama u razvoju jedna su od marginaliziranijih i isključenijih grupa u bh. društvu. Prema MICS istraživanju pokazatelja koje je sproveo UNICEF, 6,5 odsto djece od dvije do devet godina imaju neku vrstu poteškoća. Prema Studiji Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) iz 2007. Samo 0,5 odsto djece sa poteškoćama u BiH pohađa školu.

“Mi u UNICEF-u vjerujemo da edukacijski sistemi svake zemlje ponaosob neće moći sami naći rješenja za sva važna pitanja vezana za inkluziju, i da će prekogranična saradnja svih relevantnih faktora osigurati napredak u edukaciji u cijelom regionu, kazao je dr. Ayman Abu Laban, predstavnik UNICEF-a u BiH na otvaranju Susreta tokom kojeg su svoja mišljenja, iskustva i stavove iznijeli brojni nastavnici, stručnjaci, roditelji i drugi akteri inkluzije u regiji.

“Inkluzija je veliki proces, cilj i ideal kojem se stalno moramo vraćati i preispitivati šta smo dostigli i šta možemo uraditi bolje. Imala sam priliku posjetiti škole u Americi i Finskoj, inkluzija nije neki promašeni ideal ili cilj, ali jeste preokupacija kojoj stalno trebamo posvećivati našu pažnju”, kazala je prof.dr.Adila Pašalić-Kreso s Filozofskog fakulteta u Sarajevu.

Dosta govora bilo je o edukaciji nastavnog kadra i doedukaciji stručnjaka.

“Potrebna je kontinuirana edukacija nastavnika. Oni imaju volju za inkluzivno obrazovanje, ali im trebaju pomoć i podrška. Pored toga, potcrtavam potrebu asistenata u nastavi jer je to jedan od glavnih preduslova kvalitetnog inkluzivnog obrazovanja”, kazao je na jednom od panela mr. Željko Darmanović iz Resursnog centra „1.jun“ Podgorica.

Učesnici i gosti “Regionalnog susreta iz odgojno-obrazovne inkluzije” potpisuju ‘Zavjet’ kojim se obavezuju da će kroz rad, svako u svom polju, pružiti podršku djeci sa smetnjama u razvoju u okviru svojih najboljih kapaciteta. 

Sve to kroz borbu protiv diskriminacije, poticanju učešća u društvenom životu, uključivanjem djece sa smetnjama u razvoju i njihovih porodica u procese donošenja odluka, promovisanju praksi ranog otkrivanja smetnji u razvoju, omogućavanju pristupa svoj djeci osnovnim uslugama i promovisanju međusektorskog pristupa i uklanjanje prepreka u inkluziji.

Obavezali su se da će raditi na sprečavanju odvajanja djece sa smetnjama u razvoju od njihovih porodica, promovisanju dnevnih centara i davanju prilika djeci da ostvare svoj puni potencijal.

Podršku će pružiti i u uzimanju u obzir prava djece sa smetnjama u razvoju i kreiranju svih politika i programa te sposobnosti da svi zajedno vidimo snagu, ljubav, mogućnosti i samu djecu, prije nego što vidimo njihove smetnje.

Spomenuta je i potreba reformi kako škola, tako i cjelokupnog sistema:

“Reforme škole su prije svega reforme društva, a društvo je najteže reformirati”, kazao je doc.dr.Goran Livazović, s Filozofskog fakulteta u Osijeku-Odsjek za pedagogiju.

“Znamo mi raditi, imamo bazu, ali mislim da smo djelimično spremni. Imamo volju I želju, ali nespreman menadžment koji nije spreman učiti. Nerijetko se bave politikom, i imate slučajeve da neki direktori godinama sjede u svojim foteljama. Nastavnici su vrijedni, rade, ali im je nekada potrebna i riječ podrške, potrebna im je neka pohvala kao podsticaj”, kazala je dr. sc. Vesna Varunek s Fakulteta prirodoslovno-matematičkih znanosti Mostar.

Kao najvažnija karika u inkluziji, pored nastavnika i stručnog osoblja, istaknuti su roditelji koji su također aktivno učestvovali kako na panelima, tako i javljajući se u otvorenim diskusijama.

“Kao roditelj, molila bih vas da kad govorite o inkluziji, morate govoriti malo šire. Inkluzija u obrazovanju je samo prvi korak u uključivanju mog djeteta u društvo. Sutra će otići u prodavnicu, prodavač mora znati kako da ga usluži, i on mora biti inkluzivan, ljekari moraju biti inkluzivni, policajci, svi, ne samo ljudi u obrazovanju. Kad sutra moje dijete bude imalo drugaricu ljekarku ili druga policajca, i oni će biti inkluzivni, i to je inkluzija u pravom smislu riječi-inkluzivno društvo!”, poručila je Snežana Lazarević, predstavnica Mreže podrške inkluzivnom obrazovanju Beograd, Srbija, a svi su se složili kako pitanje inkluzije više nije ’da ili ne?’, već samo ’kako dalje?’.

“Inkluzija je naše trajno opredjeljenje, nema tu ‘hoćemo-nećemo’! Inkluzija nije ničija privilegija, niti je privilegija bilo koje profesije!”, kazala je Nina Ninković iz Pedagoškog zavoda RS, u raspravi na panelu na temu “Inkluzija u praksi”.

“Inkluzija je srcem pristupiti svakom djetetu.”, kazao je na jednom od završnih panela mr.sc. Muamer Tinjak, direktor OŠ „Aleksa Šantić“ Sarajevo, BiH.

Za kraj je izvedena fantastična predstava „Buđenje“ nastala u suradnji Udruženja „DUGA“ i  „Centra za slušnu i govornu rehabilitaciju“ i  OŠ „Čengić-Vila1“ Sarajevo.

(Još fotografija i izjava s diskusija možete pronaći na pageu: facebook.com/inkluzivnoobrazovanje )